Oslobađanje se ne može zaustaviti
Glavni problem Hrvatske je onaj “netko koji stoji iza”, koji se koristi “pritajenim metodama”, autoritet koji se samo kiti ruhom demokracije, a ključ promjena i boljitka u Hrvatskoj upravo je u onemogućavanju toga skrivenoga autoriteta. No, neumitno vrijeme počelo je snažno raditi protiv skrivenih moćnih autoriteta i ništa ne će moći zaustaviti oslobađanje hrvatskoga društva.
Opće stanje u Hrvatskoj, koje se zbog nečinjenja odgovornih političara trajno pogoršava, izazvalo je i vrlo dobronamjerna, premda ozbiljna i relativno oštra, upozorenja visokih predstavnika naše Crkve koji su ih izgovorili za proslave svetoga Vazmenoga trodnevlja.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj homiliji uz ostalo je upozorio: »U hrvatskom smo društvu u posljednje vrijeme svjedoci nekoga gotovo programiranoga razaranja društvenoga tkiva. Dojam je da se vrlo polagano, ali sustavno, iz dana u dan oslabljuju službe koje su na korist zajednice i općega dobra.« Također je rekao: »Osjećamo kako se usporedno radi na rušenju istinskih autoriteta promičući autoritet ničega, iza čega ipak netko stoji, a evanđelje nam, srećom, pomaže vidjeti osnovnu razliku između pravih autoriteta i onih lažnih, koji su pritajene metode kadri zaodjenuti u ruho demokracije.« Te riječi, premda izgovorene vjernicima okupljenima u zagrebačkoj prvostolnici, tiču se svih vjernika, ali i svih građana u Hrvatskoj, osobito onih koji imaju u rukama instrumente kojima je moguće osloboditi hrvatsko društvo, politiku, gospodarstvo i cjelokupni javni život. Glavni problem Hrvatske je onaj »netko koji stoji iza«, odnosno onaj koji se koristi »pritajenim metodama«, autoritet koji se samo kiti ruhom demokracije, a ključ promjena i boljitka u Hrvatskoj upravo je u raskrinkavanju i onemogućavanju toga skrivenoga autoriteta.
Ako se primijeni Isusovo načelo »po plodovima ćete ih prepoznati«, onda je lako taj skriveni autoritet poistovjetiti sa zlim stablom koje ne može dati dobre plodove, a kakve plodove, odnosno zla daje, na svojoj koži osjećaju gotovo svi hrvatski građani. Uostalom kako se ne bi ticalo svakoga u Hrvatskoj ako je plod djelovanja toga skrivenoga autoriteta »gotovo programirano razaranje društvenoga tkiva«? Upozorenje na taj skriveni autoritet i na njegov učinak iznimno je važno jer samo postojanje toga autoriteta čak većina ne prihvaća, nije ga uopće svjesna, a to je pokazatelj golemoga uspjeha manipulacije toga autoriteta i njegovih vlastitih i često nesvjesno produženih medijskih ruku koje često i samu pomisao na toga moćnoga, glavnoga, a ni za što odgovornoga, subjekta iza scene dočekuju na nož i tako mu olakšavaju djelovanje. Nije li više nego znakovita činjenica da su i političari i mediji prešutjeli dobronamjerno i vrlo važno kardinalovo upozorenje? Logično je da samo oni koji ne žele dobro ni konkretnim ljudima ni hrvatskomu narodu ni državi Hrvatskoj mogu sudjelovati i sudjeluju na različite načine u razaranju društvenoga tkiva. No, koliko god se to prešućivalo i ignoriralo, neumitno vrijeme počelo je snažno raditi protiv tih skrivenih moćnih autoriteta i ništa ne će moći zaustaviti oslobađanje hrvatskoga društva. Uostalom, i promjena međunarodnih političkih okolnosti, a osobito činjenica da je Hrvatska ipak članica i NATO saveza i Europske unije, dovodi u pitanje dosadašnje (ne)svjesno poigravanje Hrvatskom i njezinim stanovništvom. Koliko god bila relativno mala, Hrvatska je strateški važna zemlja i ne će moći ostati poligon za istjerivanje interesa određene skupine koja se već davno, još za prošle države i komunističkoga režima, etablirala, prigrabila si povlastice te ih se nipošto ne želi odreći. Razaranje društvenoga tkiva ostavlja za sobom vidljive tragove i strahovite posljedice pustošenja te se to više i ne može kriti i zato tomu mora doći uskoro kraj.
Može li itko od hrvatskih građana, kojima je makar malo stalo do općega dobra hrvatskoga društva, biti ravnodušan na pojavu sustavnoga oslabljivanja »služba koje su na korist zajednice i općega dobra« odnosno ključnih hrvatskih institucija? Mnogo je primjera za takvo djelovanje, odnosno otvoreno govoreći, za razaranje u suvremenom hrvatskom društvu, a ovdje je dovoljno navesti »slučaj« višegodišnjega smišljenoga i sustavnoga slabljenja i onemogućavanja Imunološkoga zavoda, ustanove koja je – kako je to očito svakomu u Hrvatskoj – isključivo u službi hrvatskoga društva i njegova općega dobra i sad su je nakon mnogih igara i igrica prisiljeni spašavati građani. Vrlo je to rječit primjer koji razotkriva političare, ne samo sadašnje na vlasti, premda su se oni na tom primjeru osobito kompromitirali, nego i one koji su ranije bili na vlasti a nisu željeli poduzeti ništa stvarno da zaštite i unaprijede tu prevažnu instituciju. Iznimno su važne i nezaobilazne i riječi nadbiskupa Đure Hranića izgovorene na Veliki četvrtak u đakovačkoj katedrali: »Večeras želimo doviknuti svima odgovornima u našem društvu, od lokalnih političara do državne vlasti, od bankarskih institucija do gospodarstvenika i direktora koji se kao lešinari tuku i svađaju za svoju stranačku i političku prevlast te otimaju posljednje ostatke neuništenoga gospodarstva da su jednaki licemjernim Judama koji prodaju i gaze vas, vaše ljudsko dostojanstvo i Boga u vama. Večeras iz ove katedrale želimo doviknuti: Dosta je politikantstva i bahatoga ponašanja! Dosta je sprege politike i gospodarstva te politikantskoga upravljanja gospodarskim subjektima i projektima! Dosta nam je licemjerja, beskrupuloznosti i korumpiranih političara te sebičnih gospodarstvenika koji i vlastitu dušu, a ne samo druge ljude, prodaju za novac!« Te istinite i upozoravajuće riječi trebale bi postati predmet ispita savjesti svih prozvanih jer je više nego tragično žudjeti za vlašću, za položajem, a ne mariti za stvarno teško stanje sve većega broja hrvatskih građana, i još očekivati da to i dalje ostane u društvu neprepoznato. I pritom je oslobađanje sve neizbježnije.
Autor: Ivan Miklenić/glas-koncila.hr
