Rukopis poljudskog incidenta identičan je operaciji Labrador KOS-a
Ali krenimo policijskom logikom istražiti tko je nacrtao kukasti križ na Poljudu. Kako bi locirali počinitelja prvi je korak pronaći motiv. Znači pitanje je: Tko će se okoristiti kukastim križem na travnjaku na Poljudu?
Rukopis poljudskog događaja je identičan onom Labradorovaca iz 1991. godine kada su napali zgradu Židovske općine u Zagrebu, grobove na Mirogoju i dr. Operacije ‘Labrador” i ‘Opera’ (‘Opera’ je bio naziv za “Odjeljenje za propagandni rat’) su bile akcije koje su kontraobavještajne službe JNA (KOS) tamo negdje u kolovozu 1991. provodile u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu s ciljem kompromitacije mlade Hrvatske države kao fašističke, kao ideološkog slijednika NDH-a.
Ali krenimo policijskom logikom istražiti tko je nacrtao kukasti križ na Poljudu. Kako bi locirali počinitelja prvi je korak pronaći motiv. Znači pitanje je: Tko će se okoristiti kukastim križem na travnjaku na Poljudu? Najviše će konkretne, odnosno financijske koristi imati oni koji se bave antifašističkim biznisom u Hrvatskoj. Dakle, razne antifašističke udruge, lige, savezi, platforme ili političke stranke koje svoju ideologiju temelje na ugroženosti.
Dakle, koristi od kukastog križa na Poljudu će imati Vesna Teršelič, Stipe Mesić, Milorad Pupovac, Ivo Josipović, Zoran Pusić, Dragan Markovina, Zoran Stevanović i mnogi drugi slični obrtnici koji u svojim kućnim radinostima proizvode antifašizam. Naime, kako bi mogli na tržište plasirati i prodati svoj proizvod potreban im je fašizam. Tu na scenu stupaju razni najamnici ili društveni marginalci koji za novac, osvetu, inat ili iz očaja izvrše diverziju. Ponekad nekog treba platiti, ali najčešće je dovoljno svakodnevno potpaljivati atmosferu i već će netko samoinicijativno obaviti prljavi dio posla.
Naši antifašistički biznismeni i obrtnici su poput staklara koji u nedostatku posla povremeno angažiraju lokalne pijance da noću porazbijaju prozore u kvartu ili vulkanizera koji posvadi susjede oko parkinga jer zna da će onda jedni drugima bušiti gume. Ali ponekad su i poput onog ljekarnika, uvoznika antibiotika koji angažira profesionalce da određenim bakterijama zaraze vodovod. Radi se o tradicionalnim obiteljskim obrtima, gdje se zanat prenosi s oca na sina i tako već barem sedamdeset godina. Ovako duga tradicija je kod svih tih obrtnika razvila mnoge vrlo maštovite metode sijanja i poticanja fašizma u Hrvata, osobito kad ga nema pa ga treba izmisliti.
Proizvodnja fašizma je u Hrvatskoj najunosniji posao jer za tim proizvodom postoji velika potražnja kod velikog broja domaćih i stranih naručitelja. Na prvom je mjestu država koja otkupljuje njihove antifašističke proizvode sukladno Zakonu o javnoj nabavi prema kojemu mnoga ministarstva i državne agencije raspisuju natječaje za projekte borbe protiv fašizma, raznih oblika nesnošljivosti, fobija i mržnje prema nacionalnim i drugim društvenim manjinama. Osim države, odlični su kupci i neka strana veleposlanstva, strani obavještajni sustavi, međunarodne fondacije i društva koji isto tako raspisuju natječaje i otkupljuju projekte sličnog sadržaja.
Njihovi motivi, interesi, vrlo su prozaični, a to je razbiti čvrstu nacionalnu jezgru kako bi se ovladalo svim gospodarskim, financijskim, turističkim, prirodnim, infrastrukturnim i drugim vrijednostima i resursima Lijepe naše. Hrvatima će se u konačnici ostaviti prezadužena država s ogromnom i kilavom administracijom pa nek’ se iscrpljuju s time kako bi im se jednom za svagda ogadila ideja slobode i vlastite države.
Kukasti križ je iscrtan i sada slijedi ofenziva tih obrtnika. Već danas će na tržište ponuditi najnovije proizvode svojih antifašističkih pripravaka kojima će uz preporuku nadležnog ministarstva u redovnim dnevnim dozama započeti terapiju ispiranja mozga naroda oboljelog od fašizma. Antifašistički su pripravci preporuka za svakog ‘poštenog’ Hrvata. Ne uzimanje pripravka se brzo primijeti na osobi jer i dalje razmišlja kao čovjek, a ne kao ovca. Takvi pojedinci se evidentiraju te se raznim suptilnim metodama odstranjuju od ‘zdravog’ dijela nacije kako bi ih se onemogućilo u širenju zdrave pameti, logike, slobodnog promišljanja i sličnih stanja svijesti koji otežavaju širenje fašističkih diverzija.
U taj antifašistički biznis se mnogi žele uključiti, ali je konkurencija i gužva vrlo velika. Hrvati se tim biznisom mogu baviti samo ako su ga naslijedili od oca, ako se radi o provjerenoj obiteljskoj tradiciji. Bez tog antifašističkog obiteljskog brenda sami ne mogu registrirati antifašistički obrt ili firmu i pristupiti prebogatom tržištu antifašističkih pamfleta, elaborata, projekata, članaka, studija. Mogu samo volontirati, odnosno antifašistirati za džabe.
Autor: Marko Jurič/direktno.hr
