SOLUS CATHOLICUS: Predsjednica i sekularni fundamentalisti
U logici bilo kojeg identiteta, osobito vjerničkoga jest da će osoba koja je vjernik svakoga dana u svoj život, na svoj posao, na sve ono što radi zazvati Božji blagoslov kako bi taj posao urodio određenim pozitivnim plodovima.
To je nešto što je duboko uraslo u čovjekov mentalni sklop, u njegovu kulturu, u njegov način razmišljanja i shvaćanja života. Sve ono što bi krenulo u smjeru nasilja prema antropološkim dostignućima, od kojih je jedno i vjerničko dostignuće bilo bi nasilje nad čovjekom samim. Upravo prema nadahnućima tog vjerničkog identiteta postupila je nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada je pozvala katoličkog svećenika da blagoslovi njezin predsjednički ured. Tim činom, tom gestom ona je odlučila zazvati Božju pomoć i Božji blagoslov nad svime onim što će raditi i što radi kao predsjednica za opće dobro svih građana Hrvatske.
Međutim, hrvatski javni prostor ne bi bio to što jest kada se u njemu ne bi oglasile salve bijesa iz radikalnih sekularističkih krugova sa svojom „mantrom“ kako je Hrvatska sekularna država i kako je nedopustivo to što je predsjednica napravila. To da je Hrvatska sekularna država sasvim je jasno, ali mi nije jasno zbog čega ti isti kritičari nisu bili toliko glasni kada je Mesić u svoj ured dovodio istočnjačkoga gurua ili dok je Josipović bez ikakvih problema govorio o svojem agnosticizmu. Znate što? Sve ove reakcije koje pokušavaju problematizirati tu gestu predsjednice – blagoslov Ureda – proizlaze iz duboke i snažne odioznosti prema Katoličkoj Crkvi i svećenicima, kao i vjernicima koji ljube Isusa Krista i njegovu zajednicu.
Siguran sam da bi reakcije bile manje ili ih uopće ne bi bilo kada bi predsjednik bio pripadnik bilo koje druge kršćanske konfesije ili religije. A sve je to zbog toga što današnji sekularni fundamentalisti ne mogu smisliti Katoličku Crkvu i sve ono što ona čini za opće dobro ne samo vjernika, nego i onih koji nisu vjernici. I zato su bijesni na novu predsjednicu koja im je došla baš na način kako je trebalo – kao „šaka u oko“.“Mantru“ o sekularnoj državi najviše je ponavljao Silvije Tomašević u „Večernjem“ moralizirajući kako, dok npr. u jednoj državi postoji i jedna osoba koja nije vjernik, predsjednik ne bi smio činiti nikakve vjerničke geste da se ta osoba ne bi uvrijedila – slobodno interpretiram. Onda možemo „lopticu“ prebaciti i na drugu stranu. Možda je mene kao vjernika vrijeđalo cijelo vrijeme to što je Josipović govorio o svojem agnosticizmu, a u zemlji ima 90 posto onih koji se izjašnjavaju kao vjernici.
Nije mi jasno zašto onaj koji je manjina ne može poštovati svjetonazor većine? Ako mi na temelju vjerskih i svjetonazorskih sloboda poštujemo njegov svjetonazor i ne tražimo od njega da se prikloni stavu većine, onda upravo ta manjina obavezna je poštovati i prilagoditi se činjenici da živimo u zemlji u kojoj se većina izjašnjavaju kao katolici, a ne se bahatiti i ponašati kao da se ti katolici moraju prilagoditi njegovom svjetonazoru. U svojem predsjedničkom mandatu Kolinda Grabar Kitarović, čini se, odabrala je pravi put. Odabrala je Božji blagoslov koji će je pratiti za vrijeme njezinog služenja Hrvatskoj. I ne samo to. Ona blagoslivlja i druge, osobito vojnike koji odlaze u mirovnu misiju u Afganistan. Znači, nije riječ o tek pukom pozerskom stavu predsjednice, nego, vjerujemo o njezinom egzistencijalnom stavu koji je prožet vjerom u Krista. Čvrsto vjerujemo da će se ta vjera još više očitovati u njezinom javnom djelovanju. Unatoč bijesu sekularnih fundamentalista.
Autor: Pavle Primorac – hrvatski-fokus.hr/dragovoljac.com
