Zadnji broj Nacionala ( broj 878) u članku „Predsjednica u mreži akademskih podmentanja“ kojeg potpisuju Gorden Knezović i Berislav Jelinić „ prenosi očajnički pokušaj diskreditiranja današnju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović od strane dio profesora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji pokušavaju sa lažnim insinuacijama dovesti u pitanje njeno akademsko poštenje.

Autori članka se nelagodno ograđuju istaknuvši kako „jedan dio profesora s tog fakulteta preko Kolinde Grabar-Kitarović želi se obračunati s Radovanom Vukadinovićem, dugogodišnjim predavačem na tom i brojnim drugim fakultetima te istaknutim stručnjakom za međunarodne odnose“: Saznajemo također da su „, neki profesori s tog fakulteta Županijskom državnom odvjetništvu napisali i anonimno dostavili kaznenu prijavu protiv Kolinde Grabar-Kitarović, Vukadinovića i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, zbog navodnog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja (čl. 281.) i zloporabe položaja (čl. 291.) Kaznenog zakona Republike Hrvatske. U kaznenoj se prijavi navodi kako je u proljeće 2000. na Fakultetu političkih znanosti Kolinda Grabar-Kitarović magistrirala radom “Američko-sovjetski odnosi u vrijeme administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Reagana 1981 – 1989”. te da postoji sumnja u moguće plagiranje njenog magistarskog rada i njegovo autorstvo.

Iz članka doznajemo da je Nacionalu dostavljen magistarski rad predsjednice i „da sudeći po svemu ništa nije u spornu u stjecanju akademskog zvanja magisterija. Očito je kako je Nacional u velikoj krizi nkon Pukanićeve smrti te da nema dovoljno spektakularnog „novinarskog mesa“da privuče čitatelje pa prenosi lažni i kukavičke anonimne prijave pseudo-profesora sa FPZG koji nemaju ni elementarnu hrabrost stati sa imenom iza priloženih optužbi.

Jović, Tatalović, Kasapović: trio spletkaroša sa FPZG-a

Nije ni čudo da takve lažne optužne i prijave stižu iz opskurnog FPZG-a, leglo recikliranih bivših jugo-profesora, ( takav fakultet ne bi sigurno zadovoljavao stručne i depolitizirane standarde koji su na snazi u EU) koji su do jučer predavali obranu i zaštitu, a danas recitiraju NATO i euro-integracije pred novim studenskim naraštajima politologa. Taj se isti fakultet koji ne predstavlja cjelokupnu hrvatsku akademsku zajednicu a niti politološku znanost, u zadnje vrijeme specijalizirao u konstrukciju i režiranju tzv. plagijatorskih afera a možda i otvori katedru za „plagijatologiju“: Veliki dio studenata FPZG se buni protiv nastavnika koji troše cjelokupno vrijeme za izmišljanje podmetanja i afera na mjesto da se bave sa ozbiljnom obrazovnom funkcijom za koju su i plaćeni. ( studenti sa FPZG-a znaju posprdno govoriti o fakultetu kao „Zagreb plagijat factory“ ). Istina je da je FPZG već odavno na lošem glasu i da je stekao lošu akademsku reputaciju zbog nemoralnog i neprofesionalnog ponašanja dio profesora i kadrova, zbog politizacije i ideološke pristranosti i same fakultetske uprave, nepotizma,diskriminacije, unutarnjih sukoba i obračuna i zbog znanstveno upitnog programa rada . Očito je kako je ovaj članak iz Nacionala kao i drugih u prošlosti u režiji iz službenih medija očito naručeni uredak, kako bi dio profesora sa politologije koji pripadaju udbaškom jugo-krugovima preventivno prekrije niza plagijatorskih i drugih financijskih skandala o sukobu interesima u kojima su sami upleteni. Autori članka iz Nacionala ističu kako su „razgovarali sa anonimnim autorom kaznene prijave protiv predsjednice, te da bliski suradnici predsjednice znaju tko bi iza toga mogao stajati“. Istina je da nije teško utvrditi da je tu riječ o bivšim savjetnicima predsjednika Josipovića : Dejan Jovića, Siniša Tatalovića koji su povodom izborne pobjede nove predsjednice dobili nogu sa Pantovčaka i vratili se na platnu listu profesorsku sinekure na FPZG a, što su očito teško podnijeli i nisu preboljeli. Također se špekulira da iza inicijative za anonimnu kaznenu prijavu protiv Predsjednice stoji i Mirjana Kasapović poznata po raznim aferama pogodovanja, sukoba interesa i lažnih optužba o plagijatu protiv svojih kolega i drugi političkih neistomišljenika . Treba se zapitati zašto ti isti „anonimni igrači“ taje javnosti vlastite biografije pune „crnih rupa“ i nedosljednih informacija. Primjerice kod Siniše Tatalović kao i kod Mirjane Kasapović iz podataka njihove biografije proizlazi da s e njihov znanstveni rad tek pojavljuje 90.-tih . Očito je kako pate od određene doze amnezije, pogotovo kad je riječ o njihovom školovanju i zaposlenju za vrijeme titoističke Jugoslavije. Primjerice u biografiju Siniše Tatalović stoji da „ je bio je pripravnik i stručni suradnik od 1982. do1984. godine u općinskoj upravi Vrbovsko. Kao mladi istraživač bio je zaposlen od 1984.do 1986. godine u Republičkom zavodu za obranu i zaštitu u Zagrebu. U zvanje znanstvenog asistenta izabran je 1986. godine od kada je i zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. Za docenta je izabran 1997. godine, a za izvanrednog profesora 2001. godine. Za redovitog profesora izabran je 30. ožujka 2006. godine. Obnašao je dužnost prodekana Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u dva mandata od 1999. do 2001. godine. Tatalović se u vlastitoj biografiji nije pohvalio da je krajem 80-tih pohađao i rezervnu oficirsku školu u Bileči i da je suradnik KOS-a.Treba napomenuti da se u tu školu rezervnih oficira išlo dobrovoljno i selektivno biralo pitomce privrženi jugoslavenskoj titoističkih ideologiji. U mjestu Bileća kraj Trebinja postoji arhiva svih pitomaca škole rezervnih oficira JNA , ( vidjeti : http://www.etrebinje.com/vijesti-sve/arhiva-tekstova-po-kategorijama/hercegovina/403-bileca-sro). Treba napomenuti da je on i sin Milana Tatalovića suradnika UDBE kojeg se tereti za planiranje ubojstava političkih imigranata u Njemačkoj. Naime, na Višem zemaljskom sudu u Münchenu, u procesu protiv Krunoslava Pratesa za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983.,planirao Milan Tatalović, djelatnik hrvatske Udbe, koji je na vezi držao udbaše Ivana Simonovića i Vinka Sindičića.

Tatalovićev sin Siniša je ujedno bio savjetnik predsjednika Stipe Mesića. Kad usporedimo Tatalovićeve smiješne tzv. znanstvene radove primjerice „Nacionalne manjine I. K demokratskim standardima zaštite i prava , „Nacionalne manjine II. Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj“ ,. „Manjinski narodi i demokracija . Manjinski narodi i manjine“ koje često izdaje Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, jasno je i malom djetetu da je riječ o dosljednom pripisivanju postojećih zakona i procedura o manjinama i auto-plagijatima na istoj temi. Tatalović se također kiti sa radom „The Policies of the Protection of National Minorities in the Republic of Croatia (Split : STINA d.o.o., 2008.) objavljen na engleskom jeziku , dok svi znaju na FPZG da on nema ni jedan znanstveni rad objavljen u stranim znanstvenim časopisima jer ne zna engleski jezik, a dok je bio na mjesto savjetnika predsjednika Josipovića izbjegavao je sastanke sa stranim delegacijama zbog neznanja istog jezika. Slaba točka tzv. prof Siniša Tatalović, je razotkriveni plagijat ( a on ulaže veliki trud da se to zataška preko bivšeg predsjednika I. Josipovića) knjiga ljubljanskog profesora Antona Grizolda i jednog teksta o manjinskim pitanjima preuzetog svojedobno sa portala «Stina» od jedne mlađe novinarke. Također treba podsjetiti da se iza Tatalovića, nagađa kako stoji i Mirjana Kasapović poznata po svojim lažnim optužbama protiv kolega, inače profesorica koja se dovodila s svojedobno u vezu s nezakonitim pogodovanjem promaknuća kontroverznih profesora Zakošeka i Grdešića na zagrebačkom Sveučilištu. Barem je tako stajalo u anonimnoj prijavi USKOK-u, prije, sada već davnih, pet godina skupina sveučilišnih profesora podnijela je anonimnu kaznenu prijavu USKOK-u protiv prof. Mirjane Kasapović, zbog „neovlaštenog pogodovanja, prijevara i lažnog predstavljanja“.Spomenute afere se sjećamo kao afere u kojoj su sveprisutni, cirkusantski uvijek raspoloženi, Nenad Zakošek i Ivan Grdešić, označeni kao plagijatori. Profesorica Kasapović je tada bila predsjednica stručnih povjerenstava za izbor nastavnika u znanstveno – nastavno zvanje Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te Matičnog odbora za područje društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i navodno je propustila ” izvijestiti Fakultetsko vijeće da u slučajevima izbora prof. dr. Sc. Nenada Zakošeka i prof. dr. Sc. Ivana Grdešića u zvanje redovitih profesora nisu zadovoljeni minimalni uvjeti za izbor u zvanje. Štoviše, davanjem pozitivnog izvješća u oba slučaja M. Kasapović teško je povrijedila etički kodeks Sveučilišta, te je počinila kazneno djelo prijevare, lažnog predstavljanja i neovlaštenog pogodovanja”, navodilo se u anonimnoj prijavi.

Mračna prošlost kolega iz UJDI

Mirjana Kasapović je poznata po svojoj karakternoj neuravnoteženosti i patološkoj zavidnosti, a voli se predstavljati kao veliki stručnjak politologije. Međutim Kasapović vješto izbjegava navesti u javnosti poneke zanimljive životne pojedinosti. Naime, Krajem 80-tih godina, i ako je bila zaposlena na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu u statusu asistenta, Kasapović dobiva nepripadajuće veliki kadrovski stan na Sv. Duhu izravno od tadašnjeg predsjednika CK SKH Stanka Stojčevića. U to vrijeme rektor Sveučilišta bio je Zvonimir Šeparović, osobno vezan za savjetnika za obavještajne poslove Predsjedništva SFRJ, pukovnika Dušana Vilića, preko njegovog zemljaka s Banije i šefa kabineta Stanka Stojčevića i Slavka Malobabića. Kasapović je sve do kraja 90.-tih (kao i kolega sa FPZG Nenad Zakošek) bila vjerni član UJDI-a pro-jugoslavenska organizacija koja je podupirala Miloševićevu politiku i očuvanje SFRJ. Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (kratica: UJDI) je bila politička organizacija u SFR Jugoslaviji. Osnovana je u proljeće 1989. u Zagrebu. Njezini pristalice su uglavnom lijevo-liberalniintelektualci koji su se zalagali sa jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju i protivili se stvaranju suverene republikeHrvatske. Predsjednici su bili prvo Branko Horvat, a nakon njega je to bio Nebojša Popov. Direktor je bio Žarko Puhovski. Ostali članovi odbora su bili Bogdan Bogdanović, Milan Kangrga, Lev Kreft, Shkëlzen Maliqi, Vesna Pešić, Koča Popović, Milorad Pupovac, Ljubiša Ristić, Božidar Gajo Sekulić, Rudi Supek,Ljubomir Tadić, Dubravka Ugrešić, Predrag Vranicki i Nenad Zakošek. (wikipedia :http://hr.wikipedia.org/wiki/Udru%C5%BEenje_za_jugoslavensku_demokratsku_inicijativu)

Znanstveni diletantizam dr. Kasapović i nezakonita pogodovanja

Iako je Mirjana Kasapović svoju znanstvenu karijeru započela istraživanjem problema socijalističkih savjeta u tradiciji Karla Korscha i Edvarda Kardelja, tokom 90-tih ona se trudi nametnuti se kao neupitni autoritet za pitanja političkih stranaka i izbora. O kakvom se znanstvenom dosegu Mirjane Kasapović radi, postalo je evidentno nakon njene polemičke katastrofe koju je doživjela 2009. godine u raspravi u okviru Hrvatskog politološkog društva sa svojim fakultetskim kolegom prof. Dragutinom Lalovićem. Sliku nestručnosti i neznanstvenosti do danas nije uspjela izbrisati. Njezin kolega u «Političkim analizama», glavni urednik i hrvatski veleposlanik u Londonu prof. dr. sc. Ivan Grdešić zahvaljujući aktivnom djelovanju upravo Mirjane Kasapović i njezinom nezakonitom pogodovanju, višestruko je biran u profesorska zvanja temeljem samo jedne knjige koja je ujedno i njegov doktorski rad. Knjiga «Političko odlučivanje» izdana od strane «Alinee» u Zagrebu 1995. godine ponovo je reprintana 2006. godine za potrebe Grdešićeva izbora u više zvanje pod naslovom: Osnovne analize javnih politika». Ovaj put to je bio suizdavački poduhvat Fakulteta političkih znanosti i izdavačke kuće «Alineja». Tu vrijedi podsjetiti da je M. Kasapović kao urednik «Plave biblioteke» predsjednica povjerenstva i sveučilišnog Matičnog odbora propustila izvijestiti Fakultetsko vijeće i Matični odbor o Grdešićevom neudovoljavanju uvjetima za izbor u više zvanje! «Političke analize» u ime izdavača FPZ potpisuje dekan Nenad Zakošek, kod kojeg je Mirjana Kasapović također u više navrata kao glavna urednica «Plave biblioteke», predsjednica Povjerenstva i Matičnog odbora propustila izvijestiti da Zakošek ne udovoljava uvjetima za izbor u profesorska zvanja jer jedina njegova knjiga «Politički sustav Hrvatske» u prvom dijelu donosi već objavljene tekstove o nizu izbora u Hrvatskoj 90-tih godina, a drugi dio knjižice predstavlja prijepis Ustava RH.Njezin publicistički rad u izdanjima, najprije unutar EPH holdinga, a nakon toga Večernjeg lista, dodatno je bacio sjenu na njezinu navodnu znanstvenost i stručnost, a Kasapovićka se silno trudi da zataška podatak da je doktorila na „Kardeljevom modelu socijalizma“ i prepisivala tadašnje kupusarske ideološke smjernice CK SKJ, OUR-a, SOUR-a, SIZ-ova i USIZ-a, kao sastavni dio njezine doktorske disertacije.

V. Cvrtila politički uhljeb u službi Jovićeve kuhinje

U kategorija tenora prozivateljske opće prakse FPZG-a, stoji i i post-savjetnik Josipovića Dejan Jović koji je morao odstupiti od svoje dužnosti zbog negacije i blaćenja Hrvatske državnosti. Jović je u časopisu za politologiju Fakulteta političkih znanosti Politička misao ustvrdio kako su referendumi o nezavisnosti u bivšoj Jugoslaviji, osim crnogorskog iz 2006., bili vrlo neliberalni. Jović ima iza sebe dugu reputaciju para-sveučilišnih sumnjivih aktivnosti a kao savjetnik predsjednika Josipovića, primao je plaću od hrvatske države ( hrvatskih građana) , plaću kao konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije, te usput treću plaću kao sveučilišni profesor na FPZG, ali tu Jović ne vidi nikakvi sukob interesa. Dejan Jović u knjizi “Jugoslavija država koja je odumrla” tvrdi kako su u Jugoslaviji djelovala dva antifašistička pokreta, partizanski i četnički.” Jović je poznat po svojim nastojanjima da rehabilitira lik i djelo četničkog vođe Dražu Mihailovića (članak : „Dejan Jović, lažni znanstvenik“http://dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=17290:-lani-znanstvenik-dejan-jovi-nastavlja-u-inozemstvu-kriminalizirati-domovinski-&catid=9:politika-i-drutvo&Itemid=11): ,po prozivanjima drugih kolega i političkih neistomišljenika. Jović je voli predstavljati kao međunarodno priznati stručnjak u politologiji , međutim kada zavirite u njegov doktorat-knjigu, „Jugoslavija zemlja koja je odumrla“ onda je razvidno da je riječ o vještoj kompilaciji tuđih znanstvenih članaka iz stranih časopisa.U istom sumnjivom kružoku figurira i Vlatko Cvrtila današnji dekan Vern Veleučilišta, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Mesića, koji u pleten u aferu Patria, poznati „dežurni medijski analitičar bez analize“( u medije je došao preko KOS-ovske mreže Gorana Radmana ravnatelja HRT-a) koji se proslavio sa jednom jedinom skriptom o geopolitici koja se predstavlja kao studentska literatura, a koja je objavljena jedino na webstranicama i bez osvrta na rabljenu literaturu i izvora, što mu nalaže znanstvena praksa i profesija. ( možete pogledati na stranici http://issuu.com/thule88/docs/politicka_geografija_i_geopolitika-sva-skripta ). Inače Cvrtila i Tatalović dijele zajedničku prošlost drugarskih dana kada je Cvrtila bio u školi oficirskih rezervista Bileća . Njegova je biografija također puna rupa a ne spominje da je 80.-tih predavao obranu i zaštitu i rudimente teritorijalne obrane , te da tek 90-tih u jeku raspada Jugoslavije stekao zvanje doktora znanosti, kada je bilo moguće preskočiti bez kontrole razne faze i propisane uvjete i kriterije za stjecanje takve titule. Cvrtilu se često spominje u studenskim krugovima FPZG-a u kontekstu zlouporabe mentorstva i neprofesionalnog mentoriranja. Treba i spomenuti još ostale bezlične reciklirane jugo-profesore sa FPZG poput Rimca, L. Brkića, T. Cipeka, Z. Kurelića, D: Lalića, S. Leinert-Novosel, Grubiša, Z. Petak itd…koji uliznički gravitiraju oko Fakultetske uprave kako bi očuvali svoju profesorsku sinekuru.

Nenad Zakošek stručnjak jugoslavenskog OUR-a

Glavni operativac Jovićevih i Kasapovićevih makinacija i dezinformacija je Nenad Zakošek bivši dekan FPZG, koji je 1991 jedan od glavnih osnivača UJDI-a, a doktorirao je za vrijeme Titoističkog režima u Berlinu na temu “Staat und Selbstverwaltung in Jugoslawien. Zum Verhältnis von Politik und Ökonomie in einer sozialistischen Gesellschaft am Beispiel jugoslawischer Investitionspolitik”“ u kojoj hvali socijalistički jugoslavenski ekonomski model. Zakošek se specijalizirao u egzegezi OUR-a jugo-sustava a danas propagira tržišnu liberalnu ekonomiju. (Vidjeti njegov članak : Sistem sankcija za nelikvidnost i gubitke OUR-a u jugoslavenskom privrednom sistemu (1986, Ekonomsi pregled broj 37) vidjeti na webstranicama : http://www.econbiz.de/Record/sistem-sankcija-za-nelikvidnost-i-gubitke-our-a-u-jugoslavenskom-privrednom-sistemu-zako%C5%A1ek-nenad/10001032592)Inače se Zakošek proslavio kao glavni ideološki cenzor FPZG kada pokušao zabraniti predavanje Judith Reisman.

Radovan Vukadinović „miljenik svih režima“

Simptomatično je Nacional ističe kako ova anonimna prijava služi za međusobni obračun unutar FPZG a pogotovo sa Radovanom Vukadinovićem, koji prema navodima Nacionala je blizak novoj predsjednici preko američkih veza. Međutim Vukadinovićev znanstveni i životni opus pokazuje da je kao „čovjek iz svih režima“ dobro plivao u svim sustavima a pogotovo u Jugoslaviji, kada je pisao bezbroj apologetskih knjiga u čast Varšavskog pakta i titoističke Jugoslavije i za vrijeme slobodne Hrvatske kad se brzopleto reciklira u gorljivog zagovornika pro-američkog NATO-pakta ( Vukadinović je predsjednik Atlantskog vijeća Hrvatske). Vukadinović je također stekao reputaciju „meštra kompiliranog auto-plagijata“ u recikliranju svojih materijala u različitim objavljenim knjigama, zadnja mu je knjiga „Politika europskih integracija“ zapravo sinteza prijašnjih kompilacija. Unutarnji obračun u FPZG se vrti zapravo oko dodijele katedra i koje kakvih smiješnih sveučilišnih sinekura a Vukadinovića optužuju za nepotizam jer je na fakultetu „smjestio“ jednu katedru za svoju miljenicu ženu Lidiju Čehulić Vukadinović, koja je unatoč očite ne-stručnosti nositelj nastave europske integracije na.

Pokušaji diskreditiranja Matice Hrvatske i geopolitičara Juru Vujića

Nacional za potrebu izmišljene afere u FPZG koristi i stari novinarsku pamfletski uredak iz Jutarnjeg lista o Jovićem optuživanju za plagijat intelektualca Jure Vujića povodom prijave doktorata na FPZG. Magistar Jure Vujić, poznati geopolitički analitičar koji je diplomirao na elitnim Pariškim sveučilištima, autor brojnih znanstvenih knjiga iz geopolitike, zapravo se greškom našao u spletkaroškoj močvari .Zapravo je jedina Vujićeva greška što je prijavio doktorat na FPZG ( koji nezakonito ima monopol u Zagrebu nad „političkim naukama“), znajući njegov pedigre povratnika, bivšeg političkog emigranta i angažiranog intelektualca nacionalističke provenijencije. I tada je na poziv Jovića koji je želio diskreditirati Vujića zbog njegovog nacionalnog državotvornog stajališta u javnosti , M. Kasapović pokrenula groteskni pamflet u njezinom časopisu „Političke analize „ ( koje nitko ne čita osim par fakultetskih šegrta) pod naslovom „anatomija jednog plagijata“ u kojem tendenciozno proziva Vujića za plagiranje jednog Jovićev teksta pod naslovom“Turski neootomanizam kao postmoderni islamski model”. Jović se pozivao na autorsko pravo dio spornog teksta i ako ta teza nije njegova već je preuzeta od politologa Levon Melik-Shahnazaryan-a u tekstu „Turskih neosmanizm : is it revival of bloody traditions (vidjeti :(http://evoskanapat.do.am/news/turkish_neoosmanizm_is_it_a_revival_of_bloody_traditions/2009-11-27-21).Iskonstruirana optužba protiv Vujića, inače kolumnist Večernjeg lista i Vijenca, je kao i ovom slučaju prozivanje nove Predsjednice, trebala služiti za obračun sa Vukadinovićem koji je ujedno bio i glavni urednik časopisa „Međunarodne studije „u kojem je objavljen sporni Vujićev tekst. Poslije se ispostavilo da nije bilo riječ o nikakvom plagijatu već o podmetanju i nemaru tadašnjeg uredništva,u kojem je mali dio Jovićevog teksta iz Vujićeve radne verzije ugrađen u korpus definitivnog teksta, i to bez prethodne potrebne recenzije i bez autorizacije autora. Unatoč tome što je Vujić odmah pismeno demantirao lažne optužbe o navodnom plagijatu, službene su medije EPH i nadalje podupirale Jovićeve prozivke. Vujić je prijavio brojne francuske i hrvatske znanstvene članke i knjige, a Fakultetsko vijeće FPZG je namjerno i brzopleto odabralo stručno povjerenstvo u kojoj je imenovan i Jovića ( skupa sa Cvrtilom, Zakošekom i Damirom Grubišom, današnjim veleposlanikom RH u Italiji koji je bio šef kabineta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara i ključni svjedok jugo i ključni svjedok jugo-tužiteljstva u montiranim procesima protiv hrvatskih studenata nakon Karađorđeva 1971. u Rijeci.) kako bi odbili Vujićevu prijavu disertaciju bez završenog doktorskog studija. Vujić je zbog svojih angažiranih javnih istupa i pisanja često bio meta službenih medija iz EPHo čemu svjedoči brojni huškački i članci istog tiska povodom izlaska njegove knjige o generalu Gotovini („Kad anđeli utihnu-apokrifi Ante Gotovine“, članak jutarnji list: http://www.jutarnji.hr/-izrucenje-i-sudenje-anti-gotovini-slicno-isusovom-/207176/,:http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/56408/Default.aspx ) ili pak knjige o pozadini diktatorske vladavine J. B. Tita („Trg Maršala Tita-Mitovi i realnosti titoizma) i knjige „Intelektualni terorizam“. Vujić je trenutno i pročelnik odjela za politologiju u kojem otvara niza kontroverznih politoloških i socioloških tematika koje su kritične u odnosu na službenu „palanačku politologiju „ sa FPZG a, a mnogi studenti sa FPZG gostuju i posvećuju njegova predavanja, što i ne ide na ruku političkom modeliranju i indoktrinaciji koja se provodi na FPZG. Vujiću se zavidno zamjerava i objavljivanje stručnih članaka u renomiranim geopolitičkim znanstvenim časopisima, i intelektualne francuske veze sa istaknutim intelektualcima poput A: Finkielkrauta, Alain de Benoist, i drugi. Vujić je pokrenuo inicijativu za provođenje lustracije u znanstvenoj zajednici i inicirao je režiranje filma-dokumentarca“ komunističke žrtve u Hrvatskoj“ na HRT-u. U sjedištu je Matice Hrvatske u kojem Vujić okuplja mrežu dinamičnih hrvatskih intelektualaca bio smješten glavni izborni stožer Kolinde Grabar Kitarović pa se olako može naslutiti koji su stvarni razlozi ovog novog napada prekoNacionala. Također se špekulira da je Vujić sa još nekoliko suradnika trebao infiltrirati strukture FPZG a da su to htjeli spriječiti krugovi bliski Joviću. Očito je da i u ovom slučaju riječ o pokušaju šlampavog diskreditiranje nove predsjednice Grabar Kitarović, a ova nova epizoda iz Nacionala pokazuje da se bliži kraj umno-znanstvenoj močvari FPZG koji postaje anakronizam u hrvatskoj znanosti XXI:-stoljeća.

Dr. Marko Sterić/hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save