PAPA: Djeca su veliki dar, ali i veliki isključenici!
Djeca su za čovječanstvo veliki dar, ali i veliki isključenici, jer im [mnogima] nije dopušteno ni da se rode – ustvrdio je Sveti Otac u katehezi o obitelji, tijekom opće audijencije, na Trgu svetoga Petra, govoreći o djeci te dodajući još jedan kriterij po kojemu se može vidjeti stanje ljudskoga društva: kako se ono odnosi prema djeci, takvo je u sebi. To nije samo sociološki i moralni pokazatelj, nego i pokazatelj slobode ili neslobode u odnosu na međunarodne interese – rekao je papa Franjo.
Kao prvo, djeca nas podsjećaju na činjenicu da smo svi, prvih godina života, potpuno ovisni o dobrohotnosti drugih, čega se nije lišio ni sam Sin Božji. Zanimljivo je da Bogu nije teško dati se razumjeti djeci, a ona također nemaju problem shvatiti Njega. Nisu stoga slučajem u evanđelju zabilježene vrlo lijepe i snažne Isusove riječi o malenima: Slavim te, Oče, stvoritelju neba i zemlje, jer si otajstva kraljevstva sakrio od učenih i umnih, a objavio malenima (Mt 11,25); ili ona: Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima (Mt 18,10) – istaknuo je Papa.
Djeca su dakle, za čovječanstvo kao i za Crkvu bogatstvo, jer nas neprestano podsjećaju na neophodan uvjet za ulazak u kraljevstvo Božje, a to je da se ne smatramo samodovoljnima, nego potrebnima pomoći, ljubavi i oproštenja – svi smo potrebni pomoći, ljubavi i oproštenja – svi! – naglasio je Sveti Otac.
Djeca nas podsjećaju na to da smo i sami sinovi i kćeri, makar već odrasli ili ostarjeli. Podsjećaju nas na to da život nismo dali sami sebi, nego smo ga primili, a nerijetko se dogodi da to zaboravimo, kao da bismo mi bili gospodari svoje opstojnosti, a u biti smo potpuno ovisni. Prvi je veliki dar koji primismo, sam život – rekao je Sveti Otac nastavivši kako je već i sama činjenica da nas djeca podsjećaju na to da smo, bez obzira na životnu dob, stanje ili društvene uvjete, sinovi i kćeri također razlog radosti.
Djeca poimaju zbilju na svoj način: vide je pogleda čista i s pouzdanjem; spontano se uzdaju u tatu i mamu; u Boga, Isusa i Gospu. Njihov pogled još nije onečišćen zloćom, dvoličnošću ili licemjerjem koji otvrdnjuju srce; ono što osjećaju ili vide, bez uvijanja kažu – kazao je Papa te nastavio.
U svojoj jednostavnosti sposobni su za primanje i pružanje nježnosti, a to je kad imamo srce od mesa, a ne kameno. Sposobni su za smijeh i za plač. Poneki se, kad ih uzmem u zagrljaj, smješe; drugi opet, vidjevši me u bijelom pomisle da sam liječnik i da ću ih cijepiti, te udare u plač, ali sve je to spontano – rekao je Sveti Otac.
Mnogi od nas odraslih više nisu sposobni za takvo što. Nerijetko nam osmjeh izgleda narisan, beživotan, umjetan i klaunovski. Djeca nas ponovno tome mogu naučiti; smijehu i plaču. Zapitajmo se: smijem li se spontano, svježe i s ljubavlju ili mi je osmjeh umjetan? Jesam li izgubio sposobnost plakanja? Tima dvjema stvarima nas mogu poučiti djeca i zbog toga Isus svoje učenike poziva da postanu poput djece, jer tko je poput njih, pripada nebu – smatra Sveti Otac.
Papa je zatim priznao da djeca, osim živosti, radosti i nade znaju praviti i probleme, nevolje i zabrinuti roditelje, no bolje je društvo i s takvim problemima nego otužno i sivo društvo bez djece. Kada razina nataliteta u društvu padne na 1%, može se reći da je takvo društvo žalosno i sivo, jer je ostalo bez djece…
Papa je, nakon pozdrava upućenog raznim skupinama hodočasnika, kao i prošli put posebno pozdravio bolesne, mlade i novovjenčane osobe: Sutra je svetkovina svetoga Josipa, zaštitnika cijele Crkve. Dragi mladi, ugledajte se u njega kao primjer ponizna i skrovita života. Vi dragi bolesnici, nosite križ u tišini i molitvi Isusova poočima, a vi tek vjenčani, izgrađujte svoju obitelj na istoj ljubavi koja je Josipa povezivala s Djevicom Marijom!
Prije opće audijencije, Sveti je Otac u privatnu audijenciju primio kardinala Angela Amata, prefekta Kongregacije za kauze svetih, ovlastivši Kongregaciju za promulgaciju dekreta o herojskim krjepostima novih slugu i službenica Božjih, od kojih posebno ističemo roditelje sv. Terezije iz Lisieuxa, na čiji se zagovor dogodilo jedno čudo, te isusovačkog novaka, Petra Barbarića, za kojega su ustanovljene i proglašene herojske krjeposti.
Izvor: Radio Vatikan
