Hrvatske igre gladi po scenariju ministra Jakovine
Hrvatska zadaje smrtni udarac svojim ruralnim područjima. Nažalost, ni to nije sve.
Objavljeni su novi podaci o gladnoj djeci u hrvatskim školama. Hrvatska je prošle godine uvezla kruh u vrijednosti 800 milijuna kuna. Za 1,2 milijarde kuna uvezli smo svinjsko meso. Uskoro vlastitog mlijeka uopće nećemo imati. Devetoro ljudi bit će vlasnici 15 posto poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Preostalih 48 tisuća seoskih domaćinstava polako će izumirati na preostalih 85 posto manje kvalitetnih poljoprivrednih parcela. Takav scenarij nazvan Zakon o poljoprivrednom zemljištu ovih se dana piše u Hrvatskome saboru.
Jedna od rijetkih dobro ispregovaranih stvari u postupku pristupanja Europskoj uniji bila je ona o moratoriju na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima. Ako u Hrvatskom saboru bude izglasan Zakon o poljoprivrednom zemljištu u obliku u kojemu ga predlaže Kukuriku koalicija, i to će biti poništeno. Naime, u postupku zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta bit će izjednačena poduzeća i obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG). Poduzeća mogu biti prodana strancima i stranci tako dolaze i u posjed zemljišta koje poduzeće zakupi od države. Stranci ne mogu biti vlasnici OPG-ova u Hrvatskoj.
Zašto netko svjesno zaobilazi tu stvar koja je mukotrpno ispregovarana u postupku pristupanja EU? Mislim da se ovdje ne radi toliko o tome da se strancima omogući kupovina poljoprivrednog zemljišta, koliko da se ovim zakonom nekome pogoduje. Radi se o velikim poduzećima koja se bave uzgojem stoke, ali su ujedno i najveći uvoznici hrane.
Kriteriji za zakup poljoprivrednog zemljišta bit će postavljeni tako da su proizvođači mljeka u podređenome položaju. Oni se u svojoj proizvodnji brojem grla po hektaru ne mogu mjeriti s onima koji uzgajaju radi klanja. Mljekari uzgajaju radi života. Ta rečenica izgleda kao karikiranje, ali ona u sebi sadrži svu filozofiju održavanja poljoprivredne proizvodnje na životu.
Osim što drže krave zato da bi živjele barem desetak godina i da bi davale mlijeko koje život znači, mljekari su i proizvođači tovne teladi. Bez njih čak i uzgajivači stoke za klanje moraju uvoziti tovnu telad. Da bi krave imale mlijeko, mljekari moraju imati jedno tele godišnje. Oni nemaju izbor. Priroda je to tako postavila. Ako mljekari budu u neravnopravnome položaju u odnosu na one koji stoku uzgajaju radi klanja, mljekarske farme nastavit će propadati još brže nego dosad. Osim što ćemo imati još manje svježeg kvalitetnog mlijeka, imat ćemo i još manje teladi za tov. Ukratko rečeno, Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji treba biti usvojen u Hrvatskome saboru, potencira propast mljekarske proizvodnje u Hrvatskoj i to samo zato da bi se nekolicini moćnika osigurao povoljan zakup velikih površina državnog poljoprivrednog zemljišta.
Dok cijela Europa nastoji poticati obiteljska poljoprivredna gospodastva radi ravnomjernog razvitka urbanih i ruralnih područja, Republika Hrvatska zadaje smrtni udarac svojim ruralnim podurčjima. Nažalost, ni to nije sve.
Poznato je da hrvatski program ruralnog razvoja koji bi nam garantirao 360 milijuna eura bespovratnih sredstava, nije prihvaćen u Europskoj komisiji i da ima brojne nedostatke. Kad vidimo ovaj prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, postaje jasno zašto uvozimo kruh i meso, zašto uskoro nećemo imati ni kapi vlastitog mlijeka i zašto ministar Lalovac odlazi u arapske zemlje da bi nas još više zaduživao, a sve kako bismo tim novcima mogli kupovati hranu umjesto da je sami proizvodimo, pa možda i drugima prodajemo.
I samo za kraj, objavljeni su novi podaci o gladnoj djeci u hrvatskim školama. Eh da. BDP je opet pao za čak 5 posto. Vlada je nedavno slavila porast od 0,3 posto. Igre gladi mogu početi.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
