INTERVJU: Kolinda Grabar-Kitarović
INTERVJU – Kolinda Grabar-Kitarović za “Slobodnu”: U Josipovićevu se mandatu plesalo u Beogradu, ali ništa se nije riješilo
Prvi mjeseci mandata nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prolaze u nizu njezinih vanjskopolitičkih akcija i angažmana, ali i uz pokušaje da potakne brojne gospodarske promjene. Veliki međunarodni samit u Dubrovniku koji se održava ovog vikenda nova je prigoda da se afirmiraju hrvatski nacionalni interesi. Uoči tog samita hrvatska predsjednica dala je intervju Slobodnoj Dalmaciji.
Nakon dvije godine članstva u Europskoj uniji Hrvatska je, nažalost, po nizu pokazatelja na samom začelju. Gdje smo pogriješili i kako ispraviti ovu poražavajuću statistiku?
– Da, činjenica da smo u ove dvije godine, nažalost, gotovo više uplatili novca negoli smo povukli sredstava iz europskih fondova, jasno govori o toj statistici. Kad smo ljudima objašnjavali prve, kratkoročne prednosti ulaska u Uniju, upravo smo im ukazivali na mogućnost povlačenja novca iz europskih fondova, poglavito u kohezijskim fondovima, poljoprivredi i ribarstvu, no to se do sada nije dogodilo.
Očito je kako državna administracija ne radi svoj posao, ili ga ne radi kako treba. Na terenu srećem ljude koji mi govore da imaju spremne projekte, ali da državna administracija ne raspisuje odgovarajuće natječaje da bi se ti projekti plasirali, niti se ljude dovoljno informira o tome što se zapravo događa i kako iskoristiti prednosti života u EU-u. Takva se praksa hitno mora mijenjati.
Statistika kaže da BDP počinje rasti. Dijelite li Vladin optimizam koji donosi ta statistika?
– Minimalni pomaci su prisutni i svakako veseli da se polako krećemo prema naprijed, no moramo biti iskreni i reći kako se prije svega radi o prelijevanju rasta iz susjednih europskih država. Pomak od svega do 0,5 posto, i to tek na kraju mandata ove Vlade, uistinu je preskroman.
Nedavno sam boravila u Slovačkoj, koja bilježi rast od tri-četiri posto. Isto tako, neki dan nam je makedonski predsjednik rekao kako Makedonija ima rast od 3,6 posto BDP-a, a i brojne druge, nama slične, zemlje rastu, tako da tih naših 0,5 posto djeluje preskromno za veći optimizam.
Želim vidjeti snažniji rast, želim vidjeti predvidljiviji sustav, fiskalno i parafiskalno rasterećenje gospodarstva i snažnu poduzetničku klimu, stvaranje nove vrijednosti i rast izvoza. Jedino tako možemo osigurati snažne trendove rasta i rast zaposlenosti.
Gdje vidite pogreške gospodarske politike?
– Nepovlačenje novca iz europskih fondova po mojem je mišljenju iznimno veliki propust i državna administracija tu ne može pobjeći od odgovornosti. S druge strane, neprestane promjene zakona, promjene poreza, pa onda i najave promjena novih poreza, sve to de facto tjera ulagače od Hrvatske. Postavlja se pitanje jesu li ljudi koji donose takve zakone svjesni posljedica u kontekstu privlačenja investitora. Kad donose zakone čiji se učinci protežu i unatrag, jesu li svjesni kako na to gledaju mogući investitori? Jer kad se donose takvi zakoni, to provocira pitanje želite li uopće da se ovdje investira.
U nekoliko ste navrata izjavili da nam nedostaje i svijest da smo dio Unije i da nam nedostaje odlučnost djelovanja u Bruxellesu.
– U političkim kuloarima znalo se čuti da u trenutku nekih rasprava u europskim institucijama kada naše izaslanstvo traži da im Zagreb objasni službena stajališta, oni dobiju odgovor “pratite i zauzmite stajališta Europske unije”.
Dakle, mi često uopće nemamo svoj stav, jer očito nemamo vlastitu vanjsku politiku! Da, i do mene stižu ovakve informacije i iz Europske komisije i od naših ljudi koji rade u Bruxellesu. Upravo o tome govorim kad kažem da naša vanjska i europska politika mora biti puno asertivnija. Što to znači pratiti stajališta Europske unije? Pa u jednoj raspravi možete imati desetak, pa i više različitih stajališta, kako onda možete dati naputak da se “prati stajalište Unije”?
Ta stajališta se upravo kristaliziraju u raspravama koje spominjete i mi u tijeku tih rasprava moramo imati svoj stav. Ovi detalji govore da još nemamo zrelu svijest da smo dio Unije, da se od nas sada ništa ne traži, osim što se traži da se ponašamo kao punopravna članica.
Da imamo vlastita stajališta, da ih bistrimo u zajedničkim raspravama, da se borimo za vlastite interese, dakle da se ponašamo kao odgovorna država. Kako bismo se tako ponašali, jednostavno moramo znati što želimo. Moramo imati strategiju koju nemamo, moramo imati zadane ciljeve kojih nemamo, moramo znati s kojim ćemo se državama prirodno grupirati u ostvarivanju tih ciljeva…
Primjerice, moramo imati jasno stajalište o europskoj politici u konkretnom pitanju migracija, imati stav i prijedlog buduće europske politike zaštite Jadrana ili stav prema gospodarskom pojasu u Jadranu. Isto tako moramo imati čvrst stav o onome što predlažemo i kakve studije stoje iza naših stavova o ispitivanju podmorja u Jadranu.
Trenutno ne vidim da imamo jasne stavove o ovim i brojnim drugim pitanjima. Treba nam jasna strategija razdoblja nakon pristupanja u EU, a i općenito razvojna strategija države.
Dakle, mi nemamo ono osnovno: strategiju razvoja Hrvatske…
– Nedostaje nam strategije, baš kao što nam nedostaje strateškog promišljanja, a za to nam treba opći nacionalni konsenzus. Taj konsenzus treba postići na način da se u strategiju uključe ne samo svi politički čimbenici, nego svi oni kojih se to tiče.
Dakle, uz državnu administraciju, akademija i sveučilišta te stručna javnost s jedne strane, a s druge radnici, poljoprivrednici, ribari, obrtnici i poduzetnici, sindikati i svi ostali dionici života u Hrvatskoj. Tek tada možemo krenuti na provedbene mehanizme. Mi danas nemamo niti uzajamnu povezanost u ostvarenju nekih odluka.
Djelujemo kao sustav paralelnih silosa među kojima nema interakcije. To je u teoriji novog menadžmenta, odnosno menadžmenta za promjene, i u praktičnom životu jedan od temeljnih uzroka neučinkovitih sustava. Vlada ili ministri donesu neku odluku koja nije usklađena s ostalim zainteresiranim strankama na koje ona ima učinak, a u kojoj na nižim razinama ne znaju ništa. A oni tu odluku moraju provesti! Dakle, nedostaje nam i horizontalna i vertikalna koordinacija.
Cijeli intervju pročitajte ovdje.
