Mad Max: Fury Road
George Miller najavio je “Fury Road” kao western na kotačima. Snimljen je u izvanzemaljskoj pustinji Namib. Uz veterane Charlize Theron i Toma Hardyja, imamo prihvatljiv bonus: pet mladih i predivnih modela.
Fury Road je film potjere, od početka do kraja. Pobješnjeli Max postao je Max samotnjak. Čast kockastih Australaca branila je Melita Jurišić
Riječ je o vrhunskom ostvarenju, koje prelazi žanrovske okvire franšize “Mad Max”. Skoro istovremeno pojavile su se dvije filmske verzije kraja civilizacije. Apokalipsa “Blade Runner” Ridleya Scotta dolazi s nekontroliranim onečišćenjem, a apokalipsa “Mad Max” George Millera stiže nakon atomske kataklizme – prevladavaju pustoš i ceste, pa su dragocjeni voda i benzin. Traži se neonečišćena Aqua Cola, koja se u Citadeli pumpa iz dubina Zemlje. Miller je tijekom snimanja znao imati problema s velikim kišama. Nakon kataklizme, ljudi su izašli na površinu, horde ubijaju preostali život, ali je najgori civilizacijski reset dodatno antropološki iščašen, jer nove “prvobitne zajednice” oblikuju bića sa određenim tehnološkim znanjem i sjećanjem, a stečene civilizacijske deformacije postaju posve nesputano zlo. Kanibalizam nije naglašen, ali se podrazumijeva – jede se sve, uključujući sirove kukce i gmizavce. Posve prirodno, eliksir života je mlijeko majke dojilje. U skladu s takvom simbolikom, Max u jednom kadru s takvim mlijekom pere krv sa svog lica. Tko je ubio svijet?
Franšiza “Mad Max” lansirala je Mel Gibsona u glumačke megazvijezde. Svoju osobnu kreativnost potvrdio je kao redatelj “Pasije”. Ovaj put prvi protagonist je izvrsna Charlize Theron, kao jedinstvena Furiosa, koja se uspela do imperatorice u famoznom patrijarhatu estetski impresivne Citadele, u kojoj je stvarni gospodar višestruko i višeslojno bolesni Imortan Joe, koji kontrolira rezerve neonečišćene vode. Na kraju je simpatičan lik, kada ga malo bolje upoznate. Kao i Max, Furiosa traga za vlastitim iskupljenjem. Snažno feminističko određenje filma čini ga izuzetnim. Za jednu holivudsku usidjelicu, Charlize izgleda vrhunski, pa sam pomalo navijao za njene progonitelje. Tko joj ne bi dao vlastite krvi? A famozni Max pojavljuje se u ovome nastavku baš kao Vreća krvi, idealan donor krvne grupe 0. Tu je da pomogne, da nešto doda, nabavi oružje, podmetne rame za snajper, i nadoknadi nečiji manjak krvi. Progoni ga sjećanje na kćer i suprugu koje mu je likvidirala cestovna banda. Ne želi pokazati osobnost, niti želi biti bilo čime određen. Nije se predstavio Furiosi, pa ga ona zove Budalom. Uvjerljivo ga glumi Tom Hardy, koji se prethodno isprobao s maskom na licu u “The Dark Knight Rises” iz batmanovskog serijala Cristophera Nolana, gdje se pojavio kao glavni negativac Bane. Ovih dana imamo priliku vidjeti Hardyja i u filmu “Child 44″ Daniela Espinoze, snimljenog prema istoimenoj noveli Tom Rob Smitha.
Značajnu ulogu dobio je i Nicholas Hoult kao preobraćeni bandolero Nux, koji se prije samoubilačke akcije spreja s kromom za svečani ulazak u Valhallu. Imortan Joea igra Hugh Keays-Byrne, koji je u originalnom “Mad Maxu” glumio poremećenog Toecuttera. Osebujna Melita Jurišić, Australka našeg podrijetla, pojavljuje se u filmu kao jedna od “mnogih majki” Vuvalini. Na filmskom festivalu u Veneciji 1987. dobila je nagradu za najbolju glumicu, za ulogu usamljene djevojke Ruby Rose. Sve pohvale za Johna Sealea, direktora fotografije, koji je iskoristio svoje pustinjsko iskustvo iz filma “The English Patient” iz 1996. Jedna korisna napomena: zbog prekomjerne doze cestovnog adrenalina u filmu “Fury Road”, pametno je nakon projekcije pozvati taxi, ili nekog smirenog prijatelja, da vas sigurno odveze doma, u vašu vlastitu citadelu.
I privatni život Charlize Theron ima brojne pikanterije. Rođena je i odrasla u Južnoafričkoj Republici, gdje je preživjela ubojstvo u obitelji i pad u živi pijesak, da bi otišla preko Bare, preko holivudskog trnja dogurala do oskarovke, i nedavno u pijesku susjedne Namibije nosila Millerovo nevjerojatno djelo. “Glupe plavuše” zapravo su jako inteligentne osobe, često društveno angažirane. Zanimljivo, preživjela je i diskriminacijsku deportaciju iz SAD-a, nakon što je snimila dokumentarac “East of Havana”, o hip-hop performerima na Kubi. Producirala je i “Battle in Seattle”, film o anarhističkom prosvjedu protiv WTO-a. Njena karijera ušla je u velike oscilacije nakon što je javno prozvala do tada uglednog redatelja Rona Howarda jer ju je praktično naručio kao subotnji doručak. Nakon toga su joj mnogi američki debilni TV-voditelji priredili opake sačekuše za plavušu. Slijedila je obrazac Angeline Jolie i angažirala se u nekim humanitarnim projektima. Na istom tragu, neposredno prije snimanja u Namibiji posvojila je tamnoputog dječaka Jacksona, deklarirajući se tako kao osoba bez predrasuda.
Naftna cisterna postala je “Noina arka” u scenski impresivnoj pustinjskoj oluji. Dragocjeni “teret” nisu nafta niti životinjske vrste, nego pet prekrasnih i zdravih žena, koje onečišćenje nije zahvatilo. Rosie Huntington-Whiteley je model Victoria’s Secreta. Tu su i predivni australski modeli Abbey Lee Kershaw i Courtney Eaton. Kome je to malo, neka odmori oči na Zoe Kravitz i Riley Keough. Tko ne bi poželio da mu ti vrhunski komadi rode dijete? Dodatak je nešto zrelija ali posve obnažena Megan Gale, australski model i modna dizajnerica. Ako je netko tek ušao u pubertet može guštati i sa prašnjavom 39-godišnjom Charlize Theron, obrijane glave, koja vas i cijelu bandu drži na distanci sa željeznom protezom na lijevoj ruci. Nosila je posebnu atmosferu sa svojim zelenim očima. Zelena oaza je žena! Mnoge majke! Miller je dodao raznolikost – Huntington-Whiteley je prkosna Splendid Angharad, dok Eaton glumi slomljenu Cheedo the Fragile, koja se radije vraća svome mučitelju nego da ga rasrdi. Keough igra melankoličnu Capable. Druga “Noina arka” u filmu je ženska torbica u kojoj jedna od “mnogih majki Vuvalini” iz Zelene oaze čuva neonečišćeno sjeme. Igra ju australska glumica Melissa Jaffer. Iz matrijarhata Zelene oaze podrijetlom je i Furiosa. Tempo potjere zahtjeva kratke dijaloge. Parafrazirajući Hitchcocka, Miller je rekao da želi film koji će biti razumljiv u Japanu i bez titlovanja.
Francuski sociolog Emile Durkheim zapitao se još u 19. stoljeću što ljude drži na okupu? Jer, ljudi su egoisti, a Max je zapravo samotnjak. Prihvaćene vrijednosti čine moralnu bazu društva, koja omogućuje integraciju, a nakon kataklizme sve vrijednosti su pale. Onaj tko kontrolira neonečišćenu vodu postaje Apsolut. “Banda” ima svoju podjelu rada, a zbog jednostavnije poruke izabran je nordijski kult Valhalle. Ratnik umire u junačkom činu i poziva svoje suborce da to posvjedoče! Svaka solidarnost na temelju podjele rada je organska. Podjela rada zamjenjuje kolektivnu svijest, čime se gradi poredak. Max i Furiosa udružuju se na temelju mehaničke solidarnosti u preživljavanju, pa su antropološki gledano, korak natrag. Max je pokušao pobjeći od Furiose i njene misije, iako ga ona spašava zatočeništva. Klasni problemi su daleko, kaste se tek oblikuju, pa u prvi plan izlaze patološki tipovi. A kao što vidimo iz perspektive našeg domaćeg kolapsa, društvene patologije ruše razinu društvene integracije. Tranziciju mehaničkog u organsko društvo najprije određuje rast populacije, odnosno gustoća naseljenosti, pa se kao i neshvaćeni Imortan Joe zapravo vrtimo oko demografskih problema.
Slično britanska antropologinja Mary Douglas primitivne zajednice promatra kroz dvije kategorije: grupa i rešetka, koja obuhvaća pravila koja reguliraju pojedinačne odnose: privilegije, prava i obveze, a jedna takva rešetka odanosti prisutna je u albino “bandi”. Rešetka gradi povezanost. “Nepravda se jednostavno ispravlja čišćenjem sustava od unutarnjeg izdajnika.” Odlazak otpadnika prihvatljiv je oblik kontrole u svim plemenima i strankama, ali je Furiosa ukrala najveću dragocjenost – zdrave djevojke. Furiosa se zapravo uklapa u Rousseauovu viziju pojedinca okovanog zajednicom, sklonog pobuni kad se dostigne određen stupanj poniženja i očaja. Ponašanje Imortan Joea određeno je okvirima njegove kontrole. Kako se to naglašava u promotivnim materijalima filma, Max Rohatinsky shvatio je da u postapokaliptičkoj pustinji preživljavaju samo oni koji se pridruže nekom čoporu ili oni koji se ne daju uvući u tuđe probleme. Furiosa postupa drugačije.
Snaga simbola u nekoj grupi kontrolira tu grupu. Simboli nanose uzvratan udarac ljudima. Miller je pažljivo dozirao simbolički sustav Citadele. Možemo li kreirati nekakvu antropološku tablicu osnovnih totema ili tablicu osnovnih plemenskih odrednica? Poput kemijskog Periodnog sustava elementa. U povijesti plemena ponavljaju se nekakvi sakramentalni simboli, od rađanja i pojasa nevinosti do mrtvačke lubanje. Ako u pijesku Namiba vidite tri odbačena pojasa nevinosti, to znači da su dvije cure već u drugom stanju. “Fury Road” prirodno se nastavlja na drugi dio, “The Road Warrior” iz 1981. Vozila i oružja na svoj su način muzejska. Digitalna zaostavština nije izdržala test vremena, pa je oživljen dobri stari analogni svijet. Zasuti smo besmislenim digitalnim ekranizacijama – Miller naglašava da je “Fury Road” analogan film. Kao što je svijet promašen, svatko od nas je slomljen, što je kod nas već danas produbljeno do apokaliptičke depresije. Naše oaze postat će privatno vlasništvo poremećenih interesnih skupina. Sve u svemu, film je u stanju učiniti da apokalipsa izgleda veličanstveno. Oprez – happy end kataklizme je besmislica.
Tvrtko Dolić/croative.net
