MUČE VAS PRISILNE MISLI: Evo o čemu se radi
MUČE VAS PRISILNE MISLI? Roje vam se u glavi i ne znate kako im se othrvati? – U posljednje se vrijeme sve više vjernika žali na problem prisilnih misli koje im se naizgled ničim izazvane roje u glavi. Uglavnom se radi o psovkama, prostotama i svetogrđu protiv Isusa, Marije i svetaca.
Kako nastaju te stvari i kako ih se riješiti?
Isus je rekao: ”… iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,22-23) Ljudsko srce tj. duhovno središte čovjeka je ogroman prostor u kojemu se svašta može pronaći, naročito ako nije spašeno, Bogu posvećeno. Ponekad i nakon više godina od osobnog predanja života Isusu Kristu, što podrazumijeva smrt svemu navedenom, mogu se javiti misli koje sadrže takve odvratnosti da osoba ne može vjerovati da joj se to događa. O čemu je riječ, ako je sve to obraćenjem raspeto, kako je odjednom oživjelo?
Odgovor treba tražiti u dva izvora: u ranama u nutarnjem čovjeku koji nije iscijeljen te u napadima demona. Rane u nutarnjem čovjeku ne nestaju same od sebe, sva ta negativna iskustva koja su u osnovi manjak ljubavi koju je osoba trebala primiti od trenutka začeća do danas, treba predavati Isusu koji je prema proroku Izaiji došao zato da iscijeli srca slomljena. Isus koji je isti jučer, danas i zauvijek to želi učiniti ali to može samo ako mu osoba to dozvoli, ako mu se približi u sakramentima ozdravljenja: ispovijedi i bolesničkom pomazanju i Euharistiji te ako moli ciljane molitve za nutarnje iscjeljenje. Time se prošlost ne briše ali se liječe rane od iskustava koja su razarajuća do te mjere da osoba gubi pojam zdravog ćudoređa a te neiscijeljene rane mogu čak postati neka vrsta magneta za demone koji, poput lešinara u prirodi, čekaju smrt (u ovom slučaju duhovnu) da bi dokrajčile žrtvu. Demoni napadaju i drugu skupinu vjernika a to su oni koji napreduju na putu posvećenja. Oni ne mogu podnijeti da netko tko im je pripadao, sada služi Bogu pa ga obasipaju slapovima prljavština.
Ono što treba znati je da ti napadi ne traju vječno iako se to čini kao da nikada neće proći. Za vrijeme napada treba znati da se radi o napadu demona koji kad napadaju čovjeka najprije napadaju njegov um. Oni će vjerojatno pokušati uvjeriti osobu da je to nešto njezino, tj. da je ona, ništa drugo doli nečista, prljava, nedostojna Božjih milosti. Istina je sasvim suprotna. Što činiti? U osnovi, tada se prema Isusovim riječima ne bi trebalo opirati. Treba ostati u miru dok napasnik(ci) ne ispucaju sve svoje ‘argumente’, ne zaboravimo, sotona je tužitelj, ucjenjivač, zavodnik… Dobro je neko vrijeme ignorirati ga, probati pronaći neku aktivnost poput šetnje, trčanja, slušanja glazbe i nakon toga jednostavno nastaviti s uobičajenim ritmom molitve i posta jer taj se rod upravo tako izgoni. Prema iskustvima braće koja su na ovaj način bila napadnuta, važno je ustrajati u posvećenju koje jedino drži napasnika na pristojnoj udaljenosti, neki su već nakon nekog vremena i zaboravili da su imali ovaj problem! Ne zaboravimo: Sin Božji – Isus Krist je došao zato da uništi djela đavolska. Neka tako bude i u vašem slučaju.
Autor: Dražen Bušić/dnevno.hr
