KAKO TITOVI STIPENDISTI (PR)OSVJETLJUJU DIJASPORU

Javio se u Večernjaku vječiti “Titov stipendist“ Josip Juratović. Sad pomalo vjerujem da je i ime dobio po svom demokratskom idolu. Otrcana promidžba: “Josip Juratović, Hrvat u Bundestagu, zastupnik SPD-a.“ Ili bolje rečeno SDP-ovac na baušteli kod SPD-a. Što samo po sebi i nije ništa loše da se ne radi o loše prikrivenom obožavatelju Tita kojeg su ti isti Švabe u Bildu proglasili desetim najvećim zločincem dvadesetog stoljeća. Sad naš dragi Jura Ex Cathedra nepogriješiv kao Papa iz katedrale sv. Petra domorodcima u Lijepoj našoj šalje svoje mudrosti pozobane u Bundestagu.

Uz pomoć Ive Puljić-Šego on se po k’o zna koji put šegači s čitateljima Večernjaka i naravno sa zdravim razumom. Jura bi, k’o i njegov idol, malo osvijetlio dijasporu. “Smatram da dijaspora nema što tražiti na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj“ kaže premudri Jura. Zna on da je dijaspora desničarska i nacionalistička; da uglavnom glasuje za HDZ; itd. Ali zašto – e, to ne zna! Neki sumnjaju da je to zbog toga što je HDZ s Tuđmanom stvorio ovu državu. Ne vjerujem. Pa nije to bog-zna-kakva zasluga. Zna bauštelac Josip da je za njegov tip demokracije više napravio SDP napuštajući Hrvatski sabor kad je trebalo odlučiti hoćemo li se odvojiti od Juge ili ne. Da se čitatelji Večernjaka ne dosjete, Juratović je protiv manjinske kvote.

Jura je ogorčen na domorodačku vladu koja je popustila ulici te zatucanoj oporbi i odustala od povlačenja grba s auto-tablica. Titov demokrat gleda stvari globalno. Ogromna većina Hrvata je bila i sada je protiv tablica sa plavom i crvenom kockicom. Zatucani domorodci hoće baš svoj grb na tablicama. Jura prezire robovanje nacionalističkim simbolima. Evo on se nedavno, kako kažu bauštelci, uslikao s Maršalom. Iza Jure i maršala “jugoslovenska” zastava s velikom crvenom zvijezdom te Jurino okruglo ozareno lice. On će predložiti domorodcima da se makne hrvatski grb i u Saboru te da ga se zamjeni plavo crvenim kockicama. To je tak moderno, a i podsjeća na logo jedne njemu drage stranke u Hrvatskoj. To popuštanje ulici i oporbi u svezi grba dovodi, misli Joža bauštelac, do toga da građani gube povjerenje u Vladu. Juru bi trebalo preko društvenih mreža upozoriti da u ovu Vladu vjeruju još samo troje ljudi. Predsjednik Vlade, Nenad Stazić i progresivni Jura! Svi ostali vjeruju da je to bivša vlada.

Nadalje, Jura prati i analizira situaciju u Savskoj 66. Veli naš Josip: “Svaka čast braniteljima, iako imaju sve dozvole, mogu prosvjedovati“. Jura je siguran da su u jesen 1991.g., branitelji, prije nego li su krenuli u Domovinski rat, prethodno izvadili sve potrebne dozvole od mjesnih partijskih komiteta. Jer zna Jura – da nisu dobili dozvole – rata ne bi ni bilo, a Hrvatska ne bi bila ratni gubitnik. Jura se zgraža što “ulica“ želi drugog ministra. Upravo taj Jurin legitimni ministar je nedavno izrekao programsku misao: “Taj šator je kao i rat. U stvarnosti su svi gubitnici.“ Ministar “gubitnika“ skromno misli da je on jedan od najuspješnijih ministara. Bez obzira što su “gubitnici“ 5. kolovoza 1995.g., popušili nekih 100.000 traktora s kojima su zečevi otperjašili iz Lijepe naše oni su danas “perfidni do neslućenih razina.“ Misli Ministar gubitnika. I da završimo sa dobričinom iz Bundestaga.

Iva Puljić-Šego pitanjem pokušava našu žabu iz Bundestaga natjerati u vodu, a Jura odmah pljus u močvaru. Pita Iva: “Je li hrvatska Predsjednica, nakon razgovora s kancelarkom Merkel, namjerno istaknula više negativne primjere kako bi kritizirala Vladu ili…?“ Bistra Iva kuži protokol. Kolinda i Merkel najprije su razgovarale. Vjerojatno o proljetnoj modi i novim modelima Louis Vuiton torbama, pa je “nakon razgovora s Kancelarkom…“ Kolinda počela pljuckati na Vladu. Kakvo pitanje, takav odgovor! Evo na kakove mudre odgovore Večernjak troši svoj prostor: “Predsjednica, koliko god bi po funkciji trebala biti neutralna, ona je ipak pripadala stranci koja se sprema na izbore. U tom kontekstu logično je da kritizira Vladu, ali ta je kritika pretjerana“. Zašto je kritika pretjetana Jura ne želi domorodcima objašnjavati jer oni u regiji to ne bi ni shvatili. “E, gdje su vremena kad su predsjednici bili neutralci k’o Stipe Mesić i Ivo Josipović?” uzdiše naš Jura.

Nakon što nas je mudri Jura podučio da je ipak bolje biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan, oduševila se takvim mudrostima i notorna Silvana Perica. Na drugoj strani Obzora od 18.travnja u svojoj rubrici bez naslova Silvana je odapela svoje ideološke strijelice. Pozitivne strijelice prema gore dobili su svi pa i Jura za svoje bljezgarenje, a negativnu strijelicu predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec iz razloga koji su jasni Jasni Omejec, ali ne i Silvani. Poruka “kršćanskim marksistima“ iz Austrije koji su napravili iz Večernjeg ovo što se sada zove “Večernji“: možete vi svaki dan objavljivati ljevičarske mudrosti likova kao što je to Josip Jurković, to me ipak neće spriječiti da svaki dan u godini kupujem Večernjak! Bez obzira na Marka Špoljara, Ivanku Tomu, Branimira Pofuka, Silvanu Pericu i ostale ljevake, Večernji ostaje simbol umjereno desne i domoljubne Hrvatske. Hm!

Hrvatska je početkom 2012.g., ustala na lijevu nogu, ali sam siguran da će početkom 2016.g., stati desnom nogom na lijevu.

Kolinda se spremno obračunala s pozdravom “za dom spremni“. Politička pragmatika ili iskreno uvjerenje? Nevažno! Vjetar u leđa svima kojima se tlak diže do neba na taj starohrvatski pozdrav. Zbog njega moramo biti na utakmici s Talijanima bez fašistoidnih i rasističkih gledatelja. No, nije mi jasno zašto kažnjavati Talijane? Oni bi došli u Split i trošili eure! Ne deru se oni “ZDS”. Uostalom kakove veze imaju Talijani s fašizmom? Musolini nije imao povjesničare kao što su Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Dragan Markovina. Njihovi povjesničari, bez da su stavljeni na muke, odmah su priznali da je dizanje desnice u zrak stari rimski pozdrav. “Ave Caesar, morituri te salutant” ili Cezare pozdravljaju te oni koji će umrjeti. Na retoričko pitanje “kakve veze imaju Talijani s fašizmom” odgovor je jasan: “Jedino oni i imaju!” Njemci su bili nacional-socijalisti. Yaka muda i njegovi sljedbenici u Japanu imali su svoj ZDS zbog kojeg su na palubi broda USS Missouri potpisali formalnu predaju Japana generalu Douglas MacArthuru te nakon toga ostali bez muda. Sad kažnjavaju nas. To je u redu! Ali jadne Digiće ni krive ni dužne. To stvarno nije u redu! Njima je Cezar alibi. Nama ne pomaže ni Nikola Šubić Zrinski.

Daj ti to objasni Draženu Krušelju iz Jutarnjeg! U svom komentaru “Život u pretkolu“ Draža cmizdi da je “Kompromis HNS-a i publike postao nemoguća misija“. Točan zaključak. Tako su nedavno 12 predstavnika “publike“ i časni HNS-ovci imali bliski radni susret na pola puta između Zagreba i Splita. Jedan je član “publike“ uhvatio Niku Kovača za vrat i prišapnuo mu zavodljivo u desno uho: “Jesi li ti Vrbanović?“ “Ne-daj-Bože!” izusti uvrijeđeni Kovač. S tom vrstom publike na kraj bi izašao samo Draž Krušelj. On bi im objasnio ideju koja ga već dugo vremena opsjeda. Alternativna navijačka skupina NK Zagreb. Ima ih već troje. Oni su protiv deranja ZDS, protiv su rasizma i na tekmama će širiti ideje antifašizma. Ako im se pridruži Draž Krušelj bit će ih četiri. Mislim – jahača Apokalipse! Prvi potez bit će im istjerati nogometno anonimnog Šukera iz UEFE te ga zamjeniti sa Ivom Begom ili Vesnom Tešerlič koja ne kuži nogomet, ali može nanjušiti fašistu na 10km kako sa sendvičem zamotanim u Sportske novosti u navijačkom autobusu juri na derbu koji se neće održati. I još da ne-daj-Bože Joe Šimunić igra za Hrvatsku pa da u žaru borbe vikne ZDS, pa to Zoran Stevanović preko “Cinkarne Celje“dojavi UEFI, slijedeća utakmica protiv Bugarske igrala bi se bez Krušeljeve “publike“ i bez hrvatskih igrača. Onda bi nastradali k’o Bugarska. Zato je dobro za sve nas, a osobito za Jožu Juratovića da je Kolinda izrekla doživotnu suspenziju pokliču ZDS. Bez konzultiranja s povjesničarima, osim ako to nisu Jakovina, Markovina i Klasić. Churchill je jednom cinično primjetio: “Ako želiš da se neki problem nikada ne riješi, osnuj komisiju“. Stari cinik taj put nije bio u pravu. Zamislite Predsjednicu kako osniva komisiju s ciljem da utvrdi je li ZDS stari hrvatski pozdrav ili je to destilirani fašizam, rasizam, narcizam, izolacionalizam, vjerski turizam ili antifašistički pragmatizam. Sastav komisije: Jakovina, Klasić, Markovina, Draž Krušelj, Zoran Pusić, Vesna Teršelič, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Nives Celzius te vanjski članovi milijun gledatelja Žikine dinastije i, naravno, inozemni konzultant Josip Juratović zvani od milja Jura. Bez obzira na Churchilla, ti časni muževi i drugarice taj bi problem zauvjek riješili. Umjesto ZDS imali bi ZGOS iliti “za Goli otok spremni”.

Za to vrijeme, u prijateljskoj Srbiji, čekajući sudsku rehabilitaciju Draže Mihajlovića, iz dosade pale se hrvatske zastave. Na utakmicama se nitko pijano ne dere ZDS nego se zborno pjeva ljupka balada: “Od Topole pa do Ravne gore sve su straže đenerala Draže.“

Obzirom da se svakim danom sve više budimo u Regionu, mnogi se prisjećaju navodno prave besjede Stipice Radića koja glasi: “Nemojte se guske moje opet prenagliti, iz balkanske je magle najteže odmagliti.“

Doc.dr.sc. Ivana Milas Klarić tužila je Pravni faks jer je navodno bila izložena mobingu od strane prof.dr.sc. Dubravke Hrabar. Prvostupanjska presuda na Općinskom građanskom sudu dosudila je Pravobraniteljici za dijecu iznos koji je ona i tražila tj: 200.000 kn i oko 50.000 kn troškova. Županijski sud, povodom žalbe Pravnog faksa, preinačio je prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio Ivanu Milas sa tužbom. Sada Ivana mora Pravnom faksu i profesorici Hrabar isplatiti trošak od 78.000 kn. Bilo bi sad u najmanju ruku korektno da tih 78.000 kn troškova umjesto Ivane plati Milanka Opačić. Spor je i nastao jer je prof.Hrabar Ivani Milas predbacila da sudjeluje u projektu novog Obiteljskog zakona koji projekt će propasti. Kao što znamo i propao je! Obiteljski zakon ne bi trebali raditi ministri sa svojim istomišljenicima nego najbolji stručnjaci. Na žalost Milanke, Ivane i osječke katedre ti se stručnjaci još uvijek nalaze na Pravnom faksu u Zagrebu.

Engleska slavi svog velikog državnika Winstona Churchilla. On je za vrijeme rata obećao Englezima krv, znoj i suze, a sam se skromno zadovoljio viskijem i cigarama.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content