Prije blagoslova, svoj nastupni govor održao je biskup Ivica Petanjak, koji je svoje obraćanje započeo retcima iz evanđelja „U ono vrijeme i za sva vremena, jer je riječ Gospodina našega Isusa Krista vječna, stoji zapisano: ‘Ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist” (Mt 23, 8-10).

U duhu ovih Isusovih riječi želim da se svatko od vas prepozna kao brat i sestra, bez obzira na kojem se crkvenom ili društvenom položaju nalazio, jer smo u Isusu Kristu braća i sestre, a sinovi i kćeri jednog nebeskog Oca, koji nas međusobno povezuje svojom nebeskom i vječnom ljubavlju u Duhu Svetome.

Tom Trojedinom, neizmjernom i vječnom Bogu, od kojeg primamo sve što jesmo i što imamo, izričemo hvalu i dajemo slavu, za ovaj Dan našeg zajedništva, jer se poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju koja do prije koji dan nikada nije ni čula za njegovo ime, a danas je ta drevna krčka biskupija, po promislu Božjem, povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku te postala Crkva u Hrvata ujedinjena na jednom mjestu, predvođena svojim biskupima i Božjim narodom koji je pohitio ovamo iz svih krajeva naše domovine, rekao je biskup Petanjak.

Naglašavajući, kako za njega Krčka biskupija „postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. Ona postaje početak avanture ponovnog prepuštanja Gospodinu putova svojih. Postaje osmo mjesto mojeg svećeničkog hoda, a osam je početak i kraj, početak bez kraja, rekao je.

Hvala Svetom Ocu papi Franji i apostolskom nunciju Alessandru D’Erricu na iskazanom povjerenju, kao i uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću zareditelju, na riječima ohrabrenja i bratske blizine, te mom časnom predšasniku mons. Valteru Županu, dosadašnjem biskupu krčkom na njegovom vjernom i predanom služenju ovom Božjem narodu. Hvala svim nadbiskupima i biskupima, iz domovine i inozemstva, na čelu s mons. dr. Želimirom Puljićem, predsjednikom Hrvatske Biskupske Konferencije, rekao je. U ovoj prigodi izrazio je zahvalu svim županima, gradonačelnicima i načelnicima, kao i prisutnom predsjedniku Hrvatskoga sabora Josipu Leki.

Hvala mojim roditeljima, Stjepanu i Kati, koji ove godine slave dijamantni jubilej 60. godišnjice braka, za svu ljubav i brigu koju su ugradili u nas, svojih šestero djece, u svoju unučad i praunuče koje se nedavno rodilo, rekao je, nakon čega se katedralom prolomio pljesak. Biskup pak je u šaljivom duhu dodao, kako sada u obitelji imaju tri štapa majke, oca i njegov.

Zahvalu je izrekao mnogobrojnoj rodbini i prijateljima dionicima ovoga slavlja, a na talijanskom jeziku zahvalio braći kapucini pristigli iz europskih zemalja. Posebnu pak je zahvalio izrekao svojoj redovničkoj braći Hrvatske kapucinske provincije na čelu s provincijalnim ministrom fra Jurom Šarčevićem. Zahvalio je na svemu što su uložili i ugradili u njega kroz proteklih 35 godina.

Ako je biskupska služba između ostalog i određeno priznanje i čast, onda se na mene mogu primijeniti Isusove riječi upućene apostolima: „Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov” (Iv 4, 38).

Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od koji su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. Zahvalan njima, ponosan i ponizan pred tolikom ljubavi, ulazim u njihov trud, rekao je, te zahvalio drugim prisutnim svećenicima, redovnicima i redovnicama, te svim prijateljima i hodočasnicima od istoka do juga Hrvatske.

Hvala mojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja, zajedno sa župnikom i domaćim svećenicima i redovnicama. Ne mogu na ovome mjestu zaboraviti i Zrin i njegovu patničku povijest iz kojeg izrastaju moji obiteljski korijeni, te zahvaljujem svima porijeklom iz tog mučeničkog mjesta na dioništvu u današnjoj radosti, dirljivo se spomenuo svojih korjena.
Na kraju, biskup Petanjak se obratio svećenicima, đakonima i bogoslovi, i redovnicama i redovnicima, te vjernicima laicima, svim ljudima dobre volje Krčke biskupije.

Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam.
Odgojen sam u kršćanskom i domoljubnom duhu, a kao punoljetan izabrao sam život redovnika i svećenika svetog Franje Asiškog. Kao redovnik usmjeravan sam, a kasnije sam po svojim službama koje sam obnašao i sam druge usmjeravao da kao braća redovnici gradimo zajedništvo i bratstvo, svjesni kako plodan apostolat ovisi ponajprije o dogovoru i slozi njegovih članova. Ova biskupija nije moje vlasništvo. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene.

Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam. Mogu dati samoga sebe i svoj identitet koji je nerazdruživo povezan s mojim redovničkim i svećeničkim pozivom.

Više od dvije trećine svog života proveo sam kao redovnik, trudeći se izgrađivati samostansku zajednicu u kojoj se nalazim i duhovno skrbiti za vjernike po službama koje su mi bile povjeravane. Kao mjesni biskup ove biskupije, uložit ću svoje napore da izgradim što bolje odnose s vama braćo svećenici, redovnici i redovnice. Želim da svatko od vas tko dođe u ovaj grad, uđe u biskupski dom kao u svoju kuću, jer to i je vaša kuća. Želim da me doživite kao svoga brata budući da i ja vas doživljavam kao svoju braću.

Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski, poručio je biskup, te pozvao „Draga braćo i sestre, dragi moji boduli i furešti, primorci i doseljenici: nastojmo izgraditi zajedništvo u različitosti, u kojemu ćemo se truditi da svatko od nas sačuva svoje korijene i svoje običaje, da se njima ponosi i na svoje potomke prenosi, i da se ta različitost ugradi u međusobno uvažavanje i osobnu cjelovitost onih koji žive različitost u ljubavi i slozi”.

Svoju otvorenost potkrijepio je riječima „uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, a kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Nemojte doći, a da me zaobiđete” i te riječi prisutni su popratili pljeskom.
Sve pak je pozvao na molitvenu povezanost, i duhovnu blizinu, te zajedništvo.

Zajedničkim snagama izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovu evanđelju, i na njegovom pozivu da budemo sveti kao što je svet Otac naš nebeski od kojega se učimo mudrosti i razboritosti, strpljivosti i praštanju, poniznosti i međusobnom prihvaćanju, živeći u vjeri, nadi i ljubavi, rekao je, te zajednička nastojanja preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije, zvijezde mora, svetog Franje Asiškog, uzora malenih, te svetog Kvirina Sisačkog, zaštitnika naše Krčke biskupije. Riječi su koje je krčki biskup Ivica Petanjak u duhu svoga biskupskoga gesla „Prepusti Gospodinu putove svoje (i one će sve voditi)” Ps 37 (36).

Nakon svečanoga blagoslova, himnom „Lijepa naša” pozdravljena je domovina, a izlaznu procesiju pratila je pjesma „Zdravo Djevo”.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirati Župni katedralni zbor iz Krka s voditeljicom Mirjanom Žužić i Župni zbor iz Omišlja s voditeljicom s. Valentinom Marinović. Zborovi su pjevali dijelove II. Slavenske mise Albe Vidakovića (Gospodine, Jaganjče Božji) i Hrvatske pučke mise Ive Perana (Svet). Ceremonijari su bili vlč. Krešimir Dajčman, vlč. Saša Ilijić i vlč. Božidar Volarić, dok će tumač kroz liturgijsko slavlje bio mons. Ivan Milovčić.

IZVOR: MISIJA / IKA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save