Jasenovac je bio jugoslavenski logor
Ako želimo razumjeti tragediju Jasenovca, moramo ga promatrati u sklopu jugoslavenskog fašizma i nacističkih transportnih problema. Da NDH nije proglašena, logor Jasenovac stajao bi na istom mjestu, i vjerojatno imao više žrtava
Evo je stigao cvjetni svibanj, mjesec koji nosi simboliku proljeća i novog života, a kod nas je to mjesec tuge i sjećanja na zastrašujući genocid nad hrvatskom mladošću, na kraju Drugog svjetskog rata i nakon rata, kada su zvjerski sasječeni naši nevini mladići, čime je planski onemogućena demografska obnova Hrvata i Hrvatske.
Između Milanovića i Lustiga, biramo Lustiga
Ovih dana imamo i kronološke probleme. Naime, Jasenovac je zatvoren 10. travnja, a Proboj iz Jasenovca obilježava se 22. travnja. Proboj iz Jasenovca ne trebamo negirati jer je na svjetskom nivou dobio svoju civilizacijsku simboliku izlaska iz ropstva. Sadrži svoj zaseban prosvjed protiv Holokausta, pa i svoju referencu na raspad fašističke Jugoslavije. Branko Lustig i nekolicina istinskih stradalnika Holokausta imaju pravo u Jasenovac doći kada to požele i reći što ih je volja, a bilo kakva prisutnost profesionalnih antifašista zaista je šaka u oko. Izviždali su Lustiga! U Jasenovcu! Koji to kreteni moraju biti! Zanimljivo, vladajući se od takvih idiota nisu distancirali. Što to ti Židovi izmišljaju? U Jasenovcu su stradali samo Srbi! Imamo poremećenu bitku za svako grobno mjesto. Lustig ne treba brinuti glede odnosa Hrvata prema Holokaustu. Uvijek smo tražili ozbiljno forenzičko ispitivanje svih stratišta i znanstveni viktimološki pristup svim grobnicama.
Zoran Milanović brzo je prosuo politički kapital osvojen u slučaju Franak. Lijepom Našom zlokobno odzvanja njegova izjava da su u Drugom svjetskom ratu partizani bili jedina hrvatska vojska. A partizani su nad Hrvatima proveli genocid! U samo tri tjedna pobili su stotine tisuća Hrvata, uglavnom mladića i djece, bez suda! Nije to bio antifašizam nego najgori fašizam, gori od Hitlerovog. U nastojanju da se uštedi streljivo za pohod na Trst, takozvani antifašisti svirepo su ubijali našu djecu hladnim oružjem, polažući tako staljinističku, titovsku i jugoslavensku krvarinu, odnosno zakletvu u krvi. Pogrešno je govoriti o zasebnim partizanskim eskadronima smrt. Svi su proklamirani partizani u tome sudjelovali, a ako netko nije imao želudac za zločin, bio je drugarski podržan ili likvidiran, kako se to radi i u mafijaškim organizacijama. Sinkrono lažu o tome zločinu jer su u njemu sudjelovali. A kao opravdanje za taj masovni zločin koristi se nacistički logor Jasenovac.
Možda je Ustav SRH/RH zasnovan na nekakvom Staljinovom, sovjetskom Zavnohu, ali je to civilizacijska sramota, jer su svi sljedbenici Zavnoha i Avnoja na našem Križnom putu klali naše nevine mladiće bez suda. Originalni dokument Zavnoha nije proklamirao samostalnu Hrvatsku, niti samostalnu i slobodnu NDH, nego SRH – Sovjetsku Republiku Hrvatsku. Ne trebamo polemizirati oko krivotvorine Zavnoha iz 1948. godine, nego o prvim nacrtima sovjetske agenture, kojoj je na čelu bio tadašnji rigidni i rigidno deklarirani staljinist Josip Broz. Zar se Hrvatska nije nedavno obranila od krvoločne fašističke agresije pod petokrakom? Milanović ne treba tražiti jednog jedinog junaka koji misli da se Hrvatska treba prostirati sve do Drine, jer je takvih mnogo. No, mnogi takvi ne podržavaju NDH. Činjenica je da se Hrvatska osamostalila u nametnutim avnojskim (sovjetskim) granicama, pa se već zbog toga takva ne može pozivati na bilo koju Hrvatsku od Drine. Prije RH, SRH, NDH i Hrvatske u Austrougarskoj postojala je hrvatska državotvorna povijest, koja će do kraja svijeta biti pravna podloga za Hrvatsku do Drine, čak i ako se Hrvatska reducira na polis koji se vidi s vrha Zagrebačke katedrale. Hrvatski državotvorni okvir do Drine postojat će i ako Hrvati posve nestanu. Upravo osporavanje državnopravne stečevine dovodi do genocida.
Antifašisti su postali fašisti
Zahvaljujući lažnim antifašistima, Jasenovac je dvaput pretvoren u sabirni logor. Drugi put nakon rata! “Dokumentacijski” sabirni logor svih žrtava! Sve žrtve Drugog svjetskog rata na ovome prostoru upisane su u Jasenovac, pa i mnoge poratne žrtve. Vjerojatno i mnogi nesretnici smaknuti na našem Križnom putu. Mnogi su Hrvati smaknuti baš u Jasenovcu nakon završetka rata. Što se čeka sa upisom svih žrtava 90-tih u žrtve Jasenovca? Zar nisu ubijani pod izgovorom Jasenovca? Ispada da je prljava kaznionica uz Savu bila najbolje mjesto za život. Naime, kako tvrde svjedoci koji nisu robijali nego zatvarali, svi su logoraši ubijeni – nitko nije umro od starosti, infarkta, bolesti, loše ishrane, niti je netko neoprezan zaskočen od kažnjenika osuđenog za krvni delikt.
Neprihvatljiva fašistička revizija povijesti ovog prostora započeta je još 1944. i prirodno konvergira rehabilitiranju četnika kao antifašista. Winston Churcill najavio je da će antifašisti WW2 postati fašisti, a kod nas je riječ o kontinuitetu – lažni antifašisti ovog prostora od prvog su dana fašisti, a neki od njih jugoslavenski i velikosrpski nacisti. Kod nas je prisutna pojava “profesionalnih antifašista”, koji labradorski djeluju protiv hrvatske nacionalne ideje, spremni za novi pokolj Hrvata, ako se ukaže nova prilika. Možete zamisliti što bi se dogodilo 90-tih da su “Saveznici” dali veću podršku četnicima i “partizanima”.
Jugoslavenstvo je implicitno fašističko. Jezovita rasistička koncepcija Južnih Slavena prodana je kao otpor germanizaciji i mađarizaciji. Iza brige za slavensku braću krile su se ruske carske ambicije i velikosrpske pretenzije. Slavenizacija je imala za glavni cilj brisanje nacionalnog identiteta Hrvata, pa je u Beču znanstveno podržana. Prva Jugoslavija donijela je sramotne protužidovske segregacijske zakone prije Njemačke. Prvi progoni Židova u 20. stoljeću provedeni su u Jugoslaviji, uz sudjelovanje snažno ukorijenjenog velikosrpskog fašizma. Jugoslavenski fašizam civilizacijski ide ispod nacističkog logora Jasenovac, što se potvrdilo na našem Križnom putu, u najvećoj radionici smrti koju je povijest upoznala.
Jugoslavenstvo je apstrakcija fašizma
Zašto moja teza o Jasenovcu kao jugoslavenskom logoru ipak ne drži vodu? Pa, jugoslavenski i velikosrpski fašizam toliko je okrutan i svirep da kao njegov izraz ne možemo uzeti Jasenovac. Jugoslavenski fašizam gori je od svega što je svijet upoznao. Isti fašizam snažno je prisutan i u današnjoj Hrvatskoj, u kojoj ima velik utjecaj na institucije i mnoge “nevladine” udruge, provodeći svoje labradorske akcije za sramoćenje i demografsko zatiranje hrvatske nacije. Pripisivanje nacističkog logora Jasenovac Hrvatima je tipična labradorska obmana.
Kada su početkom 1941. Jugoslavija i Njemačka pripremale pakt, fašizam i antisemitizam Beograda bili su gori od fašizma i antisemitizma Berlina. U pregovorima je Jugoslaviji obećan izlaz na Egejsko more. Kao što je to na komunističkoj TV otvoreno priznao Vladimir Bakarić, nakon potpisivanja pakta komunisti su ostali distancirani prema prosvjedima na 27. ožujka. Bakarić reče da je prevrat provela engleska (obavještajno) trgovačka mreža, opet na tragu velikosrpskih pretenzija. Englezi su sabotirali iseljavanje Židova iz Njemačke, čime su nacistima povećavali unutarnje probleme. Time su posredno kreirali Jasenovac, kao i logore u Srbiji.
Što je važno uočiti? Nakon državnog udara u Beogradu, njemački nacisti nisu razbili Jugoslaviju, nego su je pokorili, pozivajući se na odredbe potpisanih ugovora. Srpsku i velikosrpsku fašističku hegemoniju naslijedila je nacistička, a sve je za Hrvate dodatno pokvareno dolaskom talijanskih fašista u naše priobalje, unutar projekta obnove Rimskog Carstva u njegovim antičkim granicama. Nije se federalizirala samo Jugoslavija, nego je i NDH dodatno konfederalizirana, podijeljena na talijanski i nacistički dio. Talijani su širili svoj utjecaj i svoju kontrolu, pa su do 1942. oteli sav naš Jadran. Smetnja ambicijama talijanskih fašista i nacističkih austrofila nisu bili četnici i partizani, nego NDH.
Proboj iz jugoslavenskog Jasenovca
Jasenovac je bio geografski determiniran. Da se pakt Beograda i Berlina održao, Zagreb bi dobio židovski geto, a glavni sabirni logor ovog prostora ponovno bi bio Jasenovac. I zasigurno bi imao više žrtava nego endehazijski Jasenovac. Dakle, ako želite proniknuti protuhrvatsku reviziju povijesti načinjenu 1945. godine, morate zamisliti Jasenovac u Jugoslaviji, u uvjetima da se pakt s Hitlerom održao. Židovi i Romi bili bi istrijebljeni bez ostatka! Kao i kod Srba i Jugoslavena, u današnjem germanskom korpusu živi snažan instinkt da se Hrvatima prevali nacistička, jugoslavenska i velikosrpska odgovornost za Jasenovac.
Neke činjenice ne trebamo zaboraviti. Gradovi poput Beograda, Budimpešte, Varšave, Bitole i Soluna imali su svaki svoj židovski geto. U Srbiji je bilo 5 većih koncentracijskih logora. Kako vam zvuči rečenica: “Danas je u Beogradu, u židovskom getu, održana svečana komemoracija”? Da izbjegnu spominjanje židovskog geta u Beogradu, Srbijanci su nametnuli da se govori o nekakvom logoru Sajmište. Beograd je proglašen za prvi judenfrei grad u Europi. U samo nekoliko tjedana u Beogradu je smaknuto više od 10 tisuća Židova. Zanimljivo je koliki su napori načinjeni da se prikriju svi ti srbijanski pogromi Židova, koji su krenuli još krajem 19. stoljeća.
Mnogi europski transporti Židova, uključujući i srbijanske, prošli su kroz Jasenovac i pored Jasenovca. U proljeće 1942. kod Jasenovca se dovršava nasip, a u njegovoj gradnji sudjeluje i lokalno stanovništvo. Holokaust se već dogodio. Godinu dana kasnije imamo pad Italije! Ekonomije Jasenovca bile su smještene i južno od Zagreba, a upošljavale su i lokalno stanovništvo. Neke manufakture proizvodile su direktno za njemačku vojsku. U svojoj knjizi “Grad mrtvih – Jasenovac 1943″ objavljenoj 1946. Milko Riffer navodi da je u Jasenovac zatvoren krajem 1942. pod rednim brojem 2376. Kontroverze su nevjerojatne: jedna je preživjela starica na HTV potvrdila da je dvije noći u Jasenovcu čula krikove! A oni koji su u Jasenovcu bili samo dan ili dva, čekajući raspored, pričaju o višemjesečnom nasilju.
Istraživanjem prijepora Jasenovca ozbiljnije se bavi autonomni Igor Vukić. U Jasenovcu su kao Srbi završili njegov otac, baka, prabaka i pradjed. “Jasenovac je bio zatvor, odnosno radni logor za aktivne protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore. Logor je bio i sabirni centar za ratne zarobljenike i Židove koji su odvođeni u njemačke logore. Zatočenici u Jasenovac nisu dovođeni da bi bili ubijani i nitko ondje nije ubijen samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac. O svemu tome postoji obilje arhivske građe, a i svjedoci su još živi. Država bi istraživanja Jasenovca trebala poticati, a ne ovako ometati.” – izjavio je Igor Vukić, ukazujući na činjenice. Prezentirao je letke koji najavljuju kazališne nastupe logoraša u Jasenovcu, zbog čega se na noge digla “antifašistička” javnost, iako baš te robijaške “kulturne” aktivnosti dokazuju postojanje organiziranog logora.
Koliko je svjedočanstvo Dobrile Kukolj o Jasenovcu u duhu takozvane Republike Srpske? Sin joj je 1994. bio na frontu! Nije branitelj, nego borac! Bravo, junače! Predsjednica je udruženja logoraša u Banja Luci. Na međunarodnom simpoziju 2007. naglasila je kako NDH nije bila umjetna kvislinška tvorevina, nego država hrvatskog naroda. Po njoj, NDH nije bila okupirana, nego suverena! Ne zadovoljava se s kvalifikacijom ustaških logora. Kaže da su to bili logori hrvatske države, logori hrvatskog naroda! Da nije bilo NDH ne bi bilo logora, izvijestila je strane uzvanike. Pa ipak, Dobrila Kukolj nesvjesno potvrđuje da u Jasenovcu nije bilo planskog ubijanja djece. “Mene i moju porodicu rasporedili su iz Jasenovca u selo Toranj. Moju majku i moju sestru dali su u jednu kuću, mene su smjestili u drugu, strine u ostale”. Ona sama raspoređena je u obitelj Steve Petrlića, a njena sestra i majka smještene su u obitelj Branka Grandića. Njenog djeda, oca, brata i stričeve u Beogradskom getu, odnosno na beogradskom Sajmištu, susreo je njen susjed Mihajlo. Zanimljivo, vode se kao žrtve Jasenovca.
Teza Milorada Pupovca o 20 tisuća ubijene djece u Jasenovcu je zlonamjerno pretjerivanje. Zapravo je to brojka s kojom su Englezi započeli licitiranje o sveukupnom broju žrtava u Jasenovcu. Tog kobnog ljeta 1942. godine, četnici i partizani uz talijansku logističku potporu počinili su pokolj nad Hrvatima i muslimanima Prijedora, čime su prisilili Nijemce na reakciju. Pokrenuta je ofenziva na Kozaru. Partizani i četnici su oko 50 tisuća izbjeglih žena i djece ostavili na milost nacistima. Slično je Tito na Neretvi ostavio ranjenike. Nastao je kaos, koji se zlonamjerno pripisuje Jasenovcu. Djeca su prošla pakao. Na sramotu “antifašistima”, reagiralo je ustaško Ministarstvo udružbe, odnosno socijalne skrbi. Preuzelo je 3067 izgladnjele djece iz ekonomija Jablanca i Mlake, te ih otpremilo u Zagreb i Sisak. U široj akciji ustaškog MU sudjelovali su Hrvatski crveni križ, Odbor narodne pomoći, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, učenice škole za medicinske sestre i nebrojeno mnogo građana Zagreba, Siska i Jastrebarskog. Djeca su raspodijeljena u bolnice i dječje domove, pa i u zagrebačke obitelji.
Bila jednom jedna predivna Diana
Plemenita Austrijanka Diana Budisavljević nije slučajno “zaboravljena” – jugoslavenske vlasti nisu dozvolile mogućnost da je bilo tko u NDH spašavao srpsku djecu. “Za progonjene pripadnike pravoslavne vjere nije u Zagrebu postojala nikakva akcija pomoći. Moji prijedlozi nekim gospođama iz pravoslavnih krugova da se organizira takva pomoć nisu naišli na interes.” – piše Diana u uvodu svog dnevnika. Ostavila je svoje osobno svjedočanstvo o pomoći nadbiskupa Stepinca oko smještaja djece bez roditelja. Dnevnik Diane Budisavljević je s njemačkog prevela njezina unuka Silvija Szabo, sačuvavši i bogatu dokumentaciju koje je dio objavljen u prilogu dnevnika. Diana je dnevnik počela voditi 23. listopada 1941. a završila 7. veljače 1947. Tada je na traženje AFŽ-a izradila izvješće o akciji. Prije toga, krajem svibnja OZNA joj je oduzela albume s fotografijama djece i kartoteku, da bi se ista djeca evidentirala kao žrtve Jasenovca.
Bilo je zabranjeno spominjati otpuštanja i amnestije u Jasenovcu, iako je riječ o tisućama kažnjenika i/ili logoraša, koji su se tako domogli slobode. Naime, puštani su za rođendan Ante Pavelića ili na obljetnicu uspostave NDH, pa se to ne broji. Zbog potreba uvećavanja značaja Jasenovca kao logora, sve do kvalifikacije logora smrti, načinjen je žrtvoslovni nered u staroj Poljičkoj Republici. Zanimljiva je reakcija Josipa Kljaković Šantića na sramotni popis Saveznog zavoda za statistiku iz 1964. godine: “Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima stavljeno na popis kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice, poginula od njemačke i četničke ruke. U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana koji su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njihova su imena uredno unesena na popis žrtava Jasenovca. Monstruoznost te podvale ide dotle da su i civili koji su umrli u zbjegu u El Shattu stavljeni na jasenovački popis”. Protestirali su i mještani Siverića zbog stavljanja na popis 42 njihova sumještana, pokopana na mjesnom groblju, a našlo se na popisu i danas živih Siverićana. Od 218 mještana Solina koji su poginuli u borbama, strijeljani ili umrli od ranjavanja, njih 173 dodano je na jasenovački popis. Jasenovac koji nam se tako prezentira zasigurno je jugoslavenski logor.
Tvrtko Dolić /7Dnevno
