OZDRAVLJENJE PO ZAGOVORU FRA RAFE KALINIĆA
„Evo me! Ja idem dobrovoljno.
Više vrijedi duša umirućeg
Negoli moj život!“
Fra Rafael (Rafo) Kalinić
Poštovani fra Petre
Odlučila sam posvjedočiti Vama koju sam milost dobila od Gospodina našega zahvaljujući zagovoru fra Rafe Kalinića.
Potaknuta svjedočanstvom gospodina Marka Grbeše iz Sinja odlučila sam iznijeti svoje svjedočanstvo.
Nikad prije nisam čula za fra Rafu Kalinića do 1996. godine kada sam na dar od jedne hodočasnice dobila knjigu – glasilo „Fra Rafo Kalinić – žrtva svog svećeništva“ (7 mj. 1996.). Pročitala sam glasnik i spremila ga na policu s knjigama. Prolazile su godine.
Dana 24.7.2012. u 14,45 moj unuk Dunko 5 godina star pade s balkona s visine od 9 metara na beton.
Iz Šibenske bolnice biva hitno prebačen u Splitsku bolnicu – ozljede opasne po život. Potres mozga, prijelom baze lubanje, prijelom čeone kosti s pomaknućem, obostrani prijelom ručnih zglobova. Smješten na intezivan odjel – u induciranu komu.
Slijede dani iščekivanja najgoreg. Mi molimo Gospodina – onog kojemu ništa nije nemoguće, naravno u skladu s Njegovom voljom.
Petak 3.8. Dunko je operiran.
U subotu prilazim policama s knjigama jer mi susjeda traži knjigu za ekonomsku školu. Ali umjesto tražene knjige meni upada u oči glasnik „Fra Rafo Kalinić“. Knjiga mi pade s police u ruke. Začuđena otvaram glasnik – strana 66 – svjedočanstvo Marka Grbeše. Ostajem zatečena. Po zagovoru fra Rafe djed moli za svog unuka. Isto činim i ja.
Molim Gospodina, obuzeta njegovim mirom i nadom i vjerom: Isuse po zagovoru fra Rafe daj da moj Dunko ostane živ – da ozdravi. Gotovo sam sigurna da će se to i dogoditi. Dan poslije zove moj sin iz Splita da je Dunko skinut sa aparata, normalno diše, budi se. Slijedi brz oporavak. Doktori i sestre čude se – iznenađujuće brz.
Izlazi iz bolnice 24.8. trči nam u zagrljaj – zdrav. Svi se molimo i kličemo – Hvala ti Gospodine. Hvala ti fra Rafo što si svojom svetošću izmolio zdravlje za Dunka.
Danas Dunko 2,5 god. poslije ide u prvi razred osnovne škole.
Hvala vam fra Petre što se trudite da svetost fra Rafe stigne do mnogih srdaca.
Bog vas poživio.
Šibenik, 9.III.2015.
Baka Marija Mikulandra
ZAHVALA MARKA GRBEŠE
Sinj, Matića 15
Ti su mi datumi duboko usječeni u pamet. Dana 24. rujna 1943. godine Nijemci su fra Rafu Kallinića u Brnazama bacili u zapaljenu kuću Ivana Malbaše, nakon što se vraćao u Sinj od ranjenog Stipe Čarića kome je podijelio posljednje sakramente. Dana 24. rujna 1993. godine slavila se 50. obljetnica fra Rafine mučeničke smrti.
Istog dana 24. rujna 1993. godine moj je 9-o godišnji unuk Tomislav pao s četiri i po metra visine na beton i zadobio veliku ozlijedu na glavu. Odveden je u bolnicu i na njemu su izvršene dvije ooperacije. U komi je ostao sedam dana. Liječnik, koji ga je operirao, rekao je sve sam sa medicinske strane učinio. Sada je u Božjim rukama.
Liječnik je to izjavio 30. rujna i tog istog dana prolazio sam kraj crkvenih vrata Gospe Sinjske. Pogledao sam na plakat o fra Rafinoj proslavi pedesete obljetnice mučeničke smrti. Vidio sam njegove oči kako da je živ i kao da me pita zašto sam tužan. Rekao sam mu: „Fra Rafo, moli dragu Gospu da mi od Boga isproi zdravlje mojem unuku Tomislavu.“ Suznim očima vratio sam se kući nalazeći ženu uronjenu u molitvu. To je bilo na podne. U 17 sati zove me sin iz Splita i javlja mi da se je unuk počeo micati i gledati.
Odmah sam pomislio da je ozdravljenje pospješeno zagovorom fra Rafe. Ujutro 1.listopada 1993. došao mu je liječnik i upitao ga: „Kako se ti zoveš?“ Odgovorio mu je: „Tomislav Grbeša“. Ponovno ga upita: „Koga ti imaš?“ Sasvim mirno mu je rekao: „Imam brata Marka i dida Marka:“
Poručujem svećenicima da budu ponosni što u sebi imaju Božju moć. Njom liječe ljude smrtnike. Uvijek sam, a od sada ću stalno, osobito kada prođem ispred podignute ploče pokraj sakristije u crkvi Gospe Sinjske, moliti molitvu Gospodnju Očenaš sa zazivom Gospe Sinjske daj svim ljudima mir na zemlji, mrtvima kraljevstvo nebesko, živima zdravlje. Sveti Rafo hvala Ti što si svojom svetošću izmolio od Boga da ozdravi moj unuk Tomislav. Isto Te molim da i dalje bdiješ nad mojim Tomislavom, Markom, Sanjom i Teom. Omogući im da život provedu kršćanski. Neka Svevišnji svu djecu svijeta čuva i vodi kreposnim životom.
Veliki sam dužnik fra Rafi pa mu se koliko toliko, na ovaj način odužujem.
U Sinju, 18. prosinca 1995.
Objavljeno u glasilu „Fra Rafo Kalinić – žrtva svoga svećeništva“ 1996. (br.7)
Hrvatska udruga Benedikt
