Hitrec: Da su Hrvati 1995. izgubili rat, danas bi neki Milanović izjavljivao da je postojala samo jedna vojska, srbizirana JNA
Sadašnja neokomunistička, protuhrvatska Vlada kanalizira i minimalizira tragediju hrvatskog naroda, pokušava ju svesti – kad se već mora uopće o tome govoriti – na Tezno, Hudu Jamu, ponekad i na Macelj, Kočevski Rog, navodi Hrvoje Hitrec u svojoj novoj kolumni objavljenoj na portalu HKV-a.
-Od tisuću masovnih grobnica Hrvata i Hrvatica, osobito u Sloveniji i Hrvatskoj, „dotaknuto” je tek nekoliko postotaka. Protuhrvatska Vlada osjeća nelagodu, kako reče Milanović, ali to nije samo nelagoda na očitim mjestima komunističkih zločina, nego nelagoda što je su ta mjesta uopće „otvorena” javnosti, što Slovenci kakvi jesu da jesu nisu zataškali, prešutjeli, asfaltirali (negdje i jesu) baš svugdje gdje su kosti pronađene. I kosti djece koja su ubijana već na mostu preko Drave zajedno s majkama, o čemu naravno postoje svjedočanstva iz „savezničkih” redova, izrečena u kameru – navodi Hitrec.
Napravio je i usporedbu u odnosu orjunaške jugoslavenske politike prema događajima 1945. i 1995. godine.
-To je ta stalna orjunaška, jugoslavenska, velikosrpska nadzemna i podzemna protuhrvatska rijeka koja uporno egzistira između tragedija, prošlu opravdava, a novu zaziva, onu bleiburšku prešućuje ili krivotvori, onu početkom devedesetih ne naziva pravim nego lažnim imenima, a kada na njezin užas Hrvati devedesetih ne samo da ne završavaju na Bleiburgu nego i pobjeđuju srpsku vojsku – toj pobjedi daju ime zločina, zločinačkog pothvata. I nakon prve prepasti opet ruje već dvadeset godina ta ista, jugosrbofilna podzemnica i postaje nadzemnicom, postaje arbitrom u Hrvatskoj i priprema novu tragediju ojačana spoznajom da se i četnička komponenta jugoslavenske vojske rehabilitira u Beogradu i da su, znači, sve mogućnosti otvorene – navodi dalje Hitrec.
Smatra da je ove godine, ipak, došlo do blagog pomaka.
-Pozornom oku pa i manje pažljivom jasno je da se ove godine ipak nešto za milimetar pomaknulo, da HTV u izravnom prijenosu na prvom programu ne skriva natpis na spomeniku, natpis koji kaže da je ovdje stradala hrvatska vojska. Da se uživo i u cijelosti prenose govori, od kojih je najsadržajniji bio onaj generala Sopte, da se pokazuje zastava Herceg Bosne i da je pokrovitelj komemoracije Hrvatski narodni sabor, sabor bosanskohercegovačkih Hrvata kada već nije Hrvatski sabor Hrvata u Hrvatskoj, da je tu Čović a nema Leke niti ga treba biti, ali je tu Čuljak i treba ga biti, Karamarko, Brkić i mnogi hrvatski zastupnici u Hrvatskom saboru, branitelji među kojima i vojni invalidi iz Domovinskoga rata – istaknuo je Hitrec.
Podsjeća kako je jugoslavenska vojska 1945. godine na čudovišno okrutan način poklala hrvatsku vojsku koja je sebe i svoje oružje predala Englezima.
-Svjetska povijest koja Hrvate bilježi tek rubno ili ni to, zaključit će u budućnosti, lapidarno: 1945. jugoslavenska je vojska na čudovišno okrutan način poklala hrvatsku vojsku koja je sebe i svoje oružje predala Englezima, a ovi je izručili Titovim komunistima. Godine 1995. hrvatska je vojska na veličanstven način pobijedila teško naoružanu jugoslavensku, dotično srpsku, vojsku i s njom obzirno postupala, a Englezi pobjedničke hrvatske generale izručili – Haagu (tzv. kultura izručivanja). Omogućio im je to i „predsjednik” Hrvatske od 2000. nadalje umirovivši generale poradi puča koji nije postojao, a sada se oni vraćaju – ne u Hrvatsku vojsku nego u Vijeće za domovinsku sigurnost koje je utemeljila sadašnja predsjednica – navodi Hitrec.
Na koncu se teoretski bavi prosudbom što bi se dogodilo da je Hrvatska vojska poražena i 1995. godine.
-Da se zbilo što se na sreću nije – zahvaljujući hrabrosti branitelja, ali Tuđmanovoj pomirbi koja je izdržala upravo toliko koliko je trajao rat – da su Hrvati izgubili rat sa Srbima u prvoj polovici devedesetih i bili uništeni u protutenkovskim rovovima, jamama i rudnicima, danas bi neki drugi Milanović ili Miladinović izjavljivao da je devedesetih postojala samo jedna vojska, srbizirana JNA . Hrvatska vojska ne bi bila spomenuta ni pod hrvatskim ni pod drugim imenom, tek bi se možda govorilo o separatističkim teroristima, ustašama, škriparima. A dnevne bi novine izlazile isključivo na srpskom jeziku, ne kao sada – samo djelomično – zaključio je Hitrec.
Robert Horvat/hrsvijet.net
