IVAN MIKLENIĆ: Bezočne manipulacije
Ovih dana ponovno se očitovalo koliko je toga u Hrvatskoj, upravo u unutarnjem društvenom životu, izvrnuto naglavce, i to ne zbog neznanja ili neumješnosti, nego upravo zbog znanja, umješnosti i volje da se stanje interpretira u skladu sa željama, potrebama i interesima manjine koja želi pošto-poto očuvati svoj povlašteni položaj. Istodobno, ali za sada tek na simboličkoj razini, zacrtava se i naviješta ipak i nepovratni put ozdravljenja, vraćanja u normalnost do koje će trebati još jako puno zahtjevnih i teških napora.
Hrvatska televizija za mandata sadašnje uprave ponudila je gotovo bezbroj manipulativnih emisija i priloga kojima je promovirala i štitila političke, ideološke i statusne interese antihrvatske društvene manjine, no ono što je ponudila u emisiji »Dnevnik« u nedjelju 22. ožujka prevršilo je sve kriterije i sve zdravorazumske zasade. Prilog Dajane Šošić u kojem je prezentirano otvoreno pismo civilnoga invalida Tihomira Cvetkovića s porukom hrvatskim braniteljima koji prosvjeduju očitovao je puno više negoli su urednici željeli te je razotkrio ne samo suptilnu mržnju prema hrvatskim braniteljima, nego i prema državi Hrvatskoj. U hrvatskoj javnosti trajno su u optjecaju brojna »otvorena pisma« u kojima autori donose više ili manje relevantne sadržaje, no mediji ih uglavnom principijelno ignoriraju jer nemaju snagu dokumenta, kao što npr. ima vjerodostojno potpisano pismo upućeno određenom mediju ili određenoj instituciji, i jer je to oblik izravnoga komuniciranja s javnošću, a poznato je da svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje i na iznošenje toga mišljenja pa bilo to mišljenje (ne)logično i (ne)točno i (ne)važno.
Činjenica da su urednici HTV-a ipak posegnuli za jednim takvim otvorenim pismom otkriva njihovu snažnu volju da to pismo zloupotrijebe ponajprije kao pljusku braniteljima koji su u prosvjedu u Savskoj. Naime, objektivno teška situacija obitelji Cvetković, kad bi HTV bio u službi hrvatskih građana, dovoljan je povod da se upozori na propust zakonodavca i da se stvarno pomogne toj obitelji i drugima ako se nađu u sličnoj situaciji. No, da nije bilo u tom pismu i otrovne strjelice prema braniteljima prosvjednicima, ta tema najvjerojatnije nikada ne bi ušla u »Dnevnik«, a to znači da su urednici »Dnevnika« svjesno i smišljeno manipulirali tjeskobnom situacijom te obitelji da bi stvarali i širili u javnosti mržnju prema braniteljima prosvjednicima. Razumljivo je što je otac, koji je duboko pogođen obiteljskom teškom situacijom, usporedio mjesečno primanje svoga invalidnoga sina i branitelja Glogoškoga, ali nije razumljivo, ni profesionalno ni moralno dopustivo, da urednici nekritički lansiraju u javnost emotivno uspoređivanje onoga što se uspoređivati ne može niti smije jer je to tipično miješanje krušaka i jabuka, odnosno tipična smišljena manipulacija i s obitelji Cvetković i braniteljima stopostotnim invalidima i javnošću.
Volja za takvu manipulaciju otkriva stvarni odnos pojedinih urednika, novinara i uprave HRT-a prema braniteljima i još više prema obrani napadnute Hrvatske. Uspoređivanje primanja za invalidnost koja je nastala kao posljedica oboljenja i invalidnost koja je nastala u obrani domovine zapravo je svojevrsno izjednačavanje oboljenja i spremnosti na obranu, tj. za manipulante spremnost na sudjelovanje u obrani i obrana sama zapravo je nešto bolesno. Isto tako domovina, Hrvatska, za takve manipulatore nema ama baš nikakve vrijednosti. Samo u takvom shvaćanju moguće je izjednačiti invalidnost nastalu kao posljedicu bolesti i invalidnost nastalu u vojnoj postrojbi. Da u Hrvatskoj postoji stvarno hrvatsko ministarstvo branitelja, na sva bi usta prokazivalo tu nedopustivu, neprofesionalnu, nemoralnu i bezočnu manipulaciju u Dnevniku, tražilo bi ispriku najodgovornijih HRT-a i ostavke urednika. Budući da je sve to izostalo, očito je da sadašnje ministarstvo branitelja ima neku drugu ulogu pa je očito da je braniteljski prosvjed više nego potreban i opravdan. Nije li javnost teško izmanipulirana i osobom koja se javno predstavljala kao branitelj i koja se suprotstavila braniteljskom prosvjedu, a postoji fotografija iz 1991. koja otkriva da je ta osoba bila s kamerom u ruci uz zloglasnoga jugooficira Mladića? Zašto su to, nakon što je to otkriveno i dokazano, utjecajniji mediji sustavno prešutjeli, zašto je to prešutio HRT koji bi trebao biti javni servis!?
U takvom kontroliranom društvenom kaosu dogodilo se premještanje u muzej u Kumrovcu ostavštine Josipa Broza iz Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Ta gesta ima veliku, ali ipak samo simboličku važnost: počela je od vrha detitoizacija hrvatskoga društva. Premda je to za sada detitoizacija samo na simboličkoj razini, to je dugo, dugo očekivano usmjerenje koje nitko više nikada ne će moći promijeniti, jer Hrvatska osim prema demokraciji, slobodi, općemu dobru svojih građana ima i obveze prema Europskoj uniji i deklaracijama Europskoga parlamenta. Premda je sasvim jasno da bez detitoizacije i bez dekomunizacije svih segmenata hrvatskoga društva nije moguć napredak ni na kojem području, pa ni na gospodarskom, za ostvarenje punine tih nepovratnih procesa trebat će još mnogo vremena, snaga, strpljenja i upornosti. Osnivanje pak »Antifašističke lige Hrvatske« upravo je pokazatelj novih grupiranja za osporavanje tih neizbježnih procesa. No, ni to osnivanje nije bez manipulacije: umjesto da se nazove pravim imenom – komunistička, što bi bilo i legitimno i korektno – naziva se antifašistička te i na taj način pokušava kompromitirati Hrvatsku, zemlju u kojoj, hvala Bogu, stvarnoga desnoga ekstremizma ima manje nego u bilo kojoj drugoj članici EU-a.
Izvor: Ivan Miklenić/glas-koncila.hr
