SUĐENJE PERKOVIĆU I MUSTAČU: Udba je prisluškivala kardinala Kuharića, dr. Tuđmana i biskupe
Gabriš i Perković su radili popis suradnika, sve su informacije snimljene na mikro filmove i svaki se dosje može rekonstruirati. Osobni dosje Stjepana Đurekovića ne postoji, ali postoji dosje akcije Brk
Svjedočenjem Vice Vukojevića, bivšeg suca Ustavnog suda i HDZ-ova zastupnika, te Jana Gabriša, djelatnika jugoslavenske tajne službe, nastavljeno je u ponedjeljak na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, optuženima za sudjelovanje u pripremi ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Jan Gabriš govorio je o svojim poslovima u SDS-u Zagreb na Republičkoj razini, prvo je obavljao poslove u analitici, kao registracija i vođenje dokumentacije svih poslova SDS-a.
Od 1985. do 1990. radio je u odjelu za obradu neprijateljske emigracije, a šef mu je Branko Traživuk.
Godine 1996. pozvao ga Josip Perković da naprave rekonstrukciju službe SDS u vremenu od 1980-1990. Tu rekonstrukciju je zatražio dr. Franjo Tuđman, a dozvolu izdao Miroslav Tuđman. Namjera je bila da se napravi analiza svih segmenata službe. Navodno nisu uspjeli dobiti svu potrebnu dokumentaciju, tako da je ono što su napravili – samo kostur analize.
Gabriš ne zna što je Tuđman namjeravao s tom analizom ali pretpostavlja da je htio izbjeći sukobe “koje danas imamo”. Dobar dio informacija u toj rekonstrukciji je sastavljen po osobnom sjećanju.
“Tko je pisao, a tko sakupljao materijal?”, pitao je sudac Manfred Dauster.
“Obadva smo bili pčele i sve radili”, rekao je Gabriš.
“Jeste li letjeli od arhiva do arhiva u prikupljanju dokumentacije?”, pitao je sudac.
“Ne, zatražena dokumentacija koju smo dobili bila je jako siromašna jer je bilo različitih interesa da se ova analiza ne napravi”, objasnio je Gabriš.
“Kao upravitelj arhiva trebali ste znati što se dogodilo s dokumentima i po informacijama i imenima koja se navode u rekonstrukciji, ipak ste imali uvid u velik dio materijala”, zaključuje sudac.
“Taj posao je imao oznaku državne tajne ali su informacije počele curiti u javnost”, rekao je Gabriš i dodao kako je sumnjao u daktilografkinju koja je radila s njima, Željku Jukić.
Na pitanje suca Daustera, je li oznaka državne tajne naložena od dr. Tuđmana, Gabriš odgovara da su tu oznaku stavili on i Perković – radi zaštite osoba koje se navode u toj analizi.
Između ostalog u toj analizi se navodi i ime kardinala Franje Kuharića kao i tajno prisluškivanje dr. Franje Tuđmana u vremenu dok nije postao Predsjednik RH, te prisluškivanje Biskupske konferencije.
Na intervenciju odvjetnika Siniše Pavlovića, oko spominjanja kardinala Franje Kuharića, Gabriš navodi da je Kuharić bio obrađivan, a ne suradnik.
“Navodite da ste za svoj rad dobili jednu prostoriju u SIS-u i službenicu, za koju kažete da je loše govorila hrvatski. Od koga ste dobivali materijal za rad?” pitao je odvjetnik Gizele Đureković, Siniša Pavlović.
“Ne znam, pitajte Perkovića, on je poručivao dokumentaciju. Za taj posao smo dobili neke novce, moj dio sam dobio od Perkovića na ruke, a bio je u visine cijene jednog odijela”, posvjedočio je Gabriš.
Jan Gabriš govorio je i o uništavanju dosjea iz praktičnih razloga, pa je “moguće da su neki važni dokumenti slučajno uništeni”. Naveo je i kako su sve informacije snimljene na mikro filmove i da se svaki dosje može rekonstruirati. Osobni dosje Stjepana Đurekovića ne postoji, ali postoji dosje akcije Brk.
Gabriš je optužio Jerka Vukasa da je dopustio “čerupanje i iznošenje dokumenata”, jer je on dopustio Vukušiću i Vukojeviću da iznose dokumente.
“Govori li Vam nešto ime Vinko Sindičić?”, pitala je sutkinja.
“Vinko Sindičić je isluženi suradnik SDS-a kojeg je SDS koristio i kao svog killera. Bio je u službi SDS RH ali je imao direktne kontakte i sa SDS-om na državnoj razini”, objasnio je Gabriš.
“Pošto svinjarije koje je radio služba više nije mogla prikrivati, prestao je biti suradnik kodnih imena Pitagora i Mišo”, rekao je Gabriš.
Gabriš je potvrdio postojanje specijalnih blagajni u kojima se uvijek nalazilo između 100 i 200 tisuća DM, a s tim novcem su isplaćivane nagrade za obavljene poslove suradnika i putni troškovi.
Gabriš pojašnjava razloge akcije Brk kojom se obrđivao Stjepan Đurekovic.
“Potreba za obradom je bila zbog pisanja knjiga, povezanosti sa emigracijom, kriminalnih radnji u državi. Kod nas niti jedan posao nije sklopio bez mita, tako je i Đurekovic solo uzimao novac, a ne u organiziranom kriminalu u Ini”, smatra Gabriš.
Navodi i kako se u to vrijeme nitko nije usudio voditi istragu protiv Vanje Špiljka i Miše Broza.
Izvor: direktno.hr
