SVJEDOČANSTVO HRVATSKE BRANITELJICE: Za stablo je bila zavezana trudnica…
HRVATSKA BRANITELJICA LARISA LUCIĆ: Krenula sam kupiti poginule i stala hipnotizirana prizorom- trudnica zavezana za stablo rasporenog trbuha iz kojeg je ispala beba, obadvoje mrtvi…
Larisa Lučić- hrvatska braniteljica ispričala je za Braniteljski portal jedan dio svoje potresne ratne priče…
Ovom prilikom želim zahvaliti svim suborcima koji su bili uz mene kad je trebalo.
Isprićat cu Vam ukratko moj, kako ja to zovem, “križni put”, jer za cijelu priču bi trebalo jako puno vremena, a i ponovnog prisjećanja teških dogadjaja. Bila sam učenica medicinske škole, naravno, rat je prekinuo moje školovanje. Naknadno smo završavali kurseve kako bi dobili diplome.
Zajedno sa diplomom dobila sam i poziv za mobilizaciju, s obzirom na moju struku, medicinara je bilo jako malo. NISAM morala odazvati se pozivu, ali ipak sam se odazvala.
Otišla sam i prijavila se.
Bila sam uvijek sitna i djetinjasta, pa su me malo čudno gledali, no dobro. Zadužila sam uniformu i kalašnjikov, ali za prvo vrijeme su me zadržali u ratnoj bolnici. Medjutim došao je dan… Zapravo noć, kad su došli po nas par u bolnicu za hitno izvlačenje ranjenika.
U medjuvremenu sam svladala rukovanje odužjem i koliko toliko pucanje, no bombe oko struka su mi ulijevale veću sigurnost. Mi žene smo uvijek bile u strahu od zarobljavanja i silovanja, jer znamo kakva smo tijela dobijali u razmjeni, a bomba je tad najbrže rješenje. Nisam se bojala.
U tim trenucima ne osjećaš strah. Vise adrenalin. Najviše se sjećam mirisa baruta i spaljenih ljudi. Ništa se ne može usporediti sa tim. Još uvijek ponekad osjetim taj miris. Poslije je sve to nekako išlo normalno. Pucanje, obraditi ranjenika koliko možeš i znaš i zovi sanitet. Ajmo dalje.
Navest ću jedno naše hrvatsko selo koje su zauzeli srbi.
Bilo je potrebno vratiti ga pod svaku cijenu, jer smo ratovali na takvom dijelu da ukoliko bi se probili, padao bi cijeli dio ili čak cijela Slavonija. Uspjeli smo. Prosli smo tenkovima. Prošli su nasi iz POČ-a, pješadija i red je došao da se obrade mrtvi i ranjeni. Od sveg užasa oko sebe vidjela sam samo jedno i kao hipnotizirana krenula tamo. Za drvo svezana trudnica, pred porod negdje, rasporenog stomaka iz kojeg je visila utroba, i ispred njenih nogu beba. Mrtvi oboje. Još topli. Prvi put nisam uspjela isključiti emocije. Ostala sam prestravljena tim prizorom. Slomila sam se…
Selo se zvalo Tramošnica.
Ubrzo nakon toga pala je granata na rubnom dijelu grada uz njihove i naše rovove, i dobila sam geler u kralježnicu. Ostala sam nepokretna. Bez šanse za oporavak, rekli su mi. Ne znam kako, ne znaju to objasniti ni liječnici ni dan danas. Kažu snaga volje. Ali uspjela sam se dići na štake iz kolica. Tih istih kolica u kojima su završili moji suborci iz Savske. I to oni koji su imali sreće. Oni nisu ostavili živote tamo, ali su ostavili srce i dušu.
Danas još uvijek nosim uspomenu na rat u kralježnici, ali usprkos zabranama svih liječnika, rodila sam troje djece, troje zdravih Hrvata. Moj najveći ponos. I uz sve to- koliko sam mogla dati domovini, dala sam joj i troje budućih,ako ustreba opet,branitelja,koje odgajam u duhu naše domovine, i koji će prvi stati na crtu obrane, kao što im je i majka stala.
Danas hodam. Nekako. Mada ne osjećam još uvijek neke dijelove tijela i nemam osjeta u njima. Ali imam divnog muža i divnu djecu. I moju Hrvatsku. Slike iz rata nemam. Kako bi ih imala kad nismo imali skoro ništa za jesti. Fotoaparat bi bio tada ipak prevelik luksuz.
Larisa Lucić
Narednik i odlikovana Redom Hrvatskog Križa iz ruku predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Pripadnica 107 Gradačačke Brigade.
Tenkisti – 100% invalid II skupine HVO-a
Pozdravljam sve moje suborce kojima jos uvijek jasno vidim lica. Barem ona koja su imali prije 20-et i nešto godina.
A Braniteljskom portalu hvala što ste se sjetili i nas braniteljica.
Pozdravljam sve svoje suborce i branitelje u Savskoj
M.S.M./Braniteljski portal
5 comments
Dali vam je sada jasnije zašto Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović stalno pričaju o lustraciji , pa kako neće suci suditi i zatvarati branitelje ,kada mrze sve što je Hrvatsko ,kada su im uništili njihovu predragu jugu ,kako neće kojekakvi dorhovi pa čak i morhovi raditi protiv branitelja i domoljuba kada su stari jugoslavenski kadrovi tamo dok oni dožive 95-96-godina koliko obično ti neradnici i uhljebi dožive, ostat ćemo mi bez naše Hrvatske jer radili ,neradili oni su plaćeni i to masno pa zašto ako ih budalasti Hrvati postave na vlast , zašto da se time ne posluže u borbi protiv njih narodu mora biti jasno da prištavi zoki nije tek tako rekao ili mi ili oni
Kažu da trebamo praštati…slažem se, ali kako praštati ako ne znamo kome? Kako praštati onome tko je jednom ili više puta bio nečovjek i toga se niti danas ne stidi niti se pokajao? Kako oprostiti onima koji i danas podržavaju ubijanja civila, mučenja, silovanja? Od raznoraznih dušebrižnika, domoljuba, političara pa i sitne raje očekujem-prozivanje i osudu svih zločinaca koji su pod izlikom zapovijedi i zaštite ovoga ili onoga počinili zločin, a kazne da budu primjerene djelu. Dok ne budem znao tko je počinio neko djelo i kako je kažnjen, ne dajem oprosta. Kako nisam počinio zločina, mogu reći da ga i ne bih tražio. Ipak, da je okruženje “”””Ljudsko””” vjerujem da bi i savjest u tih proradila, nažalost ovo oko nas baš i nije ljudsko okruženje. Više smo na razini najobičnijih hijena, zvijeri bez morala i pameti.
Ostala sam šokirana i u totalnom šoku. Zar to može napraviti normalan čovjek, zvjerski usmrtiti mladu majku pred porod. To su činili pijani i šugavi četnici a činiti će i dalje ako im ne stanemo na put. Gdje je tu naša pravda i sudstvo. Sudite našim borcima a aboliranu četničku gamad, sram vas bilo, ta žena vas gleda svaki dan iz visina gdje nema takvih kao što su ti krvoločni izrodi.
Pingback: Larisa Lucić: RAT POSLIJE RATA, SVE SAMO ZA JEDAN PLES! – PORTAL DNEVNIH NOVOSTI | Glasilo hrvatskih branitelja
To je ono neopisivo ZLO tkoje i danas i sutra i viecsno moramo podnositi od nascih krvolocsnih i pljacskasclih zvieri, Srba-Srbijanaca, nascih genocida.
Te ljudske genocidne spodobe nisu ljudi jer ne xive s nama u 21. stoliechu uljudjenosti i KATOLICSKOGA, KRSCCHANSKOGA chudoredja, jer su ga se odrekli u 9. stoliechu kada su se kao nepokrstivi ortodoksi, laxni pravoviernici, izdvojili iz krscchanstva i vratili u svoje carstvo razmoxdenih zvieri.
Te ljudske genocidne spodobe, ti Srbi-Srbijanci, te krvolocsne zvieri su i danas i sutra i viecsno spremne klati, ubijati, mucsiti i pljacskati NEVINE LJUDE. Kada god osiete MOCH nad TUDJIM xivotima, nad nemochnima, starima, xenama, diecom i nenaoruxanim muxkarcima postanu zvieri. Dokaza ima bezbroj. Od velikih srbsko-srbijanskih genocida su Srebrenica, o osvajacski rat 1991. nad Hrvatskom, poratni u mirno doba nakon DSR, pried kraj DSR.
Pitanje je zascto hrvatski pucsani (hrvatski narod 90,4 % i narodne manjine 9,6 %) i u “novoj samostalnoj i suverenoj pa csak i demokratskoj Hrvatskoj”, tkoju nam je dal Tudjman skupa s robovlastnicskim Ustavom za stoku sitnoga zuba, DEMOKRATSKI izabiru svoje krvnike, te Srbe-Srbijance, te krvolocsne i pljacskascke zvieri za svoje neogranicsene VLADARE?