Međugorje je odavno zaslužilo status svetišta
“Gdje su vidioci koji nam mogu točno reći koju će nam poruku Gospa poslati danas popodne u četiri sata.” Ovim se riječima tijekom homilije na jutarnjoj misi u kapeli Doma svete Marte, u utorak 9. lipnja, papa Frane našalio na račun onih koji su zaboravili da su izabrani i pomazani, da imaju milost Duha Svetoga, kojima su uvijek potrebne novotarije u kršćanskom identitetu. I od toga žive. Međutim, to nije kršćanski identitet.
Cijela je Papina jutarnja propovijed od teme svjedočenja istine našeg kršćanskog identiteta, u popodnevnim satima, zahvaljujući medijskim reakcijama pretvorena u konačnu odluku Svetog Oca u svezi s fenomenom Gospinih ukazanja u Međugorju. I naravno, većina se požurila objaviti kako je Papa rekao NE Međugorju.
No, to i nije baš tako, iako se iz navedenih riječi može zaključiti da je papa Frane poprilično kritičan prema nekim međugorskim vidiocima koji diljem svijeta vode Gospu sa sobom i obznanjuju kad će nešto poručiti urbi et orbi, jer, rekao je također Kristov namjesnik na zemlji na misi u Svetoj Marti, “posljednja je riječ Božja koju je Isus objavio i ništa više nije potrebno”.
Na tom tragu može se očekivati da će papa Frane u svojoj skoroj odluci biti suzdržan glede onoga što se može govoriti o vidiocima i viđenjima, kao što su bili i neki članovi Međunarodne komisije s kojima sam jučer razgovarao. Konkretno, isusovac pater Mijo Nikić. Koji isto tako smatra kako je pohvalom njihova rada Sveti Otac otvorio vrata, po svemu sudeći, priznanju Međugorja kao svetišta koje bi najvjerojatnije bilo pod direktnom nadležnosti Vatikana. Tome se nada i nekadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko.
U skladu s onim što je davno, na početku Gospinih ukazanja početkom osamdesetih prošlog stoljeća, konstatirao veliki teolog Hans Urs von Balthasar – tamo gdje se ljudi mole, ispovijedaju i doživljavaju obraćenje, to su dovoljni argumenti da se ono proglasi svetištem – Međugorje je odavno zaslužilo taj status.
PIŠE IVAN UGRIN/MISIJA
