Zoran Milanović se vraća u olovne godine komunističkog terora.

“Tko se sam hvali u njega je mozak mali”, kaže narodna poslovica koju upotrebljavaju Hrvati već generacijama kako bi se narugali hvalisavcima kojih je uvijek bilo i bit će u hrvatskom narodu.

Bilo je u našoj povijesti, ali i u sadašnjosti, raznih hvalisavaca. Ali nikada nismo imali takvog hvalisavca bez pokrića kao što je aktualni predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović. Nema nikakve dvojbe da je teško pronaći političara ne samo u nas nego i u svijetu koji je toliko umišljen i koji vjeruje u svoju izuzetnu genijalnost, pamet, poštenje i uspješnost. U svojim izjavama da bi više istaknuo svoju izuzetnost, svoju svetost, svoju povijesnu misiju sebe naziva svjetlošću, dobrotom i poštenjem a političke protivnike tamom, zlom i kriminalnom udrugom. Proglasivši sebe za neupitnog velikana i povijesnu ličnost, proglasivši se spasiteljem Hrvatske on da bi dokazao svoju izuzetnu povijesnu ulogu mora svoje političke konkurente proglasiti podzemljem, tminom, zlom i kriminalnom udrugom kako bi izveo zaključak da je on najbolji predsjednik Vlade kojeg je hrvatska ikada imala, da je njegova Vlada najpoštenija i najbolja koju je Hrvatska ikada imala, da su njegovi konkurenti tako veliko zlo da ima pravo svim sredstvima, uključujući i ne demokratske, spriječiti promjenu vlasti na demokratskim izborima, da ima pravo optuživati, suditi, da ima pravo primjenjivati represiju, pa i stvarati kaos ako je potrebno kako bi obranio svoju vlast.

Zoran Milanović zaratio je sa svima onima koji ne priznaju njegovu genijalnost i navodno njegovu povijesnu misiju. Toliko je odletio u visine u svojoj umišljenoj veličini da se usudi sebe, iako je ateist, proglasiti svjetlom, nebeskim spasiteljem. Dakle, Zoran Milanović već dulje vrijeme tumara i lunja po Hrvatskoj, drži političke govore u kojima izaziva nove podjele, nove sukobe, kojima destabilizira Hrvatsku i nanosi veliku štetu hrvatskim nacionalnim interesima. Zoran Milanović stalno ponavlja da predstoji odlučujući i posljednji boj u kojem će se odlučiti, kako je rekao, mi ili oni.

Kada slušamo Zorana Milanovića i Vesnu Pusić i druge velike lažove i hvalisavce, koji tvrde da su najbolji i da nitko osim njih ne može spasiti Hrvatsku, koji neuspjehe i poraze pretvaraju u uspjehe i pobjede, u prvi trenutak ljudima, kao što se kaže, stane mozak, ne mogu povjerovati da postoje tako bahati lažljivci, hvalisavci koji neuspjehe lažima pretvaraju u navodne uspjehe. Jer stvarno stanje u Hrvatskoj je katastrofalno. Milanovićevu Vladu podržava svega 20% stanovnika, ali njemu i Vesnu Pusić ne smeta da kažu da su najuspješnija Vlada.

Na svim područjima gospodarstva, kulture i svakog drugog života u Hrvatskoj, nakon tri i po godine njihove vladavine stanje je mnogo mnogo gore nego prije tri i po godine godine.

Iz dana u dan rejting njegove Vlade i stranke opadaju, Milanoviću se zviždi gdje god dođe, njegova nepopularnost je ogromna, ali što mu više zvižde, što je više neuspjeha i katastrofa on tim ima veću potrebu da se hvališe i da sebe prikazuje i svoju Vladu kao navodne spasitelje Hrvatske.

Svaki Milanovićev novi javni istup je novi škandal, jer obnavlja optužnica protiv hrvatskog naroda. On se ponaša kao vrhovni autoritet kojem ne trebaju argumenti i dokazi jer smatra da je on takav autoritet da mu se mora vjerovati i da za njegove genijalne tvrdnje ne trebaju dokazi. Zbog takvih karakteristika Zorana Milanovića nije bilo neočekivano ono što je rekao na komemoraciji u Jasenovcu kada je ponovno iznio teške optužbe protiv vlastitog hrvatskog naroda i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i kardinala Josipa Bozanića. Milanović je ustvrdio, bez ikakvih dokaza, da je komemoracija koja se godinama održava u Bleiburgu komemoracija NDH-oj i ustašama a ne žrtvama komunističkih zločina. Dakle, on je optužio sve one koji idu na komemoraciju u Bleiburg, koji su tamo išli godinama, i koji će ići i ove godine, da su ustaše, da podržavaju NDH i ustaše te da tamo odlaze da odaju počast ne žrtvama nego Pavelićevoj NDH i ustašama. To je strašna optužba. To je povratak na mračne poslijeratne godine kada su ljudi hapšeni koji su išli dati počast žrtvama na Bleiburg i Križni put. U svom govoru Zoran Milanović je podmetanjima i krivotvorinama optužio hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, malti ne da je ustašica i osobno, i da ustaške poklike za dom spremni proglašava veličanstvenom atmosferom. Ta optužba, zato ću o njoj malo opširnije pisati, potpuno liči na poslijeratne komunističke optužbe i presude, kada su ljudi suđeni ni krivi ni dužni.

Kolinda Grabar Kitarović bila je na nogometnoj utakmici Hrvatska- Norveška obučena u kockasti dres naše reprezentacije i među narodom a ne u svečanoj loži. Atmosfera je stvarno bila veličanstvena. I po tome što je Hrvatska uvjerljivo pobijedila i dovela do delirijuma navijača ali i po tome što se bodrilo hrvatsku reprezentaciju kao malo kada. Nije bilo ni baklji ni petardi, ni drugih ekscesa. Dogodio se jedan izolirani slučaj. U jednom trenutku, najviše nekoliko stotina navijača, u euforiji je počelo skandirati za dom spremni. Kolinda Grabar Kitarović je to skandiranje, ne samo na ovoj utakmici, nego uvijek, ocijenila neprimjerenim. Međutim, za vrijeme utakmice ta mala grupa se nije ni čula. O tome smo saznali zbog toga što je spiker to osudio, da on to nije osudio, nitko ne bi ni zamijetio, jer ogromna većina, 99% ljudi, nije prihvatila to skandiranje, čak su neki i zviždali. Dakle, raspoloženje na stadionu je bilo veličanstveno s kojim se trebalo ponositi jer je nakon dugo vremena, i na ovoj utakmici, izraženo je istinsko hrvatsko domoljublje. Kolinda Grabar Kitarović i sama je bila oduševljena, kao i svi koji smo gledali utakmicu preko televizije, veličanstvenom atmosferom. I nakon utakmice je i rekla da je atmosfera bila veličanstvena. Čak i da je čula poklik za dom spremni, činjenica da 99% ljudi nije prihvatilo taj poklik pokazuje da je atmosfera bila veličanstvena i da predsjednik Vlade u svom bijesu laže kada kaže da se urlalo za dom spremni, odnosno kada taj pojedinačni usklik želi pretvoriti u opće raspoloženje publike.

Dakle, Milanović radi svojih političkih razloga krivotvori istinu i pretvara raspoloženje grupice ljudi u većinsko raspoloženje naroda da bi mogao optužiti Kolindu Grabar Kitarović što je rekla da je raspoloženje bilo veličanstveno. Dakle, Zoranu Milanoviću trebaju novi politički sukobi, njegovim antifašistima trebaju fašisti, treba komemoraciju u Bleiburgu pretvoriti, kako to Mesić govori, u novu fašizaciju i ustašizaciju hrvatskog društva. U tome mu je pomogao notorni Milorad Pupovac koji bi hapsio i zatvarao mlade ljude. On pun bijesa i mržnje izobličenog lica optužuje hrvatsko pravosuđe što ne hapsi one koji navodno fašiziraju hrvatsko društvo. Nema nikakve dvojbe da se za dom spremni i kao pozdrav upotrebljavao i za vrijeme NDH, ali isto tako nema nikakve dvojbe da je za dom spremni bio sadržan u legalnom znaku hosovih branitelja koji su bili legalni dio hrvatske vojske, te da bi kriminalizacija usklika i natpisa za dom spremni značila i kriminalizaciju Domovinskog rata. Osim toga, u hrvatskim zakonima nema oslonca za krivični progon onih koji upotrebljavaju izraz za dom spremni. Ako Milanović, Pupovac, Mesić i Joispović i drugi smatraju da je to kriminalno fašističko djelo onda neka predlože zakon koji će to utvrditi. Nemaju pravo napadati suce i vršiti pritisak da se kriminalizira nešto što po zakonu nije kriminalno djelo. Uostalom, da podsjetim čitatelje kakva se hajka digla na Franju Tuđmana kada je predložio da se umjesto dinara, kao novac hrvatske države uvede kuna. Hajka je bila još puno veća nego za dom spremni. Mnogi su čak tvrdili da će Hrvatska zbog toga biti izbačena iz procesa pridruživanja Europskoj uniji, neki su čak tvrdili da neće nikada u svoje ruke uzeti niti priznati kunu kao novac. Danas oni koji su bili najžešći osporavatelji kune kritiziraju Hrvatsku je im nije dala dovoljno kuna i traže od hrvatske da im plati u kunama ratnu štetu koju su sami napravili. Uostalom za vrijeme NDH svirala se i naša himna Lijepa naša, a istine radi niti službeni ustaški pozdrav nije za dom spremni, nego za Poglavnika i dom spremni.

Hrvatsko društvo da bi bilo zrelo i demokratsko društvo mora riješiti te sporove. Ne može predsjednik Vlade mimo zakona optuživati za ustaštvo ljude koji nemaju nikakve veze s ustaštvom. Postavlja se pitanje zašto sve to radi Zoran Milanović? Zašto on i Liga antifašista, Mesić, Josipović, Pupovac i drugi tako žestoko napadaju novu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Kolinda Grabar Kitarović je iz partizanske obitelji i nema nikakve obiteljske ni bilo kakve osobne veze s ustaštvom. Čak su je u kampanji optuživali da je lijeva i da zato ne treba za nju glasati. Ali Kolinda Grabar Kitarović je prva predsjednica koja nema nikakve veze ni s kosovsko udbaškim ni s partijskim strukturama. Nije bila član partije, niti ima bilo kakve repove i obaveze da štiti titoiste. Njena politička pozicija je jasna. Ona se želi na isti način odnositi prema svim totalitarnim sustavima te izgrađuje jasnu platformu nove Hrvatske koja će se temeljiti na vrijednostima Domovinskog rata odnosno u kojoj će se jednako osuditi svi totalitarni zločini, kako fašističko ustaški tako i komunističko boljševički. To je njezina snaga zbog koje će ona pobijediti ali je i njezina slabost zbog čega će još neko vrijeme imati probleme s mentalnim komunistima i titoistima koji se ne mire s činjenicom da moderna demokratska Hrvatska nije utemeljena u komunističkoj borbi jer je, kako kaže Milanović, jedina Hrvatska partizanska vojska stvorila Jugoslaviju, totalitarnu u kojoj je ukinuta svaka samostalnost i državnost Hrvatske. Dakle, Kolinda Grabar Kitarović ne želi umjesto antifašizma u temelje Ustava uvesti Nezavisnu Državu Hrvatsku, kako je zlonamjerno i podlo optužuje Zoran Milanović. Ona želi Hrvatsku utemeljenu na istinskim vrijednostima demokracije i Domovinskog rata u kojoj ni jedan totalitarni sustav koje simboliziraju slovo “u” i crvena zvijezda petokraka neće biti novi izvor novih sukoba u hrvatskom narodu.

Pišu komunistički antifašisti pismo Kolindi Grabar Kitarović i žestoko ju kritiziraju što nije išla u Moskvu na proslavu 70- godišnjice pobjede nad fašizmom. Točno je da je Staljin srušio Hitlerov fašizam ali je u SSSR-u i istočnoj Europi nametnuo boljševiški fašizam koji je činio jednako grozne zločine kao i Hitlerov fašizam. Tako i u Hrvatskoj Tito i antifašisti pobijedili su ustaštvo, nacizam i fašizam ali nisu donijeli slobodu hrvatskom narodu nego su nametnuli novi totalitarizam, komunistički i boljševički, u kojem je pobijeno stotine tisuća Hrvata da bi se taj totalitarizam održao.

I tu je glavi problem, jer se komemoracija u Jasenovcu već godinama pretvara u političku manifestaciju rehabilitacije komunističkog totalitarizma koji je pobio stotine tisuća Hrvata. Ne odaju se u Jasenovcu počast žrtvama nego se komemoracija pretvara u političke mitinge kao da smo u ′46 godini sa istim rječnikom i sa istim optužbama.

Prošle godine komemoraciju u Jasenovcu također nije bilo odavanje pijeteta žrtvama nego je bilo politički skup s vatrenim političkim govorima u kojima su govornici iznijeli niz neistina pa i ne argumentiranih optužbi protiv hrvatskog naroda.

Ovaj puta ću se pozabaviti samo neistinama predsjednika Vlade Zorana Milanovića. On je prošle godine lažno i neistinito optužio ustaše da su prije Hitlera i prije masovnih nacističkih zločina prvi u Europi počinili masovne zločine i masovno ubijali. Tom neistinom on je podigao strašnu optužbu protiv hrvatskog naroda da je hrvatski narod bio zločinačkiji nego nacisti i fašisti. Ta neistina doživjela je žestoke kritike i uglednih politologa i komentatora poput prof. dr. Mirjane Kasapović koja je u opširnom članku u Večernjem listu navela jake argumente zašto je nužno smijeniti Zorana Milanovića kao predsjednika SDP-a i kao predsjednika Vlade. U njenim argumentima među najveće ide, po njenom mišljenju, izvrtanje povijesti i lažne optužbe da su Hrvati u Europi prvi krenuli u masovna ubijanja i likvidacije prije nacista u Njemačkoj. Zbog te laži i ove godine Zoran Milanović i njegova ekipa ponovno napadaju Kolindu Grabar Kitarović što nije prihvatila njihove laži i što je ustaške zločine povezala s nacističkim zločinima i njihovim utjecajem. Mirjana Kasapović je između ostalog napisala: “U nedavnom govoru u povodu obilježavanja obljetnice proboja zatočenih iz koncentracijskog logora u Jasenovcu Zoran Milanović uputio se u reviziju povijesti Drugog svjetskog rata i razdoblja koje mu je prethodilo, što je zgrozilo domaće povjesničare.”

I ove godine Zoran Milanović zloupotrijebio je komemoraciju u Jasenovcu da bi bez argumenata i grubo i neistinito optužio Kolindu Grabar Kitarović malte ne da je i osobno ustašica, da bi optužio sve one koji idu na Bleiburg i osobito da bi opravdao svoju odluku i odluku Sabora koji je ukinuo pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović prihvatila pokroviteljstvo i poništila odluku Milanovića i njegove koalicije, Milanović nije imao drugoga izlaza nego da pokuša braniti svoju politiku a to je mogao jedino tako da optuži Kolindu Grabar Kitarović da je vratila pokroviteljstvo skupu koji ustvari veliča i žaluje za NDH i ustaštvom. Kolinda Grabar Kitarović je zadala još jedan smrtonosni udarac Milanoviću i njegovoj Antifašističkoj ligi. Nakon što su joj oduzeli pokroviteljstvo nad Danom pobjede, nakon što ju vrijeđaju, nakon što ju napadaju što nije otišla na proslavu Staljinove pobjede, tražili su ultimativno da dođe na komemoraciju u Jasenovac kako bi ju mogli izviždati i popljuvati, kao bi je mogli iskompromitirati. Što se skoro i dogodilo jer su se usudili izviždati i jednog Lustiga, žrtvu nacističkih logora, samo zato što je prihvatio biti izaslanik Kolinde Grabar Kitarović. Tu se veličao Tito i Zoran Milanović kao njegov nasljednik i branitelj. Sve skupa je bilo u funkciji pritiska na Kolindu Grabar Kitarović da ne smije otići u Bleiburg a pogotovo da ne smije tamo ništa reći. Ne mogu Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što je uklonila Titov kip iz svoga ureda. Ne mogu joj oprostiti što ju narod podržava i što joj narod plješće gdje god se pojavi. Ne mogu joj oprostiti što inzistira da središnja proslava Oluje bude u Kninu, da se ne smije razvodniti s paralelnom proslavom u Zagrebu. Posebno Kolindu Grabar Kitarović ne može smisliti Zoran Milanović. On misli, čak je uvjeren, da je jako pametan, da je izvrstan predsjednik, da je domoljub, da radi u korist hrvatskog naroda, a da Kolinda Grabar Kitarović ništa ne zna i da sve radi pogrešno. Zato mu nije jasno i zbog toga ima besane noći kako to da onda narod zviždi “genijalnom” Zoranu Milanoviću a ne talentiranoj plavuši koja ima sliku a nema ton oduševljeno plješće. Kako to da njega ne vole a nju vole? Kolinda Grabar Kitarović ima sve ono što bi želio imati Milanović, ali nema, a on ima sve ono što bi on želio da ona ima. To je neravnopravna borba. Milanović liči na Don Kihota, koji je izmislio fašističke i ustaške vjetrenjače s kojima se iz dana u dan bori. Njegov put u katastrofu je već upisan i ne treba ga žaliti jer za to što će mu se dogoditi sam je najveći krivac. Problem je u tome što želi produžiti svoju vlast do zadnjeg dana. Problem je u tome što će svaki dan stvari nove probleme i nove sukobe. Problem je u tome što Hrvatska tone a na Milanovićevom brodu orkestar svira. On u svom salonu razmješta slike na zidu a ne vidi da kuća gori. Zato je pitanje svih pitanja kako se odnositi prema štetočini Milanoviću. Kako zaustaviti posljednji nalet titoista, posebno kvarteta koji svira istu melodiju, Mesića, Milanovića, Josipovića i Pupovca. Tu svakako treba pridružiti i jednu damu, Vesnu Pusić. Ona sada govori kako nikog ne mrzi, kako nikog ne napada. Zar stvarno misli da su Hrvati narod bez pamćenja, da su zaboravili što nam je napravila u posljednjih 15 godina.

I Zoran Milanović se žali da ga svrstavaju na spiskove ljudi koji navodno ne vole Hrvatsku. On stvarano misli da je Lex Perković, kojim je izdao hrvatski narod, dokaz ljubavi prema hrvatskom narodu. On stvarno misli da je nasilno uvođenje ćirilice u Vukovaru izraz ljubavi prema hrvatskom narodu. On stvarno misli da je odnos prema 100% ratnim invalidima izraz ljubavi prema hrvatskom narodu i Domovinskom ratu. Milanoviću nitko više ne može pomoći. Problem je što u njegovoj stranici i na ljevici nema dovoljno odlučnih ljudi koji vide da ih Milanović vodi u propast ali koji nemaju hrabrosti da ga zaustave nego su spremni uz glazbu potonuti zajedno s njim na njegovom brodu.

Milanović je nanio ogromnu štetu, ne samo gospodarsku, razvojnu, kulturnu i civilizacijsku, nego je i duboko podijelio i svaki dan sve više dijeli hrvatski narod pokušavajući obnovit hrvatske krvave mostove i sukobe iz hrvatske prošlosti. U takvoj situaciji sve je u rukama Kolinde Grabar Kitarović. Ona mora nastaviti sa svojom domoljubnom politikom i osudom svih ostataka totalitarnih sustava, mora biti odlučna čvrsta i ne smije pod pritiscima mijenjati svoje odluke koje je donijela a koje su ispravne.

Sve u svemu sve su maske pale. Nikakvi američki stratezi s nikakvom demokratskom maskom koju bi navukli Milanoviću ne mogu još jedanput prevariti hrvatski narod.

Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save