Smije li lik poput Klasića predavati na hrvatskom fakultetu?
Dan nakon komemoracije na Bleiburgu Radmanova televizija “dostojno” je obilježila jedno od najvećih stradanja u povijesti hrvatskog naroda. Aco Stanković je u udarnom nedjeljnom terminu ugostio “istoričara” dr. Hrvoja Klasića. Bio je to sat povijesti prepun hrvatofobije, diletantizma, falsifikata kakvih na tzv. javnoj televiziji zadnjih godina ima u izobilju.
Nije slučajno za gosta na taj dan izabran jedan iz ergele profesora povijesti koji predaje na državnim fakultetima. Dakle na zagrebačkoj ‘univerzi’ povijest predaju Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Ivo Golstein, u Splitu je Dragan Markovina, u Rijeci Vjekoslav Perica – sve poznata jugonostalgičarska imena od kojih je većina svog života proživjela u neovisnoj Hrvatskoj, ali ipak ni toliko godina nakon propasti komunističke im Jugoslavije ne prestaju rigati mržnju prema svemu hrvatskom. I to bi bilo potpuno legitimno da se ne radi o ljudima koji imaju doslovce monopol na tumačenje povijesti studentima na hrvatskim fakultetima. Ne beogradskim, ne sarajevskim, nego zagrebačkim, splitskim, riječkim….
Ti slikoviti primjerci nekadašnjeg bratstva i jedinstva pokazuju koliko je zapravo kvalitetan posao obavio poznati povjesničar jugoslavenstva prof.Mladen Zvonarević koji je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu desetljećima ‘odgajao’ nasljednike. “Časni” je profesor 71. godine tajno otkucavao UDBI svoje studente, a onda je javno za njih tražio rigorozne kazne. Njegovo sjeme zla je niklo bolje negoli se vjerojatno i sam mogao nadati.
Tvrtko i Hrvoje – tragikomedija s imenima
I tako zahvaljujući blagonaklonosti servisa kojeg svi masno plaćamo, Klasić je prodavao pseudoznanstveni jad i jal. Iako je već bezbroj puta postavljeno pitanje tko su uopće ti noviji hrvatski istoričari koji su se odjednom pojavili u našim životima, odgovora jednostavno nema? Koje su stručne reference tih -vina, -steina i ostalih, gdje su im znanstveni radovi, prevedene knjige, koja im je međunarodna citiranost? Radi li se tu uopće o znanstvenicima ili jeftinim političkim provokatorima, ideološkim huškačima koji se ulizuju strankama i nameću teme prošlosti kako bi se zaboravila beznadna sadašnjost. Tko su uopće ti titoistima koji imaju neograničeni kredit kod ‘stankovića’, ‘neodgojanica’, mikleuševički’, ‘jovanovića’ i ostale bagre koju mazohistički plaćamo da bi slušali pljuvačinu po Domovinskom ratu, hrvatskim žrtvama ovog i svih prošlih ratova, prema prvom hrvatskom predsjedniku…
Dakle, nakon Tvrtka kod Stankovića je došao red na Hrvoja. Slušajući Klasićeve stavove njegovo se ime zapravo čini kao prava tragikomedija. U pravu je dr.Tomac kada kaže kako nikada neće biti katarze bez lustracije, odnosno dok lijeva “inteligencija” u Hrvatskoj ne prestane sve hrvatske vrijednosti doživljavati kao ustaštvo i fašizam. Upravo zbog takvih kao što je Klasić Hrvatska nikada neće završiti ni Drugi svjetski rat a kamoli Domovinski. Sve dok Klasić bude mogao javno na televiziji a onda i na svojoj katedri tumačiti kako je 663 svećenika i 31 časna sestra ubijeni nakon 1945. bili zapravo ustaše koji su zaslužili takvu smrt, kako su većina žrtava Križnog puta bili zločinci, kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija, a u isto vrijeme prešućuje da su upravo današnji antifašisti i komunisti bili prvi “kolaboracionisti fašista i nacista” sve do Hitlerovog napada na Staljina, onda je njegov kredibilitet kao profesora i čovjeka vrlo upitan. Napuhavanje Jasenovca i relativiziranje Hudih i Kevinih jama, opravdavanje zločina u ime Titoizma a istodobno negiranje Bleiburga, osuđivanje pojedinačnih zločina u Domovinskom ratu i proglašavanje velikosrpske agresije građanskim ratom dostojno je i samih ideologa Srpske akademije nauka i umjetnosti
Smije li lik poput Klasića predavati na hrvatskom fakultetu?
Iako se uporno pokušavam sjetiti kada su primjerice zadnji puta na tzv. Hrvatskoj radio televiziji gostovali profesori povijesti poput primjerice dr.Ante Nazora i dr. Josipa Jurčevića nikako se ne uspijevam sjetiti. Ali zato Jakovina, Markovina, Goldstein ili Klasić redovito tumače suvremenu hrvatsku povijest.
Uopće je suvišno polemizirati sa “uvaženim”profesorima oko nekih povijesnih detalja jer oni svoju doktrinu ne temelje na činjenicama nego na dojmovima. Za Klasića, primjerice, partizanski zločini nakon rata imaju opravdanje, a Tito iako ga svjetski povjesničari svrstavaju u deset najvećih zločinaca 20. stoljeća on za Hrvoja nije bio ni diktator. Možda tek autokrat. Jer za njegove zločine više nema ni dokaza ni živih svjedoka, pa se slijedom te i takve logike zločini nikada nisu ni dogodili.
No tko je zapravo Hrvoje Klasić?
U šturoj biografiji se može zaključiti kako je rođen prije 43 godine u Sisku. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. a od 2003. zaposlen je na istom fakultetu. Istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Autor je knjige “Jugoslavija i svijet 1968.” koja je objavljena 2012. godine. Također, suautor je dokumentarne serije “Hrvatsko proljeće” koja je snimljena u produkciji Hrvatske radiotelevizije.
Studenti kojima predaje već se godinama tuže na njegova predavanja. Više od 90 posto njegovih predavanja, tvrde, posvećena su liku i djelu Josipa Broza Tita. Takvog idolopoklonstva nije bilo niti u najrigidnije vrijeme TITOSLAVIJE. Jedno vrijeme je na svom Filozofskom fakultetu čak bio i suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, no ni ta moralna dimenzija nije ga stajala napredovanja u poslu. Nastavio je studente maltretirati sa Titom tako da se to s vremenom pretvorilo u pravo iživljavanje. Primjerice jedno od pitanja na ispitima je bilo točno vrijeme kada su na pogrebu pokojnog diktatora zasvirale sirene odnosno točno vrijeme (sat i minuta) kada je u grob spušten lijes s Titovim tijelom.
Nije neobično da profesori vole studentice – bivši predsjednik Ivo Josipović se na kraju oženio svojom studenticom, ali u Klasićevom slučaju tvrde njegovi studenti to prelazi u pravi mobbing no sve dok je “na liniji partije i drugova” nitko mu ništa ne može. I kao takav studenti i hrvatski pretplatnici će morati slušati njega i njegovog šefa, ili onog jadnog Goldsteina kojeg prije nekoliko godina nisu htjeli primiti za redovitog člana HAZU iako je imao neodoljivu želju ući pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi rijetki zagovornici (bilo ih je ipak četiri naspram 13 koji su bili protiv) pokazuje kako i u tom razredu Akademije nije napravljena čistka kao što uostalom nije ni na Filozofskom.
Pa stoga ministru Mornaru, rektoru Borasu, dekanu Previšiću, akademiku Kusiću još jednom postavljamo pitanje: Mogu li takve moralne nakaze kao što je Klasić predavati povijest generacijama hrvatske djece koje dolaze? Odnosno moraju li mladi Hrvati slušati povijest o Titu umjesto povijesti o Domovinskom ratu?
Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr
