Strah upropaštava, oduzima snagu i sputava
Zajednice strašljive i tužne nisu kršćanske, bolesne su – ustvrdio je Sveti Otac na jutrošnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. Razmišljajući o misnim čitanjima Papa se osvrnuo na riječi: radost i strah.
Strah nas upropaštava, oduzima snagu, umanjuje i sputava. Strašljiva osoba „ne čini ništa, ne zna što bi radila.“ Usredotočena je na sebe da joj se nešto loše ne dogodi. Strah dakle vodi u sebični egocentrizam i sputava. Strašljivi kršćanin nije shvatio Isusovu poruku – ustvrdio je papa Franjo dodajući:
Upravo stoga Isus svetom Pavlu govori: ‘Ne boj se. Nastavi govoriti!’ Strah se ne može spojiti s kršćanskim ponašanjem. Strašljive duše su nesigurne, boje se gledati naprijed, straše se djelovati, boje se činiti dobro. Uvijek misle da je nešto opasno, da se može ovo ili ono dogoditi… To je njihova mana. Strah je loš, a strašljiva zajednica u svemu vidi zabranu.
Ne bojati se znači moliti za milost odvažnosti, za hrabrost koju nam šalje Duh Sveti. Ima strašljivih zajednica, koje uvijek idu po sigurnom, koje se boje svega… Kao da im je na ulaznim vratima napisano: ‘zabranjeno’, zbog straha je sve zabranjeno. U takvu zajednicu uđeš i odmah osjetiš pokvaren zrak, jer je bolesna. Boluje od straha. Zbog nedostatka hrabrosti zajednica oboli – rekao je Sveti Otac.
Treba razlikovati strah od bogobojaznosti, koja je sveta. Bogobojaznost je klanjanje Bogu, krjepost je. Ona ne umanjuje, ne oslabljuje, ne sputava, već nosi naprijed prema poslanju koje nam Gospodin određuje – objasnio je Papa.
Govoreći pak o radosti, podsjetio je na Isusove riječi da nam nitko ne može oduzeti radost. U najtežim trenutcima, i u žalosti radost daje spokoj. Naprotiv, zabava se u očaju pretvara u tamu, u mrak. Pravi kršćanin ne može biti očajan. Ako kršćanin izgubi mir u kušnji, bolesti, brojnim teškoćama, onda mu nešto nedostaje – ustvrdio je Sveti Otac.
Kršćanska radost nije obična zabava, nije prolazno veselje, ona je dar Duha Svetoga. Kršćansko je srce uvijek radosno jer je Gospodin pobijedio, kraljuje, sjedi s desne Ocu, jer je svoj pogled svrnuo na mene i učinio me svojim djetetom. To je dakle kršćanska radost. Kršćanin je uvijek radostan – rekao je Papa.
U zaključku propovijedi Papa se osvrnuo i na život kršćanskih zajednica. Ako je kršćanska zajednica tužna, onda je bolesna. Možda je zabavna, ali boluje od svjetovnosti, jer u njoj nema radosti Isusa Krista. Isto se tako Crkva, ako je strašljiva ili ako ne prihvaća radost Duha Svetoga, razboli; razbole se zajednice i vjernici. Propovijed je pak zaključio molitvom: „Bože, uzdigni nas prema Kristu koji sjedi s tvoje desne, uzdigni naš duh. Ukloni svaki strah i daj nam radost i mir“.
Radio Vatikan
