Silovanje vukovarskih žena u Hrvatskom saboru
Politički ekstremisti s hrvatske strane u ovakvom ponašanju Milorada Pupovca vidjet će ponašanje cijele srpske zajednice u Hrvatskoj, a to je baš ono što vodeći etnobusinessman i želi.
Trebao je to biti dan kad će se cijela nacija pokloniti pred ženama silovanima u Domovinskom ratu. Nažalost, pretvorio se u još jedan dan tuge i sramote. Bio je to još jedan dan podjela, dan kojeg silovane žene Vukovara nisu zaslužile. U Hrvatskom saboru je bio prikazan film Sunčica koji govori o stradanjima silovanih Vukovarki za vrijeme srbijanske agresije i pobune dijela srpskih građana. U Hrvatskom saboru nije bilo predstavnika srpske nacionalne manjine. Oni su došli nakon završetka projekcije i pričali o silovanju crnogorskih i srbijanskih zatvorenika u splitskoj Lori.
Jesu li Pupovac i njegove kolege, zastupnici srpske nacionalne manjine propustili napraviti napor prema pomirenju hrvatskog i srpskog naroda? Rekao bih da nisu, jer bez takvih političara narode ne bi trebalo ni miriti. Oni su svojim nedolaskom na projekciju filma napravili korak više u razdoru između dva naroda zajedno sa svima onima kojima do pomirenja i mira nije stalo. Politički ekstremisti s hrvatske strane u ovakvom ponašanju Milorada Pupovca vidjet će ponašanje cijele srpske zajednice u Hrvatskoj, a to je baš ono što vodeći etnobusinessman i želi. Srpski ekstremisti vidjet će nastavak nepoštivanja hrvatske države i nepriznavanja agresije koja se dogodila tijekom Domovinskog rata, Oni će dobiti još jedan argument za svoje bolesne priče o građanskom ratu. Pupovac u politici bez stalnih međunacionalnih napetosti nema svrhu ni funkciju. On je nepotreban na političkoj i društvenoj sceni.
Od svega je najžalosnije u ovoj priči to što je Pupovac tragediju silovanih žena izabrao za još jedno ubiranje svojih jeftinih politikantskih bodova. Kao da ih nije dovoljno uvrijedio time što je odbio doći na projekciju filma Sunčica, on je u kasnijoj saborskoj polemici relativizirao strahotu koju sute žene doživjele. Ne postokji prihvatljiva isprika i obveza za to što on kao vodeći srpski političar nije došao na projekciju ovog filma. Pupovac je morao tamo biti.
Iako je čak i Međunarodni kazneni sud u Haagu silovanje žena priznao kao dio plana na provođenju etničkog čišćenja, Pupovac je sustavno silovanje žena u Vukovaru banalizirao do te mjere da ga je usporedio sa sramotnim iživljavanjem nad nekolicinom zatvorenika u splitskoj Lori. Naravno, silovanja ratnih zarobljenika je stvar o kojoj se također mora raspravljati. Ne treba pričati samo o događajima u Lori, nego i onome što se događalo u Staroj bolnici u Kninu i po logorima koje Srbija do danas nije priznala.
Da je spomenuo i ove zadnje mogao bih pomisliti da je Pupovac stvarno želio da se o silovanjima ne razgovara na principu nacionalne podjele. Međutim, on je silovanju žena u Vukovaru, silovanju hrvatskih građanki od strane agresora i pobunjenika, stavio protutežu nasilja nad srbijanskim i crnogorskim ratnim zarobljenicima u Lori. Nije ga pri tome bilo briga što se u slučaju silovanih Vukovarki radi o silovanju kao dijelu plana za provođenje etničkog čišćenja, dok se u slučaju Lore radi o kršenju ratnih konvencija koje govore o postupanju prema ratnim zarobljenicima. Jedan i drugi slučaj su tragični i za njih nema opravdanja.
Za zastupnika u Hrvatskom saboru još je tragičnije kad silovanje kao dio plana etničkog čišćenja pokušava svesti na mjeru običnog kriminalnog djela. Za slučaj Lore održano je suđenje. U slučaju silovanih Vukovarki nije bilo suđenja. Nije bilo čak ni poštene istrage. Je li onda pošteno da Pupovac izjednačava ta dva slučaja? Je li pošteno to što su silovane Vukovarske žene, žrtve koje su u Hrvatski sabor došle po zadovoljštinu, tamo još jednom bile silovane. A silovane su zbog Pupovčeve bolesne želje da izjednači silovanje kao oblik etničkog čišćenja sa silovanjem kao činom kršenja ratnih prava zarobljenika. Naime, silovanja u Lori nikako nisu mogla biti dio etničkog čišćenja jer tamo su silovani pripadnici agresorske vojske.
Možda ova Vlada misli da će kupiti naklonost tih žena, a možda i koji glas na izborima, donoseći zakon o isplati novčane naknade žrtvama silovanja. Nema te pravične naknade koju je moguće dati silovanim ženama sve dok su njihovi silovatelji na slobodi zaštićeni nekakvim Sporazumom o mirnoj reintegraciji, ali i na papiru nevidljivim sporazumom o političkoj trgovini glasovima u Hrvatskom saboru.
Nije li apsurdno što zakon o novčanoj naknadi žrtvama silovanja donosi Vlada čija se prva potpredsjednica prije tri godine opako rugala silovanim Vukovarkama. Kad su je molile za međunarodnu pomoć poručila im je da će razgovarati s njima ako budu hodale na čelu gay parade u Splitu. S kojim pravom je Vesna Pusić tražila od silovanih žena njihovo javno pojavljivanje? To može biti njihova osobna odluka, ali ne ultimatum i ucjena za pružanje političke pomoći.
Silovane žene Vukovara su zaslužile puno više poštovanja i pravde. Silovatelji koji slobodno šeću zaslužili su pošteno suđenje. Srpska zajednica u Hrvatskoj je zaslužila bolje političke predstavnike.
Izvor: politikaplus.com
