TIHOMIR DUJMOVIĆ: Nakon lex Krmpotić vrijeme je za intervenciju Bruxellesa

Njihova šutnja ih difamira do samog kraja. Šutnja pak cijelog spektra stranaka osim HDZ-a i SDP-a (mislim da je i HSP reagirao) govori da mi političke stranke u ozbiljnom smislu riječi u najvećem broju uopće i nemamo.

Izjava ministra financija Lalovca da su strane banke davale milijarde kredita tvrtkama koje nisu bile sposobne za takve kredite, te detalj da je važni svjedok na suđenju u Münchenu čak jedanaest puta tražio intervenciju ministra policije Ostojića zbog prijetnji kojima je bio izložen, a onda se još i osam puta obratio čelniku DORH-a Cvitanu i nitko nije reagirao, jasno svjedoče da u Hrvatskoj više ne postoji pravna država.

Postoje enklave pravne države, postoji sporadično poštivanje zakona, ali nakon ovih iskustava mi nemamo druge mogućnosti negoli zamoliti Bruxelles za političku intervenciju, za uvođenje nadzora, vanjske kontrole nad ovom vlašću, svojevrsne zaštite građana od vlastite države, jer nakon ovakvog lex Krmpotić povijest uči da su na redu likvidacije! Pretjerujem? Da vam je netko prije godinu dana rekao da će nakon provale u stan važnom svjedoku na suđenju čelnicima Udbe policija odbiti stati u njegovu zaštitu, da se tom svjedoku odbijaju višekratne grozničave molbe ministru policije i čelniku državnog odvjetništva za pomoć jer mu se uporno prijeti, jer se prijeti i njegovoj djeci koja su bila šikanirana na razne načine, i to mu se prijeti zbog njegova svjedočenja čelnicima tajne komunističke partije, te da će gospodinu Krmpotiću u tom smislu policijsku zaštitu morati pružiti njemačka policija, zar ne bi rekli da je to nemoguće, da je to tipična teorija zavjere? Ta činjenica da na ovaj skandal svih skandala šuti vojska nevladinih udruga govori o neupitnoj sprezi ili barem prešutnom dogovoru između vladajuće ljevice i najglasnijih nevladinih udruga u ključnim ideološkim pitanjima, kao što je tema Udbe, jer da se sudi nekom partizanskom generalu a da HDZ-ov ministar policije ignorira jedanaest poziva važnom svjedoku na tom suđenju nevladine udruge bi počele razbijati gradove!

Njihova šutnja ih difamira do samog kraja. Šutnja pak cijelog spektra stranaka osim HDZ-a i SDP-a (mislim da je i HSP reagirao) govori da mi političke stranke u ozbiljnom smislu riječi u najvećem broju uopće i nemamo. Imamo nakupine interesa koje se okupljaju kroz političke stranke, ali stranke u ozbiljnom smislu riječi, stranke koje reagiraju na uistinu važne političke, društvene i nacionalne relacije, mi to zapravo i nemamo. Jer ovo nije prvi put da stranke prešućuju kapitalne događaje. Što nam je činiti? Bože Vukušić je nedavno izjavio da se može očekivati monitoring Bruxellesa glede pravosuđa, napose glede rada DORH-a, jer ni oni ovako nešto još nisu od nikoga doživjeli! Hoće li taj monitoring dovesti do službenog zahtjeva Unije da se u Hrvatskoj provede lustracija u ovom trenutku nije jasno, ali djeluje logično ako će se nastaviti sa ovakvim skandalima. Da masovnija ideološka uhićenja nisu nemoguća, da represivni teror nije nemoguć, svjedoči i izjava Stipe Mesića kako ”moramo prepoznati opasnost fašizacije, da upravo tako: fašizacije što se nadvija nad Hrvatskom”. Nakon te izjave i nakon izjave Slavka Goldsteina da ga ne bi čudilo da HDZ ako dođe na vlast krene sa represijom i da nije isključeno i otvaranje logora, jasno je da je trenutno glavna tema na ljevici proizvođenje ustaša i fašista kako bi se prema njima moglo ponijeti onako kako se partizani i sav civilizirani i napredni svijet prema fašistima ponašaju. Dakle, oni nama već najavljuju nasilje! I to treba zapamtiti!

Osim lex Krmpotić još je jedan događaj potvrdio da nam ključne političke relacije funkcioniraju mimo zakona i da se o tome šuti godinama. Naime, izjava ministra Lalovca da su banke davale milijarde kuna kredita tvrtkama koje uopće nisu bile u stanju dobiti, odnosno vratiti te kredite, da su dakle davali kredite po političkom, a ne tržišnom niti zakonskom okviru pokazuje da je sama srž hrvatskog gospodarstva problematična! ”Postoje mnoge tvrtke koje su bez prihoda ili s godišnjim prihodom do sto kuna od banaka dobile pozamašne kredite .Riječ je o 18,5 tisuća tvrtki kojima su banke dale više od deset milijardi kuna kredita. Tu se radi o milijardama…”. Da imamo pravnu državu državni odvjetnik bi isti dan nakon ove izjave pozvao ministra financija na ispitivanje jer ovo o čemu Lalovac govori nisu gole impresije, to su kaznena djela. Sjećate se što su radili Karlovačkoj banci Hrvatskoj poštanskoj banci sa optužbom da su davali kredit bez pokrića? Zašto nakon Lalovćeve izjave nije reagirao DORH? Kako to da su strane banke uglavnom odbile komentirati ovaj njegov napad? Jer tu se ne radi o poslovnoj politici banaka kako tvrde oni što banke brane, tu se radi o egzemplarnom kršenju zakona. Ako vi dajete kredite firmama za koje vidite da ih neće vratiti, to znači da vi imate neki dogovor sa vlašću koja će vam nekako namiriti taj dug. Jesu li onda na pritisak politike i davali kredite? Koje politike i čije politike? Po kojem ključu su takve tvrtke birali?

Je li im to onda politika bila dužna vratiti uslugu? Nije li se zakonom o predstečajnim nagodbama upravo to dogodilo? Nije li Linić koji je otvorio mogućnost da banke svoja nenaplaćena potraživanja imaju pravo pretvoriti u dionice pa onda i prodati, zapravo zatvorio krug poslovnom nemoralu i kriminalu? Svugdje u svijetu kada banke daju problematične kredite stvar se rješava samo na jedan način: ili banke te tvrtke dokapitaliziraju ako postoji mogućnost oporavka ili tvrtke odlaze u stečaj. Samo je u Linićevoj Hrvatskoj bilo moguće da se nenaplaćena bankarska potraživanja pretvore u vlasništvo i prodaju na tržištu! I zašto su neke banke koje su isto ovo radile zatvorili i na njih poslali policiju i DORH, a druge su od toga zaštićene? Nije li i to jedan od kapitalnih dokaza da je pravna država mrtva? Krivnja pak HNB-a u Lalovčevim optužbama je lavovska, ali mediji su tako skladno zamaglili Lalovćeve riječi, tako perfidno su stali uz banke, da je to upravo svirepo! Činjenica dakle da ministar financija zna da su banke kršile zakone i davale kredite tvrtkama za koje se vidjelo da ih neće moći vratiti, činjenica da o tome šuti DORH kao što se šuti i o krivnji HNB-a za te gospodarske zločine, zajedno sa lex Krmpotić pokazuje nam dramatičnu razinu široke truleži današnje Hrvatske. Ta će trulež novu vlast staviti na izrazite kušnje jer ova zemlja ima šanse samo ako se sva trulež amputira. Svako koketiranje sa ovakvom starom praksom će biti i za tu vlast i za hrvatsku državu pogibeljno. Po odabiru kadrova kojima će biti povjereno izvlačenje zemlje iz blata moći će se zaključiti dosege nove vlasti koja se sada očajnički isčekuje, jer je politička patologija trenutne vlasti prešla svaku granicu.

Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content