LGBT aktivisti, antifašisti i ‘isilovci’ razaraju čovjeka!
Koje su to činjenice koje nas opredjeljuju u svakodnevnom zauzimanju stajališta? Nije li prirođeno zdravom ljudskom razumu, ljudskoj prirodi i nije li sama esencija čovjeka – imati dovoljno činjenica za zauzimanje stava i na temelju toga donošenja odluka. Tu dolazimo na samo izvorište pojma ljudske slobode, preuzimati tuđu i nametnutu interpretaciju i mišljenje, ili – imati sv
Nitko nije nehotice otkrio kvaku današnjega “antifašizma” kao povjesničarka Koren s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u debati s hrvatskim povjesničarom Antom Nazorom. Kvaka je u interpretaciji činjenica. Drugim riječima, vrhunski luksuzni auto možemo gledati kao sredstvo za ugodno putovanje, ali ga možemo nazvati i oružjem. Samoubojici ili ubojici je oružje, normalnom čovjeku je sredstvo za ugodan život. Ključni nedostatak današnje hrvatske države je što financira mišljenje, a pogotovo poruku, da je taj auto – oružje. Idemo vidjeti – kako?
Slika prva
Svjetske televizije obavijestile su narode svijeta kako su ‘isilovci’ ušli u povijesni grad Palmiru, gradić dvjestotinjak kilometara sjeveroistočno od glavnog sirijskog grada Damaska, te da se realno može očekivati kulturocid nad neizmjerno vrijednom povijesnom ostavštinom i zaštićenom svjetskom baštinom. Naime, najraniji zapis o ovome gradu je semitskog podrijetla i govori o Tadmuru. Grad se spominje u Bibliji, a zapisano je da ga je dao izgraditi Davidov sin i kralj Judeje – Solomon. Prve zapise o današnjoj Palmiri arheolozi su pronašli na glinenim pločicama na ostacima Babilona u gradu Mariju. Gradić je postao Palmira u vrijeme Rima, računa se, oko tri stoljeća prije Krista.
Slika druga
Kumrovec je malo zagorsko mjesto u Hrvatskoj, ni po čemu drukačije od stotine takvih mjesta u Hrvatskom zagorju. Poznato je kao stvarno ili izmišljeno mjesto (posve nevažno) rođenja jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza Tita. Činjenice govore da je na temelju relevantnih međunarodnih istraživanja druge polovice dvadesetoga stoljeća Tito svrstan u red nekolicine najvećih svjetskih zlotvora, uspoređujući broj ubijenih i progonjenih tijekom njegove vladavine. Usporedbe mogu biti i drukčije, ali ni jedan mu model ne bi išao u prilog, pogotovo odnos ubijenih prema ukupnom stanovništvu zemlje kojom je vladao. Činjenica je također da je bio diktator države Jugoslavije koja je svojim postojanjem stvarno i po definiciji bila potpuna suprotnost težnjama velike većine hrvatskoga naroda. Ta činjenica je surovo potvrđena 1991., kada je hrvatski narod svoju želju za slobodom i samostalnošću platio tisućama poginulih, desetinama tisuća ranjenih i milijardama eura materijalnih šteta.
Slika treća
Irska je na najdemokratskiji način poznat suvremenoj civilizaciji, referendumom svojih građana donijela odluku o potpunoj formalnoj jednakosti heteroseksualaca i homoseksualaca, o ustavnom izjednačavanju dosadašnjeg irskog heteroseksualnog braka s novim i budućim homoseksualnim brakom. Iz toga, naravno, proizlaze i sva ostala prava koja brak simbolizira, kao i odgoj djece.
Meni je na dostupnim hrvatskim tv kanalima najsnažnija bila izjava mladoga Irca, zagovornika homoseksualnoga braka, koji je svoje “za” obrazložio riječima: “Irsku se do sada smatralo rigidnom katoličkom zemljom….”.
Koje su to činjenice koje nas opredjeljuju u svakodnevnom zauzimanju stajališta? Nije li prirođeno zdravom ljudskom razumu, ljudskoj prirodi i nije li sama esencija čovjeka – imati dovoljno činjenica za zauzimanje stava i na temelju toga donošenja odluka. Tu dolazimo na samo izvorište pojma ljudske slobode, preuzimati tuđu i nametnutu interpretaciju i mišljenje, ili – imati svoje. Može li se čovjeka držati slobodnim ako nema mogućnost raspolaganja dovoljno relevantnim činjenicama na temelju kojih će donijeti svoju odluku? Nije li bez toga sloboda izjednačiva s dužinom lanca kojim se veže pas, koji može biti slobodan u krugu od deset ili sto metara, ali uvijek mu stvarna sloboda ovisi od – gospodara.
Da se vratimo mladom Ircu. Ne znam iz ove prizme što je on doživio i je li imao neugodnosti negdje u svijetu radi toga što je prije odluke na ovome referendumu bio “rigidni katolik” i kakve to veze ima sa homoseksualnim brakom?
Što je to “rigidni katolik” i tko ima pravo neupitno definirati taj pojam i njegovo značenje u društvenim odnosima?
Koliko se sjećam iz Irske tijekom zadnjih dvadesetak godina od kada se sve tamo promijenilo u pristupu homoseksualnim “pravima”, nije bilo nikakvih naznaka da tamo irski katolici, a to znači golema većina Iraca, progone bilo koga zbog drukčije boje kože, vjere, nacionalnosti ili da nekakva policija viri noću u sobe Iraca. Na temelju čega bi onda dečko, koji može imati dvadesetak i nešto godina, imao mišljenje o svom narodu kao – rigidnom?
Promocija homoseksualnosti – udarac u temelje civilizacije
U Hrvatskoj je, pod okriljem hrvatske države, tijekom proteklih nekoliko godina, posve normalno uz svekoliku državnu logističku i financijsku potporu, marširala svita deklariranih pedofila pod krinkom znanstvenika, pokušavajući putem različitih modela i pojmova seksualnih sloboda i prava famoznih manjina, od “zadrtog” Hrvata napraviti novoga čovjeka.
Sjetimo se samo kako su profesionalne LGBT udruge pojačane svim državnim i paradržavnim agencijama, te provladinim medijima militantnom isključivošću nasrnule na Udrugu “U ime obitelji” i Željku Markić, ne libeći se ni premlaćivanja njenih aktivista zbog zalaganja za svoje stavove. Nije li u mikro svijetu premlaćivanje jednog aktivista zbog njegovih posve uobičajenih stavova u konkretnom društvu, usporedivo s udarcem čekića nekog isilovca po ostatku Palmire?
Može li netko osporiti utemeljnost tvrdnje da današnja civilizacija počiva na biološkoj reprodukciji čovjeka, barem koliko na baštini Palmire, Babilona, Egipta, Grčke ili Rima jer jednostavno ne bi bilo baštine čovječanstva da nije bilo ljudskoga roda na zemlji, a njega ne bi bilo da su svijetom ravnali današnji LGBT profesionalci ili u široj hrvatskoj inačici – današnji antifašisti.
Koliko se u javnosti opsjednutoj pravovjernošću i oportunizmom prema tzv. seksualnim slobodama, koje se po potrebi umotavaju u manjinske slobode, slobodnu ljubav ili čak antifašizam, može naći podataka o tome da je seksualna sklonost u jednom svome dijelu opredjeljena socijalnim utjecajem? Kako tumačiti činjenicu da su u pravilu danas u zapadnoj civilizaciji muškarcima seksualno privlačnije žene televizijskoga tipa detereminirane na prototipu proseksualne ponude svega i svačega, a u dijelu afričkih naroda seksualno je privlačniji tamošnjim muškarcima sasvim suprotan tip žena. Što je žena krupnija, gojaznija, seksualno je privlačnija. Je li to moguće objasniti genetskim razlikama među europskim bijelcima i afričkim crncima, ili je u pitanju socijalni utjecaj konkretnih društava i tradicije, definirane između ostaloga i opstankom i nužnošću obične reprodukcije života.
Usprkos svjesne dimenzije ljudske seksualnosti, seksualnost je ostala i biti će sve dok je čovjek vrsta živih bića, reproduktivnoga karaktera. Jedna dimenzija ne isključuje drugu, niti prva može zamijeniti drugu.
Nije li namjera isključive socijalizacije reproduktivnosti zapravo pokušaj poništavanja ljudske prirode i čovjeka kao vrste, nije li dokazana svjesnost seksualnosti istodobno i dokaz da na ljudsku prirodnu seksualnost mogu utjecati i utječu društvo, odgoj, civilizacija? Kako je moguće onda univerzalnim ljudskim i društvenim izborom proglašavati reproduktivnu nesposobnost očitovanu u homoseksualnom odnosu ili sklonosti? Nije li promocija homoseksualnosti istodobno i udarac u same temelje civilizacije, daleko veći, sudbonosniji i od mogućih isilovih bagera na ostacima Palmire?
A ljude, znanstvenike i udruge, uključujući i Katoličku crkvu koja upozorava na neprihvatljivost odgoja djece u homoseksualnim parovima, danas se doslovno razapinje ako uspiju uopće doprijeti u javnost.
Katolička rigidnost naspram neprirodne seksualnosti
Nemamo argumente, ne barem valjane i provjerljive na temelju kojih bi mladog Irca mogli nazvati rigidnim, a on se brani od toga i dokazuje da nije – rigidan. Ima li u tome možda manipulacije? Pogledajmo na drugom primjeru.
Na dan predviđenog, pa otkazanog, posjeta Predsjednice Republike Hrvatske muzeju u Kumrovcu, na Dnevniku HTV-a voditeljica obavještava hrvatsku javnost da će – Predsjednica posjetiti Kumrovec uoči proslave Dana mladosti… Nigdje se ne može naći uporište za to da je posjet Predsjednice vezan s “proslavom Dana mladosti”, niti je ona to ikada na bilo koji način dala naslutiti. Sasvim suprotno. Ali, vijest je odaslana sa sasvim preciznom porukom i značenjem. Zašto se onda šalje takva poruka?
Da se vratimo na samu bit stvari.
Tito zločinac je egzaktna povijesna činjenica, ali povjesničarka Koren na javnoj televiziji, hrvatskome narodu, koji plaća i njeno radno mjesto i tu javnu govornicu, poručuje kako ona ima pravo i obvezu, činjenice koje ne mogu biti drukčije, inače ne bi bile činjenice – drukčije interpretirati.
Uzalud joj je Ante Nazor, jednako kao i voditelju Novokmetu, pokušavao reći više puta kako je on uz to što je povjesničar i hrvatski povjesničar. Naime, svaka zemlja na svijetu, kojom upravlja njena slobodna država vodi računa o tome što će financirati, što će podupirati i što želi time postići? Niti je moguće biti povjesničar u Hrvatskoj te pripadati zajednici svjetskih povjesničara ako istodobno nisi i – hrvatski povjesničar. Koren misli da može. Zašto bi takvo mišljenje plaćao hrvatski narod?
Državnim novcem se financiraju državni, a to bi uvijek morali biti – nacionalni interesi. Kome je u Hrvatskoj u interesu financirati interpretaciju povijesnih činjenica o ubijanju stotina tisuća Hrvata kao nečem što nije neupitno zlo? A ubojicu koji je to zapovjedio – prihvatljivom osobom?
Zašto bi, jednako tako, hrvatska država plaćala LGBT udruge, nekoliko desetaka aktivista, koji promoviraju svoju seksualnost kao vrhunac ljudske osobnosti, a istodobno hrvatski narod demografski izumire? Hrvatski narod mora plaćati zaštitu socijalnih prava ljudi jer je to i civilizacijsko i kršćansko dostignuće, ali to je golema razlika od plaćanja promocije neprirodnih seksualnih sklonosti.
Tko je irskoga mladića uvjerio da je nužno, potpuno, u svim segmentima života izjednačiti homoseksualca i hetereoseksualca, kad je posve jasno svakome s mrvicom mozga da nisu jednaki, niti smiju biti. Ne govorimo tu o njihovoj usporedivoj sposobnosti u kirurškoj dvorani, u programiranju računalnoga softvera, u pjevanju ili umjetničkom talentu, niti o njihovim ljudskim, prijateljskim i kolegijalnim vrijednostima, govorimo o prirodnim reproduktivnim mogućnostima koje su jednostavno zadate činjenicom da je čovjek – biološko biće s praiskonskom potrebom prirodne reprodukcije. Zašto bi bila “katolička rigidnost”, između ostaloga, reći javno da je nehumano ukupnoj ljudskosti pretpostaviti – seksualnu oznaku, koju profesionalni LGBT aktivisti doslovno lijepe na čelo ljudima koje navodno štite?
Palmira-Kumrovec-Irska -udar na čovjekove korijene
Što je, dakle, zajedničko slikama koje smo naveli u uvodu u ovu analizu?
I u Palmiri i u Kumrovcu i u Irskoj (ne samo njoj) radi se u izravnom udaru na korijene čovjeka. Briše se ljudski identitet radi stvaranja novog čovjeka.
Zajednička je činjenica da je u svijetu danas istina ono što vidimo, ono što nam se servira i da naša sloboda odlučivanja, a to bi valjda trebala biti centralna nit svake ljudske slobode, izrazito ovisi o selektorima dostupnih informacija. Selektori su uvijek države, preko vlasnika i kontrolora medija i ukupne javnosti. Koliko god govorili o medijskim slobodama, u svim zemljama svijeta glavni selektor je država jer isključivo država uređuje pravila javnoga ponašanja. Smije li organizirano društvo zanemariti tu činjenicu?
Ne smije. Irska je dokaz, Hrvatska je dokaz, slike iz Kumrovca sa stotinama ljudi u obilježjima zločinačkog i nehumanog režima, slike sa sirijskoga ratišta gdje do jučer posve normalni mladići iz susjedstva postaju životinje u masovnoj histeriji (ako je netko već zaboravio slike koje smo pet godina gledali ili im izravno svjedočili od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj) jasno pokazuju da se masovnim medijima može lako postići ciljano ponašanje velike većine ljudi u donošenju sasvim konkretnih odluka.
Niti su Irci rođeni kao rigidni katolici niti je moguće esencijalno biti rigidan i biti katolik istodobno, niti je demokratska odluka o ustavnoj jednakosti istospolnog braka prirodno stanje identiteta jednoga Irca, niti može biti prirodno stanje bilo kojeg čovjeka, a pogotovo homoseksualca, niti je musliman u Francuskoj ili BiH rođen biti ratnik protiv civilizacije, niti kao musliman smije biti rigidan. A jesu i bili su.
Razloge takvog ponašanja treba isključivo tražiti u “interperataciji činjenica” i utjecaju država na svakodnevno ponašanje i identitet običnoga čovjeka.
Autor: Marko Ljubić/7Dnevno
