ZDRAVKO TOMAC: ‘King Kong’ prijeti stisnutom pesnicom
Na proslavi u “Lisinskom” Zoran Milanović je završio svoj govor s pruženom rukom u zrak kako su pozdravljali ustaše, s tom razlikom što je stisnuo pesnicu praveći kombinaciju između ustaškog i boljševičkog pozdrava te uzviknuo: “No pasaran!” – dakle spojio je dva totalitaristička pozdrava u jedan
Ovih dana u povodu 70. obljetnice pobjede nad fašizmom i “oslobođenja” Zagreba, komunistički King Kong Zoran Milanović dobio je nove prilike za svoju rušilačku politiku i krivotvorenje hrvatske prošlosti i sadašnjosti. Zoran Milanović i njegova titoistička družina iskoristili su obilježavanje 70. obljetnice pobjede nad fašizmom za bezočno negiranje komunističkih zločina i rehabilitaciju Tita.
Na proslavi u “Lisinskom” Zoran Milanović je završio svoj govor s pruženom rukom u zrak kako su pozdravljali ustaše, s tom razlikom što je stisnuo pesnicu praveći kombinaciju između ustaškog i boljševičkog pozdrava, te uzviknuo: “No pasaran!”, dakle spojio je dva totalitaristička pozdrava u jedan. Nije on prvi koji se s tako uzdignutom rukom i pesnicom prijetio svojim političkim protivnicima, bila je to kopija pozdrava Slobodana Miloševića prije nego što je krenuo u zločinačko genocidni rat protiv Hrvata, Bošnjaka i Albanaca koji je nanio ogromne štete, ne samo napadnutima, nego i Miloševićevom srpskom narodu.
Milanović misli da su Hrvati zaboravili
Poza, izraz lica, položaj ruke Zorana Milanovića na slici u “Večernjem listu” dokazuju da je Zoran Milanović i na simboličan način želio pokazati da kreće u rat svim sredstvima protiv svojih političkih protivnika koje sustavno lažno optužuje ne samo da su rušitelji demokracije, nego i obnovitelji ustaštva i Pavelićeve NDH. Zoran Milanović pogrešno misli da je hrvatski narod zaboravio kako su on i njegova kukuriku koalicija provodili radikalnu detuđmanizaciju, kako su sotonizirali Franju Tuđmana, kako su govorili o deset mračnih Tuđmanovih godina, kako su ga proglašavali diktatorom i ratnim zločincem. Zoran Milanović sada okreće košulju i počinje govoriti o Tuđmanu kao hrvatskom velikanu, kao “najbolje što su Hrvati u povijesti imali”. To Milanović ne govori iskreno, ne govori zato što je promijenio mišljenje i da danas stvarno misli da je Tuđman hrvatski velikan. On to govori kako bi izjednačio Tita i Tuđmana, kako bi skinuo odgovornost s Tita za masovne zločine koji su nedvojbeno počinjeni. Milanović i njegova ekipa pokušavaju onemogućiti govorenje istine o Titu kao diktatoru i jednom od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća.
Onemogućavanjem govorenja istine o tome što se događalo “oslobođenjem” Zagreba i Hrvatske oni žele obraniti svoju današnju vlast i monopol koji se između ostalog temelji i na krivotvorenju hrvatske povijesti. Govorenje istine o komunističkim zločinima, a pogotovo zahtjeve da se ta istina utvrdi kao uvjet ozdravljenja hrvatskog društva, oni lažno proglašavaju negiranjem antifašizma kao demokratske stečevine i kao napad na antifašizam.
Takvim lažnim optužbama želi se spriječiti govorenje istine o tome da u istočnoj Europi, SSSR-u, kao i kod nas u Hrvatskoj, pobjeda nad fašizmom nije donijela demokraciju i slobodu ni nacionalno oslobođenje i ravnopravnost. Važnost pobjede nad fašizmom nitko ne osporava, također nitko ne osporava zasluge Tita i komunista, kao i Staljina i boljševika u pobjedi nad fašizmom i nacizmom. Ali, istine radi mora se jasno utvrditi da je ta objeda nad fašizmom i nacizmom donijela novi totalitarizam.
Ivan Fumić – najbolji Milanovićev asistent
Tito na čelu komunističke partije nije donio hrvatskom narodu slobodu i demokraciju nego je uspostavio staljinistički sustav koji se nije razlikovao od onoga u SSSR-u. Čak je u nekim elementima u poslijeratnom razdoblju bilo više represije nego u SSSR-u, jer je Tito želio dokazati Staljinu da je veći komunist i revolucionar od njega.
Nema kajanja i priznavanja velikih zločina, umjesto toga ne samo da negiraju, ne samo da opravdavaju zločine, nego se s njima i ponose. Ponosili su se u prošlosti, a i danas se ponose tim zločinima jer su mentalni totalitaristi koji su smatrali i smatraju da u ostvarivanju revolucije i izgradnji komunističkog društva imaju pravo i obvezu raspolagati ljudskim životima i masovno ubijati i zatvarati ljude. Aleksandar Ranković euforično se hvalio 1951. u Skupštini Jugoslavije da su likvidirali više od 650.000 ljudi, a u logore zatvorili 3,300.000 ljudi.
Zato se mora postaviti pitanje titoističkoj eliti iz “Lisinskog” – kako ih nije sram pljeskati Titu i od njega praviti najbolje što su Hrvati imali, nakon što su utvrđene činjenice da su 1945. godine, oslobađajući od fašizma, u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH pobili stotine tisuća ljudi bez suđenja? Dakle povijesna je činjenica da Titovi komunisti nisu donijeli slobodu i demokraciju i ostvarivanje nacionalnih prava hrvatskom narodu. Činjenica je da je samo u Zagrebu i okolini dosad pronađeno 180 masovnih grobnica s desecima tisuća pobijenih, dakle istina je da su Titovi komunisti umjesto oslobođenja i slobode mnogima donijeli smrt i logore i nove progone, da su desetke tisuća ljudi “oslobodili” života.
Najbolji asistent Zorana Milanovića bio je kao i uvijek Ivan Fumić koji je negirao da su hrvatski branitelji devedesetih godina bili antifašisti, da su se borili protiv velikosrpskog fašizma. Fumić je ustvrdio, a za tu krivotvorinu je dobio veliki prostor u medijima, posebno na televiziji, da se branitelji nisu borili protiv fašista nego da su se borili protiv Titovih antifašista koji su bili za bratstvo i jedinstvo. To je stara Fumićeva teza i drugih koji nisu samo optuživali Tuđmana što je devedesetih godina, po njihovom mišljenju, rušio antifašističku Jugoslaviju s ciljem stvaranja ustaške Hrvatske, nego su optuživali i Ivicu Račana i hrvatske ljevičare da su povijesno krivi što su se odrekli titoizma i antifašizma, što su raspisali i proveli demokratske izbore, što su demokratski predali vlast pobjednicima Franji Tuđmanu i HDZ-u i što su se na kraju priključili Tuđmanovu pozivu za okupljanje svih političkih snaga u vladi demokratskog jedinstva kako bi stvorili i obranili svoju slobodnu, suverenu, nacionalnu državu.
Šire strah od pobjede HDZ-a
Za mene osobno zanimljiv je jedan detalj. Ivan Fumić i njegova ekipa smatrali su mene glavnim krivcem jer je Račan, navodno, bio pod mojim utjecajem te zbog toga nije poslušao antifašiste i nije proveo njihov zahtjev da ne smije raspisati izbore i da ne smije stati na stranu Tuđmana.
Nema razlike između Fumića i Milanovića, radi se samo o radikalnijem i manje radikalnom govoru s istim sadržajem. Fumić tvrdi da je HDZ totalitarna stranka. Kako je i Fumiću jasno da HDZ ne može biti komunistička totalitarna stranka, jasno je da on optužuje HDZ da je fašistička ustaška stranka. Na svoj način to tvrdi i Zoran Milanović koji svakog onog koji odaje počast bleiburškim žrtvama i žrtvama Križnog puta proglašava nostalgičarem za NDH i podržavateljem ustaša. Fumić je tu direktan, on sadašnji HDZ ne proglašava samo totalitarnom strankom nego ju proglašava i zločinačkom strankom koja se sprema obnoviti “kevine jame”, a crvene novinarske brigade već pišu kako će HDZ obnoviti logore. Ako se tome doda da Slavko Goldstein, osobni savjetnik Zorana Milanovića, tvrdi da se 1991. obnovila 1941. i da je HDZ ustaška stranka, jasno je kome prijeti ispružena Milanovićeva šaka i kome poručuje komunistički King Kong – “Neće proći!”
Šire strah od pobjede HDZ-a, a Kolindu Grabar – Kitarović su već u dva mjeseca pretvorili u najveću ustašicu, te njenu borbu za istinu, a protiv svih totalitarizama, diskreditiraju na sve moguće načine. U Istri su je pokušali uvrijediti i osramotiti – stavili su joj kraj govornice Titovo poprsje i onda joj “prali glavu” na nepristojan i uvredljiv način. I na proslavi 70. obljetnice pobjede antifašističke koalicije, hrvatska Predsjednica bila je izložena brojnim uvredama i lažnim optužbama. Kolinda Grabar – Kitarović je iz antifašističke obitelji, nema nikakve veze ni s ustašama ni udbašima i to je njena snaga, ona želi, kao i HDZ, istinu o našoj prošlosti, odnosno žele utemeljiti Hrvatsku na vrednotama Domovinskog rata.
Tito i Tuđman – povijesni neprijatelji
Velika je neistina i podvala stalno izjednačavanje Tita i Tuđmana kao da su oni isti, kao da su se borili za iste ciljeve.
Tito i Tuđman su, u stvari, veliki povijesni neprijatelji i osim u jednom razdoblju Tuđmanova života dok je bio Titov general, ni u čemu se nisu slagali.
Tito je simbol komunističke diktature, Tito je simbol Jugoslavije i jugoslavenstva, Tito je najveći u povijesti hrvatskog naroda koji je masovno likvidirao veliki broj hrvatskog naroda.
Suprotno tome Tuđman nije bio zločinac, nije bio diktator nego demokrat, Tuđman je umjesto jednopartijskog uveo višestranački sustav, Tuđman je bio na čelu hrvatske vojske devedesetih godina za koju, istine radi, treba reći da je bila jedina prava hrvatska vojska, a ne Milanovićevi partizani koji su bili dio jugoslavenske vojske koji su se borili za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku.
Franjo Tuđman i hrvatski branitelji borili su se devedesetih godina, ne samo protiv velikosrpske agresije, nego i protiv Titove JNA, protiv zločinačke vojske koja je i 90-ih godina nastavila s masovnim ubijanjem hrvatskog naroda. Tuđman je u toj borbi politikom pomirbe pokušao ujediniti što je moguće više Hrvata, bez obzira na velike razlike u političkim i ideološkim opredjeljenjima. U toj borbi Tuđman je otvorio prostor i udbašima i kosovcima i jugoslavenima i komunistima koji su se vrlo vješto ubacili u hrvatsku vlast i društvene strukture, a poslije Tuđmanove smrti počeli preuzimati sve konce vlasti u svoje ruke. Nakon smrti Tuđmana, te su strukture i njihova djeca nametnuli brojne krivotvorine protiv Domovinskog rata i polako su počeli nametati krivotvorinu da su sadašnju hrvatsku državu stvorili komunisti na čelu s Titom.
Današnja Kukuriku vlada i bivši predsjednici Mesić i Josipović, na novi način pokušavaju nametnuti nove krivotvorine o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti. Zato Milanović i titoisti svuda vide ustaše kojih nema, čak idu tako daleko da plaše hrvatski narod da će se uskoro tražiti da se u hrvatski Ustav, kao temelj današnje Hrvatske, uvede NDH. No, bez obzira na ofenzivu Milanovića i titoista, nije više moguće spriječiti pobjedu istine. Vrlo brzo će se u Hrvatskoj utvrditi istina i onda na temelju istine napokon jasno reći da ni slovo U, ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli hrvatskom narodu slobodu i nacionalnu ravnopravnost.
Hrvatski narod prevarili i Pavelić i Tito
Već danas je nepobitno utvrđeno da su hrvatski narod prevarili i Pavelić i Tito, da su se dogodile dvije velike prijevare, te da je hrvatski narod stvorio svoju državu tek u Domovinskom ratu.
Dogodile su se dvije velike prijevare. Pavelić i ustaše su svojom zločinačkom politikom izigrali nadu hrvatskog naroda da će NDH biti ostvarenje povijesnih težnji hrvatskog naroda za demokratskom, slobodnom državom. Zbog te prijevare mnogi Hrvati koji su u početku podržavali hrvatsku državu, koji nisu bili na strani komunista i za Jugoslaviju, otišli su u partizane vjerujući obećanjima Tita i komunista da se bore za demokratsku Hrvatsku u kojoj će se ostvariti nacionalna sloboda hrvatskog naroda.
Međutim, 1945. godine dogodila se i druga velika povijesna prijevara. Hrvati nisu, oslobođenjem od fašizma, dobili svoju državu ni demokraciju, nego staljinistički sustav koji je sustavno, ne samo progonio, nego i masovno ubijao Hrvate. Tito je spriječio i novi pokušaj Hrvata za nacionalnom slobodom sedamdesetih godina i to je učinio velikom represijom.
Treba se argumentima suprotstaviti i opasnom krivotvorenju odnosa Tita i Tuđmana.
Istina je sljedeća: Tito i Tuđman, nakon što je Tuđman ne samo spoznao komunističku prijevaru, nego što je i odlučio i pod cijenu zatvora povesti borbu za samostalnu, demokratsku hrvatsku državu, bili su najveći protivnici i neprijatelji. Jer, Franjo Tuđman na čelu branitelja i hrvatskog naroda nije vodio rat samo protiv velikosrpske agresije nego i protiv Titove JNA i njegova nasljeđa i njegove političke oporuke koju je rekao general štabu JNA – da su dužni ognjem i mačem obraniti Jugoslaviju. Zato je i danas titoistima koji se skrivaju iza antifašista najveći neprijatelj upravo braniteljska populacija koja brani istinu o Domovinskom ratu. Zamislite, dragi čitatelji, što bi se događalo u Hrvatskoj da smo izgubili rat? Privremeno smo izgubili Vukovar i tamo su ujedinjena crvena zvijezda i kokarda učinili strašne zločine na isti način kako su to činili 1945. godine. Zato, ponavljam, strašna je uvreda da se najljepši trg u Zagrebu naziva Trgom maršala jugoslavenske armije.
Milanovićeva stisnuta pesnica i prijetnja – “Neće proći!”, neće zaustaviti borce za istinu, jer je sve većem broju hrvatskog naroda jasno da se samo na istini može ostvariti istinska hrvatska pomirba koja nam je danas potrebnija nego ikad.
Autor: 7Dnevno/dr. Zdravko Tomac
