POLITIKA I DROGA – prljavi novac i demokratske države
Sada znate tko donosi zakone u „saborima ovoga svijeta“ i koji lobiji utječu na “dizače ruku”, tj. kako ih kupuju.
GLOBALIZACIJA
DAVID C. JORDAN U KNJIZI “POLITIKA I DROGA” RAZOTKRIVA NAJTAMNIJU STRANU GLOBALIZACIJE
Amerika je neke svoje inozemne operacije plaćala novcem od droge!
Desetljećima se o pošasti masovnog uzimanja droge govorilo kao o tipičnom tržišnom fenomenu ponude i potražnje. Kako je broj ovisnika iz dana u dana sve veći, jasno je da stalno povećava njena ilegalna proizvodnja, jer se tu vrti golem novac, usporediv samo sa sredstvima koja se koriste u razvoj naoružanja. Detaljnija analiza govori, međutim, da proizvodnja i trgovina ne spada samo u djelokrug raznih međunarodnih mafijaških grupa, organizacija i kartela. Tim se poslom, pogotovo u današnjim uvjetima globalizacije svjetskog gospodarstva, sve češće bave i državna i politička vodstva nemalog broja zemalja. Novac koji se pribavlja od proizvodnje i distribucije droge na razne se načine “pere” i legalizira, postajući čak i stavkom u državnim proračunima. Zato i uspon na političkim ljestvicama sve češće podrazumijeva i svjesno zatvaranje očiju pred fenomenom droge, dok je s time povezana razina korupcije dosegla neslućene razmjere.
Operacije u Nikaragvi
Do tih je šokantnih spoznaja nakon dugogodišnjih istraživanje došao David C. Jordan, autor provokativne i uznemirujuće knjige “Politika i droga: prljavi novac i demokratske države”, koju je nedavno u hrvatskom prijevodu objavio zagrebački AGM. Jordan, prije svega, nije neki jeftini senzacionalist, već stručnjak koji je imao na raspolaganju prvorazredne izvore o toj opasnoj temi. Riječ je, naime, o bivšem američkom veleposlaniku u Peruu, gdje se na licu mjesta mogao uvjeriti u spregu proizvođača i trgovaca droge s državnim aparatom, koji je kasnije posvetio znanstvenoj karijeri, da bi danas bio predavač međunarodnih odnosa na sveučilištu Virginia. Jordanu su, što je također bitno, na raspolaganju bili dokumenti brojnih senatskih istraga o trgovini drogom. Time nije amnestirao i samu američku administraciju od udjela u trgovini drogom, kako bi financirali neke svoje inozemne operacije, posebno u Nikaragvi. Jordan je napravio i svoj sustav funkciranja država koje štite proizvodnju i trgovinu droge. Iako se formalno radi o demokratskim državama, pravu vlast u njima ima nedodirljiva elita koja nije ovisna o izbornim promjenama.
Više stradalih od droge nego u Vijetnamu!
Jordan te države naziva pseudodemokratskim ili, stručnije, anokratskim. Takva je, s nekim specifičnostima, većina zemlja u Latinskoj Americi, Aziji, pa i istočnoj Europi.
Nerazmrsivi koloplet politike i droge, upozorava autor, nužno dovodi do stvaranja narkodemokracije, gdje mafijaške organizacije utječu na javno mnijenje i kadrovsku politiku državnoga aparata. Najviša je, pak, razina te sprege oblikovanje prave narkodržave, gdje najviši državni dužnosnici izravno sudjeluju u poslovima vezanim uz drogu. Budući da su to uglavnom slabije razvijene države, tim se prljavim novcem finaciraju pojedine službe, a kako je riječ o “čvrstoj” valuti, ona često služi i za vraćanje inozemnih dugova. Svemu tome bitno pripomažu globalizacijski procesi, koji naglim otvaranjem granica i tržišta znatno olakšavaju kolanje droge, a financijska i gospodarska međuovisnost prisiljava i državna vodstva da nađu “dodatne” izvore financiranja.Fenomena droge nisu pošteđene ni najrazvijenije zapadne države, no tamo se javlja ono što autor naziva narkosocijalizam. Iza toga se pojma skriva sklonost političkog sustava, potaknutog lobiranjem raznih interesnih grupa i nevladinih udruga, da država preuzme punu odgovornost za zdravstvenu skrb i socijalnu zaštitu ovisnika, čak i da im sama pribavlja drogu ako se ne podvrgnu procesu liječenja. To su već počele provoditi zemlje poput iznimno bogate Švicarske, gdje se država na pojedinim punktovima izravno brine o potrebama ovisnika. No, taj eksperiment pokazuje, tvrdi Jordan, da se broj ovisnika i nadalje povećava, a s njim i razina kriminala i nasilja. Štoviše, nisu oslabljeni ni ilegalni dileri droge, što je bio jedan od ciljeva uvođenja tog eksperimenta.
Legalizacija ništa ne rješava
Prilično je prostora u knjizi posvećeno i analizi najrazličitijih inicijativa za legalizaciju droge. Jordan razotkriva koji su to interesni krugovi i koju su njihovi politički i gospodarski motivi. Njegova je teza da legalizacijom droge nijedan bitniji problem ne bi bio riješen. Mafijaški lanci ne bi, primjerice, bili prekinuti, niti bi nestalo organiziranog kriminala, zatvori ne bi bili prazniji, niti bi bolnice imale manje pacijenata. Poznato je, naime, da se ovisnici najagresivnije ponašaju upravo tijekom konzumiranja droge, ali i da gube interes za posao, školu i obitelj. Legalizacijom bi, zaključuje Jordan, taj proces mogao eskalirati do razine u kojemu bi se dio populacije samovoljno isključio iz društvenog života, što bi stvorilo nove tenzije i sukobe.
Kakvi su današnji razmjeri opasnosti od droge, govori još nekoliko Jordanovih primjera, vezanih uz SAD. Tamo je još 1995. evidentirano čak 12 milijuna konzumenata, s tendencijom rasta od oko pola milijuna slučajeva godišnje. U zatvorima je trenutno, pak, oko četvrt milijuna onih koji su kršili zakon o drogama. Naposljetku, u proteklom je desetljeću, kad je na tim prljavim poslovima okrenuto oko 300 milijardi dolara, od droge umrlo čak 100.000 Amerikanaca, što je dvostruko više od broja njihovih poginulih sunarodnjaka u ratu u Vijetnamu.
Kako se stvara narkodržava
Autor navodi pet stupnjeva stvaranja narkodržave, iz čega bi se moglo ustvrditi da gotovo i nema suvremene države u kojoj nije uočen neki od uznemirujućih simptoma.
Prvi stupanj, ili početni, karakterizira podmićivanje službenika niskoga ranga od strane narkodilera, zatim rasprostranjeno konzumiranje droge te rastuća kulturološka potpora konzumiranju druge.
Drugi stupanj, imenovan kao rastući, podrazumijeva sve širu potporu dijela javnosti konzumiranju droge, ušutkivanje njenih protivnika i infiltraciju u državni aparat dužnosnika koji aktivno podupiru te procese.
Treći je stupanj, koji Jordan smatra već vrlo ozbiljnim, prepoznatljiv po masovnom podmićivanju i korupciji državnih dužnosnika, pogotovo u policiji i sudstvu, kao i agresivnim istupima, uključujući i ubojstva, protiv onih dužnosnika koji se protive drogi.
Četvrti stupanj, nazvan i kritičnim, podrazumijeva korupciju najviših razina državnog aparata, po potrebi i ucjenama. U trgovinu drogom aktivno su uključeni najviši policijski dužnosnici, koji organiziraju i politička ubojstva. Narkodileri financiraju medije i više ne strahuju od uhićenja.
Peti stupanj, ili već napredna razina narkodržave, poput Kolumbije, prepoznaje se po tome što, uz sudstvo i policiju, i ministri surađuju s organiziranim kriminalom, dok je i sam predsjednik države okružen kompromitiranim dužnosnicima. Narkomafija, drugim riječima, ima presudnu ulogu u instaliranju i funkcioniranju političke vlasti.
Put droge
Prema Jordanovim podacima, tri su regije glavni svjetski opskrbljivači drogama, ponajprije heroinom, opijumom i kokainom. Prva je od njih jugoistočna Azija, gdje prednjače Tajland, Laos, Burma i Kina. Te države proizvode oko 50 posto opijuma i heroina koji stiže na svjetska tržišta.
Druga je regija jugozapadna Azija, koja proizvodi 40 posto svjetskog opijuma i čak više od 40 posto heroina. Potonja se droga mahom proizvodi u Afganistanu, Pakistanu i nekim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, poput Turkmenije, Uzbekistana, Tadžikistana i Kazastana. Znatni dio te proizvodnje transportira se preko Rusije.
Interesantno je da ona treća regija, Latinska Amerika, o kojoj se u međunarodnoj javnosti najviše govori, više nije okrenuta masovnijoj proizvodnji heroina i opijuma. Naime, u Kolumbiji, Boliviji, Peruu, Meksiku i njima susjednim zemljama preradi se tek oko 3 posto svjetske ponude tih droga. No, te su države preuzele potpunu kontrolu nad proizvodnjom i distribucijom kokaina, koji se pokazao još unosnijim poslom.
Što se tiče tzv. sintetičkih droga, koje su sve prisutnije, za njih nije bitna regionalna rasprostranjenost, jer ih proizvode, dijelom i u medicinske svrhe, farmaceutski laboratoriji u gotovo svim zemljama svijeta.
Trgovina drogom uživa zaštitu dobrostojećih elita i politike diljem svijeta. Jordanov prikaz razotkriva sustav zaštite koju vlade pružaju organiziranom kriminalu u sprezi s lokalnom i globalnom politikom, da bi ostvarile milijarde dolara nezakonite globalne trgovine. Jordan tvrdi da mnogi financijski sustavi ovise o “kešu” dobivenom od pranja novca, a neke su vlade usmjerenije na zaštitu nego na progon organiziranog kriminala.
Izvor: Glasbrotnja.net
