KAKVA SMIJURIJA: Prisjetimo se nekih obećanja iz plana 21
Gdje je nestao Plan 21? Možda se namočio u vodi koja je preplavila Milanovićev stan…
Predizbrona godina i službeno je otpočela, a premijer Zoran Milanović i članovi vladajuće koalicije mogu se susresti na svakom koraku. Druže se s građanima, opraštaju dugove i ponovno po tko zna koji put šalju poruke o nekom boljem sutra koje s valom investicija samo što nije zakucalo na naša vrata.
Ministar loše frizure i vječno narihtanog osmijeha Branko Grčić, nedavno nam je sklanjajući jedan pramen kose sa čela poručio da smo izašli iz recesije. Kao da je recesija HŽ-ov vlak u kojem se dugo, predugo voziš do određene stanice, a potom samo iskoračiš na svojem odredištu u želji da si što prije vani jer si se eto predugo vozio. Koliko smo izašli iz recesije svjedoče oni koji vlakovima, avionima i svim ostalim prijevoznim sredstvima izlaze iz Hrvatske. Da se ne pomičemo pretjerano s mrtve točke svjedoči i vojska nezaposlenih, te sve veći broj siromašnih građana kojima je jedini izlaz iz njihove svakodnevne recesije pokoja boca koju mogu razmijeniti za 50 lipa u nekom supermarketu prebogatog tajkuna koji svojim upitnim aktivnostima trljaju sol na bolnu ranu hrvatskog naroda. Ministri u moru afera plivali su proteklih godina oko nas, a pokazalo se u međuvremenu da je visoko uzdignuta ljestvica koja se obila o glavu Mirele Holy zapravo gumena.
Te se ista spušta za potrebe vladajuće elite koja se oko nas vozi u bijesnim limuzinama, pa čak i avionima onda kada im zatreba. Vladinim avionom po svijetu je kružila ministrica Pusić skupljajući pri tome zvijezde za fotelju glavne tajnice UN-a. Sve to, zadnjih nekoliko tjedana palo je u drugi plan pa nam se Zokijeva Vlada pokušava dodvoriti novim obećanjima i dobrim rezultatima koje su prije toga zapeglali razni američki stručnjaci, opet plaćeni našim novcima.
Pamti li hrvatski narode itko čuveni Plan 21? Sjeća li se itko tih obećanja i pustih plakata koji su još jednom po tko zna koji put potvrdili da hrvatska politika doista može svašta izroditi, te da je papir taj koji doslovno trpi sva moguća sranja. Dug život, a ne život na dug rekoše nam tako s plakata. U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače, hobotnica ispod peke, a ne u politici nizale su se parole koje su Zoki i njegovi pjetlići zaboravili već s prvim danima vlasti dok su rezali kruh na debele šnite i krpali šuplje cijevi u stanu. Prisjećati se tih poruka danas čak je i pomalo bolno, barem za one koji su te priče popušili birajući Kukuriku koaliciju jer i tada, baš kao i danas predstavljali su se kao nešto bolje, drugačije i poštenije. A u to vrijeme s druge strane nudio nam se Sanaderom umazan HDZ. Što smo to dobili od ove Vlade osim fiskalnih blagajni, osim afera, nepotizma i uhljeba?
‘Zaustaviti rad bez isplate plaća i doprinosa’, bilo je jedno od njihovih obećanja iz čuvenog Plana 21. U onom prvom dijelu doista su uspjeli. Rad su zbilja zaustavili, ali hrvatska sirotinja i dalje štrajka, potražuje svoje plaće i oplakuje Imunološki zavod te brojne druge tvornice i institucije koje su na očigled zatvarale svoja vrata ostavljajući radnike bez plaća. ‘Transparentno upravljanje državnom imovinom’, još je jedan od slogana, a upravljanje imovinom toliko je transparentno da se cijela Hrvatska svako malo diže na noge u strahu od rasprodaje nacionalnog bogatstva. Da bi se zaštitili od transparentnog upravljanja državnom imovinom hrvatski građani bili su primorani raspisati referendum kako bi barem pokušali zaustaviti davanje autocesta u koncesiju. ‘Izvoziti ideje, a ne pametnu mladost’, govorili su pijetlovi. O tome koliki nas broj mladih zadnjih godina napušta dajući svoju pamet nekoj uređenoj zemlji u kojoj za posao nije potrebna partijska iskaznica ne treba niti govoriti. Pametna mladost mora da je i SDP-ovka čijem je ocu zapošljenje ponudio ministar Miljenić.
Plavi Jadran, a ne plave kuverte govorili su nadalje iz Vlade a sada nam nude bušenje Jadrana zbog nafte dok većina građana plaže može gledati samo na televiziji. Jer malo je onih koji si odlazak na more mogu priuštiti. ‘Rane liječi doktor, a ne vrijeme’, kazali su nadalje, a potom smijenili Ostojića i doveli Vargu ministra koji se s pravom može nazvati hodajućom aferom. Stanje u zdravstvu na korak je do propasti. Liječnici i medicinsko osoblje u potrazi za boljim uvjetima rada također odlazi u svijet, liste čekanja rastu, a mi smo na korak do privatizacije sustava. ‘Nemam bogat vokabular pa ne znam što da kažem jer čim zinem ja muljam i lažem”, poruka je koju je u eri Plana 21 na njihov predizborni plakat zalijepio građanin iz Osijeka. I na žalost, čini se da je bio u pravu.
Autor: Iva Međugorac/dnevno.hr
