Žarko Puhovski – Radmanov i SDPartijski dežurni stavotvorac
Žalosno je da ti razvikani hrvatski „vrhunski intelektualci“ i perjanice postkomunističke elite imaju jednu te istu genezu i mračnu prošlost: svi su počeli kao omladinski ili studentski aktivisti, uskoro postaju zavrbovani drukeri (ponekad neobičnih sklonosti), dakle poželjni ljudi s greškom, a onda su ovisno o procjeni svojih partijskih mentora i osobnim afinitetima završavali na filozofskim fakultetima, politologiji, pedagoškim akademijama, FIP-u… kao docenti, potom profesori ili su pak po ubrzanom postupku pozicionirani kao ideolozi (profesori marksizma) i ravnatelji strogo kontroliranih institucija i ustanova.
U međupotezu i da se ne gubi vrijeme na raspolaganju su im bile ponuđene još poneke komisije i odbori neobična naziva naslonjeni na Udb-u i KOS. Postoji i drugi razvojni put u „vrhunskog intelektualca“: to je ropali student s nikad završenim fakultetom u statusu vječitog apsolventa i njegovo uhljebljenje u uredništvo nekakvog omladinskog ili studentskog lista. Sve to popraćeno penjanjem po partijskoj ljestvici i doškolovanjem u partijskim školama.
Danas svi oni svoju biografiju započinju godinom svog rođenja i odmah nastavljaju s razdobljem poslije 1995. Vrijeme prije 1995 ostaje zamračeno, nepoznato i o tome se ne piše i govori, ne spominje ili čak postaje utuživo. Međutim sve je negdje zabilježeno; na njihovu je prošlost pala prašina vremena, ali ju nije izbrisala.
Iz razdoblja prije 1991, danas sveprisutnog intelektualca Žarka Puhovskog sjeća se i spominje hrvatski književni klasik, akademik Slobodan Novak u svojim „Protimbama“ (MH, Zagreb, 2010.):
„Nazvao me nestručnim, zlonamjernim, nacionalističkim šovinistom, pa čak i rasistom, glavni mu je argument bio da nisam naveo stranicu na kojoj se nalaze jezični biseri njegove supruge, što ja u recenziji nisam smatrao nužnim, jer bih trebao navesti sve stranice od prve do posljednje; i uglavnom nanizao još mnogo osobnih uvrjeda, više to i ne pamtim.“ …danas veliki borac za ljudska prava u ha-ha-ovoj Sorosovoj podružnici – koji na onako zaplotnički i denuncijantski anonimni način uskraćuje uredniku izdavačke kuće njegovo ljudsko i stručno pravo na vlastitu ocjenu, etiketirajući ga još i rasistom… Poslije, u slobodnoj Hrvatskoj, pokazao je javno da moj pledoaje za oslobađenje jezika i od nametnutih srpskih naplavina smatra kulturocidom…“ (str. 280 i 281).
Ima još od istog autora u istoj knjizi o „uglednom intelektualcu“, Žarku Puhovskom. I to je ta uobičajena transformacija mladog streljnikova u omladinsko piskaralo, poslije u „angažiranog intelektualca“, novinara-suradnika (s naglaskom na „saradnika“), a onda uz preporuku partijskih seniora i zakrilnika ulazi u čvrsto jezgro partijske nomenklature. Uspostavom neovisne i suverene RH, transformacija i mimikrija komunističkog ideologa ide do grlatog borca za demokraciju i ljudska prava, pa se s lakoćom naziru obrisi prijevare: marksistički ideolog želi postati politički analitičar, građanski intelektualac i slobodnomisleća osoba. Sve bi to bilo izvedivo u ovom hrvatskom neokomunizmu, međutim ima ih koji znaju i pamte.
Dakle praxisovac Žarko Puhovski je neuspješni student fizike u Zagrebu, i neuspješni student filozofije u Njemačkoj. Čini se da ipak nije u pitanju bio studij filozofije i ne znači da je bilo neuspješno; kursevi i školovanje posebnih vještina u DDR-u Žarko Puhovski uspješno je savladao i priveo kraju. Po povratku u Zagreb kao internacionalac s licencom uspješno je završio studij Općenarodne obrane i društvene samozaštite na Fakultetu političkih nauka?! Nakon sloma Hrvatskog proljeća (1972.) djeluje kao krunski svjedok optužbe protiv studenstkih vođa Proljeća. Malo potom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1975.) postaje profesor filozofije marksizma?!, a 1991. profesor filozofije politike. Marksizam je prigodno i oportuno nestao, zamijenjen je filozofijom politike. Od 1988. Žarko Puhovski je jedan od osnivača UJDI (Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu); to je još jedan način tadašnjeg SK da pripremi agresiju na Hrvatsku i preuzime istu.
Posljednjih dvadesetak godina taj i takav Žarko Puhovski je „opinion maker“, navijački politički analitičar, to znači da je radi posao negdašnjeg Agitpropa. Ali njega se pita, on iznosi svoje stavove, arbitrira i presuđuje društvene i političke događaje, ocjenjuje javne osobe i daje političke recepte – mediji uvažavaju mišljenje profesora Općenarodne obrane i društvene samozaštite doškolovanog u DDR-u?! To je ta nova medijska cenzura u kojoj obilno učestvuju agitpropovska piskarala: ne zabrana, nego biranje sugovornika i tema (tzv. navijačko novinarstvo), koga dovesti u studio i onda pitanjima moderirati u korist puhovskih i sličnih prevaranata.
Sve je to danas u Hrvatskoj nažalost moguće, jer nije provedena lustracija, yugootpadu jednostavno nije zabranjen pristup javnosti kako ne bi širili boljševističku propagandu i gradili sovjetsku Hrvatsku pod okriljem Beograda. Pedofili ne smiju raditi s djecom u školama i vrtićima, nemaju uopće pristup djeci; ideolozi zločinačkih političkih sustava kakav je bio titoizam ne bi smjeli imati pristup medijima. Žarko Puhovski je bio i ostao marksistički intelektualist.
L. C./hrsvijet.net
