U Muenchenu se oštri glogov kolac
Moćnici su oduvijek proganjali ljude koji su bili postojani u istini. U rimskim vremenima bacali su ih divljim zvijerima, a danas ih proganjaju na mnogo suptilnije načine. Ipak, hrabri i čestiti ljudi oduvijek su se izlagali pogibelji, ustrajno i hrabro braneći istinske vrijednosti.
Zašto istina moćnike toliko uznemiruje, a milosrđe im je tako strano? Zato jer istina razotkriva njihovu bijedu. Razotkriva jadne živote sazdane na laži, nasilju i zločinu. A milosrđe im se čini opasnim jer drže da je ono slabost koja će im prije ili kasnije doći glave. Naprosto, u svojoj mizeriji boje se da su i drugi poput njih.
Kako se boriti protiv istine? Nije to laka zadaća, jer istina je jaka. Silna je u svojoj čvrstoći i postojanosti. Zato je nužno istinu učiniti slabom. Potrebno ju je izvrnuti, iskriviti, ismijati. A to ne ide bez jakog sustava koji se mora temeljiti na laži i mržnji kao dokazanom pogonskom gorivu. Sustav je to koji posjeduje moć i novac, koji upravlja vlašću i medijima te vješto koristi ljudske slabosti i mane kako bi njima kasnije manipulirao. Sustav je to koji s lakoćom pretvara crno u bijelo, a zlo u dobro. U njemu je laž istina, vrijednost zatucanost, a perverzija civilizacijsko dostignuće. Sustav je to koji posvuda sije razdor i netrpeljivost, jer red mu ne odgovara. Gdje vlada red sve je na svome mjestu. A nositelji takvog sustava sasvim sigurno nisu na svome mjestu. Nesposobni i nekompententni kakvi već jesu, uzurpirali su tuđe. Zato je potreban kaos. Potreban je nered. Potrebna je propast, jer se sitne a ohole duše njome hrane. Propast im daje tračak nade da nisu oni najgori i da nije njima najgore.
Sjetimo se bar na trenutak i naših progonjenih pravednika. Naših heroja koji već preko dvjesto dana traže razgovor s premijerom države koju su stvorili. A on to ne želi. Time im šalje jasnu poruku što misli o njima i njihovom djelu. A ne tako davno heroji su spremno stali na branik domovine, štiteći svoj narod, vjeru i kulturu. Mnogi su živote položili, a još više ih je ostalo bez zdravlja. Stali su nasuprot zlu koje je više od pola stoljeća mrcvarilo, pljačkalo i mučilo našu domovinu, a onda je krenulo otvoreno razarati. Bestijalno orgijanje bolesne ideologije ostavilo je za sobom spaljen Vukovar i izmasakriranu Škabrnju, razaran Dubrovnik i Šibenik, Zadar i Gospić, Karlovac i Sisak, Slavonski Brod i Vinkovce, Osijek i tolike druge gradove i sela. Ostavilo je za sobom tisuće mrtvih, ranjenih i nestalih. Pobijene su stotine djece koju danas nitko ne spominje. Valjda se podrazumijeva da su hrvatska djeca poželjna topovska hrana četnicima ogrnutim kokardama i crvenom zvijezdom. Ta što je tu novoga?!
A naši hrabri branitelji stadoše pred paklenu neman. Goloruki je zaustaviše, a kad su se naoružali u trenu joj glavu zgaziše. I gdje su danas? Čame pred svojim ministarstvom. To je povijesna sramota. A čovjek koji bi ih trebao zastupati čini suprotno. On je u službi sustava koji ih već godinama proglašava sumnjivim i opasnim tipovima, kriminalcima i nasilnicima, parazitima i državnim neprijateljima. Sustav je to koji moću silnika ustrajno izvrće istinu, nastojeći svim silama zatrti duh hrvatstva i katoličanstva. U Domovinskom ratu nemani je zgažena glava. Nažalost, jasno je da ona, poput one apokaliptičke, još nije skončala. Preživjela je poput vampira, čučeći u mraku i čekajući priliku kad će nam posrkati životne sokove. I sad to tako sladostrasno čini. A Hrvatskoj su životni sokovi na izmaku. Neman nas još čvrsto steže svojim smrtonosnim kandžama, usput razarajući sve vrijedno čega se dotakne. Svjesno i namjerno ruši sve što bi nam moglo biti od bilo kakve koristi. Jer to je u njezinoj naravi. Rušiti i razarati. Razdirati i uništavati. Stoga je potrebno čim prije uzeti glogov kolac, te ga hrabro i svom silinom zabiti u crno vampirsko srce. Potrebna je hitna i beskompromisna lustracija jer će vampir opet preživjeti i iznova čekati svoju priliku. To mu je u naravi.
A u zadnje vrijeme, u svjetlu suđenja nemani i njezinim glavešinama u Muenchenu, zvijer kao da je u panici pomahnitala. Valjda osjeća da se u Njemačkoj oštri glogov kolac. Hoće li se naći hrabra i jaka ruka da ga dohvati i upotrijebi kako treba? Je li nam to zadnja šansa?
NIKOLA MILANOVIĆ
