Započnimo dan molitvom (nedjelja, 28. lipnja)
Božja prisutnost
Dozivam u svijest da sam u tvojoj prisutnosti, o Bože.
I utječem se tvome nježnom srcu.
U trenucima slabosti ti si moja snaga.
U trenucima žalosti moj tješitelj.
Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Mk 5,21-43
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!” I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.” I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?” A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?'” A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?” Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!” I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.” A oni mu se podsmjehivahu. No, on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!” I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
S obzirom na duljinu ovog odlomka za molitvu, promišljanje, je bolje uzeti jedno od dva čuda. Oba, uskrsnuće Jairove kćeri i ozdravljenje žene koja je patila od krvarenja, su dramatična događaja, puna emotivne snage. Pozivaju nas na sudjelovanje. Možeš se poistovjetiti s Jairom ili njegovom ženom (čak i s njihovom kćeri) ili s nesretnom ženom koja je patila od krvarenja. U oba slučaja stavljaš se u svijet patnje, ali doživljavaš i svijet nade.
Pokušaj se usredotočiti se na Isusa postajući svjestan njegovog iskrenog suosjećanja kao i snage kojom ozdravlja.
Razgovor
Komunikacija podrazumijeva razgovor i slušanje.
Dok razgovaram s Isusom, trebam biti spreman i čuti sve što mi on želi reći.
Zamislit ću nježnost i dobrotu u Isusovim očima i smješak pun ljubavi dok me on promatra.
Mogu biti potpuno iskren s Isusom dok mu povjeravam svoje brige i radosti.
Otvaram mu svoje srce dok mu govorim o svojim strahovima i sumnjama.
Zamolit ću ga da mi pomogne da se u potpunosti mogu povjeriti njegovoj brizi,
svjestan da on uvijek zna što je najbolje za mene.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
