Hrvati kao povijesni papci trebaju vjerovati da su četnici Dangić i Botić bili borci za Hrvatsku državu
Ovogodišnja proslava Dana antifšističke borbe u Brezovici pokraj Siska donijela nam je još jednu povijesnu poslasticu. Premijer je jasno, glasno i premijerski ustvrdio da je “jedina hrvatska vojska u Drugom svjetskom ratu bili partizani.
Tko vodi Hrvatsku? Kako se vodi hrvatska socijalna i društvena politika? Na društvenim mrežama čitam: “Srednjoškolka pala u nesvijest jer nije jela tri dana!” Nedavno je otkazan tzv. “Oscar znanja” jer resorno ministarstvo nije imalo 150.000 kn. Dobronamjerni, ali u isto vrijeme naivni govore: nema se! Teška su vremena! Prijesna laž! Ima se! Još kako se ima! Ali samo za naše. Uvijek se ima za parazitski vladajući društveni sloj, onaj koji je naš. Za naše glasače. Oni će nam dati (još jedan) mandat.
U ruci držim Odluku MVP-a potpisanu od strane Ministrice o dodjeli financijske podrške organizacijama civilnih društava u području međunarodne razvojne suradnje iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. g. Dakle, samo MVP je dodijelio financijsku potporu od ništa manje nego 1.884.084,16 kn Centru za mirovne studije, Udruzi “Zdenac“, Europskom Edukacijskom forumu, “Gongu“, famoznoj Documenti, Odrazu-Održivi razvoj zajednice, Centru za Žene žrtve rata i B.a.B.e “ i “Budi aktivna-Budi emancipiran”. Pazite to je samo “podrška“ Ministarstva vanjskih poslova. Koliko ima ministarstava u Vladi RH? Ako je svako ministarstvo dužno dati “podršku“ Documenti, Centru za mirovne studije i da ih sve ne nabrajm, što je onda s lovom koja ide direktno iz proračuna RH za nevladine udruge?
Recimo Documenta dobiva lovu za “izgradnju kapaciteta ukrajinskog OCD-a za istraživačko dokumentacijski rad na teškim kršenjima ljudskih prava”. Bravo Vesna! Jedna i druga. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva daje Documenti 372.000 kn u ime insitucionalne podrške, što god to značilo, i 45.000 kn za incijativu “za Hrvatsku svih nas“. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva daje “podršku“ Centru za mirovne studije Zagreb od 393.250,00 kn i 144.375,00 kn za “prijenos iskustava novih aktivističkih praksi…“ I tako te uglavnom ljevičarske udruge, od kojih mnoge imaju protuhrvatsku djelatnost, imaju samo jedan problem: kako prebrojiti svu tu lovu koja se sliva u njihove džepove. Namjerno ne spominjem inozemne “sponzore“ za koje se ipak mora odraditi određeni ideološko profiliran zadatak. Sjetite se samo udarničkog truda nekih od tih udruga prije prvostupanjske i drugostupanjske presude hrvatskim generalima u Haagu. Trebalo je uvjeriti i pripremiti hrvatsku javnost da je pravda pred vratima. Da su Tuđman i Šušak sretni što su otišli na onaj svijet jer da su živi i oni bi svoje “fasovali“. Onda se dogodi onaj nesretni američki sudac koji ništa nije shvatio. Kako bi rekao neprežaljeni Maršal: držao se zakona k’o pijan plota. Dobro negdje moraš i popušiti. Sve samo ne lovu. Ona stalno curi, kapa, sliva se u prave antifašističke/komunističke, progresivne džepove onih koji su 5. kolovoza 1995.g., virili iz džepova svojih sponzora, razočarani zečijom traktorijadom. Sad su opet stabilni i na nogama.
Tako se našla lova i za udžbenike koje je platila RH, a iz kojih uči hrvatska manjina u Vojvodini. Sve temeljem Sporazuma o normalizaciji odnosa između Hrvatske i SR Jugoslavije. Tako hrvatska manjina u Vojvodini ima priliku da, za razliku od mladih Hrvata, doznaju pravu istinu o državi koja im plaća školske knjige. Doznali su recimo iz udžbenika da su Hrvati u Jasenovcu poklali 700.000 Srba, kako je kardinal Stepinac prekrštavao Srbe, o tome kako je Srbija imala dva antifašistička pokreta: jedan Dražin i drugi Titov itd. Hrvatima nije žao novca. Osobito kad je tako dobro uložen i kad mladim Hrvatima širom otvara oči da definitivno shvate kakvi su gadovi bili prema bratskom i miroljubivom “nebeskom narodu“. Uostalom, da to nije istina onda RH ne bi financirala udžbenike takvog sadržaja za Vojvodinu i Borovo selo.
Svojedobno je Haaška tužiteljica, za koju su duhoviti Srbi napisali (da je nit’ deda nit’ baba) digla optužnicu protiv hrvatskih generala zbog progona i pogroma srpskih CCCCivila.
Prečesto smo nepravedni prema našim političarima. Kao srpski su kvalitetniji, bolje utrenirani jer imaju modernije kampove za pripreme. Recimo na Ravnoj gori imaju najmoderniji kamp u selu Ba. Ta pripremljenost odmah se vidi, recimo, na Aci Vulinu. Srbin sa dna kace. Očito je pročitao, ma što samo pročitao, doktorirao na “Deobama” Dobrice Ćosića. ”Laž je vid našeg patriotizma“ pisao je Dobrica. Ako je tako onda je Aca Vulin veliki patriot. Dobro, i Srbima je sad “mnogo žao“, ali Vučiću je samo krivo. Kaže da možda nije bilo “ni mesto ni vreme“ da se komšijama skreše “istina” u lice. Mogao je, umjesto mladog idealiste Ace, poslati nekog mekšeg s više diplomatskog štiha. Recimo Voju Šešelja.
Inače Aca Vujin je stalni gost u Hrvatskoj. Omiljen kod naših političara skoro k’o Lepa Brena. Svojedobno je imao promotivnu turneju po Hrvatskoj. Posjetio je Sisak, grad u čijoj je nekadašnjoj željezari radilo oko 14.000 radnika koji su svakodnevno kovali bratstvo i jedinstvo. Tada nije bilo važno tko je Srbin, a tko Hrvat. Jedino je bilo važno tko je Makedonac. Naime u Željezari Sisak bila su tridesetitri direktora, od toga tridesetidva Srbina i jedan Makedonac. Tada je sve bilo super jer, iako je svatko bio zaposlen, nitko nije ništa radio. A ako nitko nije ništa radio svi planovi su bili ispunjeni 100%. Tako su, mada su svi planovi bili ispunjeni 100%, trgovine bile prazne. Obzirom da su trgovine bile prazne, svi su imali sve, a ako su svi imali sve, svi su krali. Ako su svi krali, nikada nam nije ništa falilo. Šteta što se taj socijalistički raj nije mogao razvući još stotinjak godina. U taj raj došao je Aca, popularna faca, da obavijesti Srbe kako se razbijaju ćilirićne ploče u srpskom Vukovaru. Onda je Aca podučio Hrvate da bi oni, koji razbijaju ploče po Vukovaru, sutra mogli razbijati i dječije glave. Zna se čije. Nakon te rafinirane diplomatske izjave evo Vulina u Jadovno. Hrvatska vlada, koja Hrvatskom više vlada negoli joj služi, poslala je svog izaslanika ministra kulture Berislava Šipoša. U zao čas po Acu Vulina. Kad je diplomatski po-četnik počeo trkeljati o zločinima koje je Alojzije Stepinac počinio nad srpskom nejači, starcima i ženama, i to još kao srpski dragovoljac na Solunskom frontu, svi su osjetili divljenje prema hrabrom Aci kojeg je nadahnuo Dobrica Ćosić i njegove “Deobe”. Čak je i stara partizanka Mare-mast-trast ocijenila Acin govor kao skandalozan. Kasnije je za-mučala. Ali sve je to bila tek kamilica za ono što smo napokon dočekali od jednog hrvatskog Ministra. Dakle, Bero je, ne trepnuvši okom onako muževan i hrabar, izjavio “da se nada da ova izjava Ministra Vulina neće pokvariti srpsko-hrvatske odnose“. Kad su u Srbiji vidjeli oštru, beskompromisnu i hladnu kao čelik Šipoševu izjavu počeli su se tresti – od smijeha! U strahu da Berislav Šipoš ne nastavi s agresijom na Srbiju javio se i predjednik njihove vlade depilirani Aca Vučić. Izjavio je “kako je njegova cjela obitelj stradala od ustaškog noža“. To znači od 1941. do 1945., a Vučić ima samo 43g. Dokaz više da Teslin matematički genij nije nasljedan.
No, važno je reći kako je Aca Vučić stao u cijelosti iza svog ministra Ace Vulina. Što se mene tiče svaka im čast. Tako pravi političar štiti svog ministra i svoje nacionalne interese. A hrvatski političari? Nula bodova! Sjetite se raspada bivše Juge četrdesetih godina prošlog stoljeća. Zapad je bio ponudio Vladku Mačeku da preuzme vlast u Hrvatskoj, a njegov odgovor je bio u stilu: ne bi se štel mešati. Zajaho je bio bijelog konja i odjezdio u London kralju Petru Karađorđeviću. Nažalost, kroz stoljetnu hrvatsku povijest može se uprijeti prstom samo u trojicu: Ante Starčevića, Stjepana Radića i Franju Tuđmana. Ajde, donekle i na Andriju Hebranga koji je svoju viziju crvene Hrvatske platio tako da se je u Beogradu “objesio” o radijator visok pola metra. U to su nas godinama pokušavali uvjeriti sljedbenici neprežaljenog Maršala. Sva ostala hrvatska takozvana politička elita zaslužuje kao komentar isključivo šutnju. Vjera u Boga i seljčka sloga! Čuvena hrvatska šutnja! Poltronstvo! Kmetski mentalitet! Vapaj za stranim gospodarima jer smo tobože premali da bi mogli samostalno opstati kao država. To je donekle i točno. U ogromnim mega-državama – kao što su Slovenija, Slovačka, Danska, Andora, Monaco, Luxembourg, San Marino pa ako hoćete I Austrija, Mađarska, Albanija i baltičke državice – Hrvati nisu imali izgleda da se dokopaju svoje države. Sve dok se nije pojavio“mrgud“ dr. Franjo Tuđman koji dobio državu telefonskim pozivom – kako to misli “europski kolumnistički prvak“ Boris Dežulović. No, to je problem koji će Dežulović morati riješiti u zajednici sa svojim čirom na želudcu. Tuđman je stvorio državu i kako je lijepo nedavno rekao veliki “prijatelj“ Hrvatske Lord Owen “Tuđman je ratni pobjednik i točka“. A razni Dežulovići, Frljići, Feralovci, gledaoci Žikine dinastije, orjunaši i oni koji nisu naši moraju nekako preživjeti činjenicu 5. kolovoza. Znam da im je teško. Tu im ni Vulin ne može pomoći. Teške i sparne su kolovoške noći. a još su teže bile “pijane novembarske noći 14.novembra 1918.g., pa sve do 30. svibnja 1990.g. pa smo ipak preživjeli. Nekako mislim da će svi gore navedeni ipak morati naučiti živjeti s Hrvatskom dok jenog dana ne umru. Prijevod nepotreban.
Nakon što je Slovenija jednostrano proglasila cijeli Piranski zaljev svojom ribolovnom zonom, prava je šteta što Slovenci i Srbi nisu komšije. Sukladno svojoj praksi riješavanja sporova, Srbi bi zauzeli slovensku obalu Piranskog zaljeva, a Slovenci srpsku obalu Piranskog zaljeva.
Ovogodišnja proslava Dana antifšističke borbe u Brezovici pokraj Siska donijela nam je još jednu povijesnu poslasticu. Premijer je jasno, glasno i premijerski ustvrdio da je “jedina hrvatska vojska u Drugom svjetskom ratu bili partizani.“ Ne znam je li možda Premijer simpatizer “proleterske“ povijesne škole, čiji su čelnici mladi titoisti Klasić, Jakovina, Markovina i Perica. No ako je slučajno točno što kaže Zoki onda su analogno tome i četnici bili hrvatska vojska! Naime, zajednički partizansko-četnički štabovi djelovali su sve do studenog 1942.g. Dokaz je i operacija Trio u travnju 1942.g., u istočnoj Bosni. Osovinske snage Nijemaca i ustaša porazile su zajedničke snage partizana i četnika. Zapovjednici Sila osovine bili su Paul Bader, Mario Roatta i Jure Francetić. Partizanima su zapovijedali Tito i Koča Popović, a četnicima Jezdimir Dangić i Stevan Botić. Sad Hrvati kao povijesni papci trebaju vjerovati da su četnici Dangić i Botić bili borci za Hrvatsku državu. Naravno i retardiranima je jasno da su se gospoda četnici s drugovima partizanima borili isključivo za velikosrpsku Jugoslaviju koju su, zahvaljujući prvenstveno Franklin Delano Rooseveltu, 1945.g., i dobili. Jednog dana Hrvati bi mogli popušiti i teoriju po kojoj su 5. kolovoza 1995.g. hrvatske gardijske brigade i četnici zajedničkim snagama protjerale neokomunističke snage iz Knina. Naravno, svi će reći da je to notorna glupost, ali ipak…. Povijest oblikuju povjesničari, a to su, ne zaboravite, razni Klasići, Jakovine, Markovine i Perice.
Donijeta je odluka da će se hrvatski otoci moći prodavati, pa više nećemo biti zemlja s tisuću otoka nego zemlja bez tisuću otoka!
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
