MILANOVIĆ MORA ZATVORITI LINIĆA ZA LAŽ, ILI OTIĆI S VLASTI
Tko iz vlasti prijeti ubojstvom Mireli Holy?
Ako ništa drugo, predsjednik Hrvatske vlade ovladao je osnovama političke represije.
Kako nema rezultata ni u jednom dijelu hrvatskoga društva, Zoran Milanović je pribjegao staroj taktici političke borbe, a to su izmišljanje neprijatelja, izazivanje kaosa, odvraćanje pozornosti od onoga što mu nije po volji. stvaranje medijske močvare kao protuteže svim svojim brojnim neuspjesima… Nakon što je prije neki dan u TV Bujici njegov dojučerašnji mentor i „drug“, Slavko Linić, ponovno optužio Milanovića za nepotizam, kriminal, pljačku, pritiske na suradnike i političke protivnike… i sve to precizno opisao i višestruko obrazložio, Milanović bi se u svakoj demokratskoj državi morao povući. Ali kako sadašnja Milanovićeva Hrvatska nije demokratska, a i sve manje hrvatska, on, umjesto da se povuče ili da reagiraju Mesićeve „institucije sistema“, kreće u nove progone i još žešći medijski rat. Kreće u oživotvorenje one njegove nedavne zlokobne diktatorske prijetnje MI ILI ONI!
Da je Linić u pravu kada tvrdi da je vlast i Vlada Zorana Milanovića pogodovala i pogoduje njegovu bratu Kreši, potvrđuje i jedna od prvih smijenjenih ministrica početnoga Kukuriku Vladina kabineta, Mirela Holy, koja pak ide tako daleko da u Saboru govori kako su joj njezini donedavni „drugovi“ priprijetili da se ne miješa u posao ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka oko bušenja Jadrana. Ako se ne umiri, tada će joj na klasični mafijaški način početi trgati pojedine dijelove tijela, a na kraju i ubiti. I, umjesto da te Milanović-Ostojić-Cvitan-Bajićeve „institucije sistema“ ulove one koji su odbjegloj SDP-ovki priprijetili mafijaškom smrti, oni (Ranko Ostojić) prijete njoj, iako je hrvatskoj javnosti poznato da je još u travnju prijavila ondašnje progonitelje i da se od onda ništa nije pronašlo. Isto kao što nije i ne će se pronaći krivac ili krivci s Poljuda.
I Imunološki zaljev je vreća puna nepotizma i kriminala. Isto kao i Croatia osiguranje, koje je poput nekih drugih prethodnika hrvatske gospodarske scene prodano za kunu i nešto lipa više. U svakodnevnom razgovoru s Hrvatima koji najozbiljnije brinu za sudbinu Imunološkoga zavoda, koji je najveće genetsko bogatstvo Hrvata, vladajuća elita pogoduje uvoznom lobiju, građevinskoj mafiji i svima onima drugima koji ne žele dobro svojoj državi i svome narodu. Netko će reći, pa odgovarat će oni kad tad što su ispod cijene prodali i pogodovali „poznatom kupcu“ ili što su namjerno urušili Imunološki zavod, ali to kod nas baš i nije tako. Previše je pokvarenih veza i vezica koje nemaju ni ideologiju, a kamoli domoljublje. Kao što se u narodu kaže; oni će prodati i svoga oca samo da zarade. A to će moći sve dotle dok i za vladajuće ne zažive Mesićeve „institucije sistema“.
Pismo Michelu Platiniju, koje je uputio Zoran Milanović, brižno je isplanirani medijski potez koji ima za cilj obezglaviti i dezorijentirati ionako obezglavljeni hrvatski puk. Tim se potezom želi koliko-toliko pokušati uvjeriti javnost da vladajući crveni nisu baš toliko krivi za crtanje poljudske svastike, jer je postalo jasno kako je svaka kazna hrvatskoj nogometnoj vrsti dodatan krimen aktualne Hrvatske vlade zbog „djelovanja“ i nedjelovanja. Onoga trenutka kada Zdravko Mamić izađe iz pritvora, onaj tko ga je u klasičnom političko-represivnom obračunu stavio iza brave i na stup srama, bit će bliže odlasku s vlasti. A kako je još uvijek kod nas odlazak s vlasti ujedno i početak otvaranja Pandorine kutije brojnih tužbi, ne bih se htio naći u koži onih koji će tada biti na udaru retro-represije. I zato jako dobro razumijem i shvaćam Milanovićevu sintagmu MI ILI ONI! U Hrvatskoj još uvijek nema sredine. U Hrvatskoj još uvijek vladajući mogu zatvarati koga se sjete. I bez dokaza. Uostalom, dokazi će se već naći kroz vrijeme. Isto kao i u Staljinovo doba. Prisjetimo se kako je „slavni“ Staljinov državni tužitelj Andrej Januarjevič Višinski govorio: „Na nama je da optužimo, a na optuženom je da se brani“. Sve prolazi, samo diktature ostaju.
Andrej Januarjevič Višinski: Moje je da vas optužim…
• Na mjesto zločina vratio se Dragan Vasiljković. Ovaj velikosrpski legionar tijekom rata Srbije, Crne Gore i JNA protiv Hrvatske zapovijedao je srpskim milicijama na području grada Gline kada je 1991. od smrtonosnih hitaca stradao dopisnik Süddeutsche Zeitunga Egon Scotland. Scotland se svojim automobilom s natpisom Press bio približio području borbi. Kasnije je ovaj ratni zločinac rekao da je Scotlanda pogodio „zalutali metak“. Hrvatska je već 2005. od Australije tražila Vasiljkovićevo uhićenje. Od 2006. on je s kraćim prekidima tamo bio u zatvoru. Ali žalbe na odluku odgodile su izručenje. Vasiljković je rođen 1954. u Beogradu. S roditeljima je odselio u Australiju, gdje je obitelj uzela australsko državljanstvo. Kasnije je Vasiljković, koji je sebe u međuvremenu nazvao Daniel Snedden, u SAD-u položio pilotski ispit. Na početku rata Srbije protiv svih, on je 1991. bio instruktor i zapovjednik specijalnih srpskih policijskih postrojbi u ustanku krajinskih Srba protiv Zagreba kojim su upravljali iz Beograda. Kasnije je vodio „Fond kapetana Dragana“ za srpske ratne invalide i rođake poginulih. Uz to, Vasiljković je imao zaleđe nekih mračnih svjetskih snaga koje su ga uljuljkale u uvjerenju kako ga Australija nikada ne će izručiti. Srećom nije tako.
• Bahato, nekulturno i diktatorsko ponašanje Zorana Milanovića u Saboru prevršilo je svaku mjeru. On u svome ponašanju ide tako daleko da je u cijelosti zanemario činjenicu da krši Ustav jer se ponaša kao da Vlada nije odgovorna Hrvatskome saboru. HDZ-ov zastupnik Davorin Mlakar to je nazvao „nedostatkom kućnog odgoja“ i prigovorio Milanoviću da ne „sasluša kritike na svoj račun“. »Premijer nije u ulozi da zastupnicima postavlja pitanja. To što su ga instruirali njegovi strani konzultanti može primijeniti negdje drugdje. On ovdje treba odgovarati na pitanja i reći stajalište Vlade«, ističe Mlakar.
• Sama najava da većina domoljubne Hrvatske za glavnog tajnika UN-a podržava slavnoga hrvatskog branitelja i uspješnog diplomata Amira Muharemija, a ne mrziteljicu Hrvata i potomkinju jugoslavensko-orjunaške porodice Vesnu Pusić, na zadnje je noge digla medijske poslušnike, poput Denisa Romca, Željka Trkanjca ili Zdenka Duku.
• Nova prijetnja iz Beograda. Mali Slobo u ulozi ministra vanjskih poslova prijeti da će Srbija s posebnom pozornošću pratiti koje će države poslati vojsku na paradu 5. kolovoza u Zagreb u povodu 20. obljetnice Oluje i da će njihovo sudjelovanje smatrati protusrpskim stavom. Još je Ivica Dačić ponovio srbijansku laž da je u Oluji „ubijeno više tisuća i protjerano više stotina tisuća Srba“.
• Rusija podržala Srbiju u Vijeću sigurnosti i nije izglasana britanska rezolucija da je srpska vojska u srpnju 1995. počinila genocid nad Srebreničanima. Time je Vladimir Putin potvrdio kako se smatra ruskim carem, a Englezi da su se ipak zaletjeli i potcijenili Moskvu kada su pokrenuli ovu inicijativu. Europa i svijet još uvijek su duboko podijeljeni i posloženi prema raznim vjerskim obrascima. To je pouka za hercegbosanske Muslimane-Bošnjake da su im jedini saveznici i prijatelji ostali Hrvati i drugi europski zapadni kršćani
• Aleksandar Vučić čeka njemačku kancelarku Angelu Merkel na Dedinju gdje će joj ponuditi i bogat kulturno-umjetnički program. Između ostaloga i poznato užičko kolo.
• »Odlazak mladih ljudi prirodni je proces svake nove članice. Otvara se novo jedinstveno tržište na kojem ljudi traže priliku gdje će im biti bolje. Naš je zadatak, i to činimo, da usporimo taj proces, da ljudi ostanu u Hrvatskoj i da se tu zapošljavaju«, kaže Branko Grčić ministar i potpredsjednik Vlade. Slično zbore i drugi Milanovićevi puleni. Peđa Grbin po običaju laže da je istina ove godine iselilo iz Hrvatske 30 tisuća „građana“, ali je „u isto vrijeme uselilo 20 tisuća ljudi“. Naglasak je iseljavanju „građana“, a useljavanju „ljudi“, iako se iseljevaju Hrvati, a na useljavaju neHrvata. I Vesna Pusić ima svoje bisere. Ona je problem iseljavanja mladih i školovanih Hrvata iz Hrvatske zbog neuspješne crvene vlasti posljednjih tri i pol godine svela na problem „slobode“. Pusićka kaže kako to nije nekakav problem, jer ulaskom Hrvatske u Uniju iseljavanje je najobičnije pitanje – slobode!
• U desetogodišnjem razdoblju – od 2001. do 2011. – u Gradu Rijeci se broj stanovnika smanjio sa 144 na 128 tisuća. U deset godina – 16 tisuća stanovnika manje! Broj birača na popisima smanjen je za 18.000. I sad neka Vesna Pusić i za ovaj preopasan podatak kaže da je to odraz – slobode!
• Činjenica je da dvije godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji nije donijelo bolji život Hrvatima. O tom problemu predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kaže: „Iskoristili su fondove 30 posto. Mi smo vjerojatno jedna od rijetkih država u Europskoj uniji koja uplaćuje više nego što izvlači.“ Na žalost, tako je.
• Dok se s jedne strane hrvatski i srbijanski Srbi svim sredstvima bore za sve veća svoja prava u Hrvatskoj, dotle Hrvati u Srbiji nemaju nikakva prava. A da su Hrvati u Srbiji obespravljeni, posebice u okupiranom istočnom Srijemu, Bačkoj i Banatu, potvrđuje kratki komentar u beogradskom Danasu o najavi obilježavanja četvrt stoljeća djelovanja Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Beogradski Danas piše ovako: »Subotica – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini obilježit će u petak, 10. srpnja u Subotici 25 godina postojanja, a proslavi bi trebali prisustvovati brojni domaći, mađarski i hrvatski dužnosnici. Predsjednik DSHV Petar Kuntić rekao je jučer da proslavi od pozvanih ne će prisustvovati predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, već će poslati svog predstavnika, a očekuje se dolazak niza hrvatskih političara. Po njegovim riječima, očekuje se odgovor o dolasku na proslavu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, predsjednika pokrajinske vlade Bojana Pajtića i pokrajinske skupštine Ištvana Pastora.«
• Kako prenosi kineski Shanghai Daily hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović rekla je da je grčki slučaj upozorenje na populističke mjere u Hrvatskoj. Pritom pod populističkim mjerama misli na laži kojima smo svakodnevno svjedoci, a koje širi Zoran Milanović i njegovi „drugovi“.
• Na osmu obljetnicu smrti pukovnika HV-a i ratnog zapovjednika obrane Borovo Naselja i junaka Trpinjske ceste, Marka Babića, nitko nije došao iz Ministarstva branitelja na čijem se čelu nalazi crikvenički kupač onih vrućih ljetnih dana 1991. godine.
• U politici sve manje je diplomacije. Sve više se govori ono što se i misli. To se vidi i na primjeru Bode Webera, višeg suradnika Vijeća za politiku demokratizacije u Berlinu koji na pitanje kako ocjenjuje ponašanje Srbije u odnosu na britanski prijedlog rezolucije u UN-u o Srebrenici kaže: »Kao očekivano kompromisno rješenje između starih nacionalističkih uvjerenja Vučića i Nikolića iz devedesetih godina, te suvremene političke orijentacije k EU-integraciji. Ima određena, tužna, ironija u tome što je londonska vlada u samom nacrtu Britanske rezolucije već unaprijed napravila kompromis k Beogradu i Banjoj Luci. Tekst najvećim dijelom već predstavlja depolitizaciju, tj. potpunu relativizaciju ratnih zločina i genocida u Srebrenici te političke odgovornosti, osim u jednom jedinom dijelu – u inzistiranju na pojmu genocida kao pravnoj kategoriji. No pokazalo se ono očekivano – da i Vučić i Nikolić kao i najveći dio društva u Srbiji i u Republici srpskoj (kao i u široj regiji) i dalje “genocid” isključivo razumijevaju kao ideološku, ne pravnu kategoriju. Da ironija bude veća – ta ideološka percepcija “genocida” razvila se u socijalističkom sistemu Jugoslavije.« Drugim riječima, nakon ruskoga veta u Vijeću sigurnosti ništa se zapravo i nije dogodilo.
• U sarajevskom Dnevnom avazu austrijski veleposlanik Martin Pammer o postavljanju spomenika teroristi Gavrilu Principu u Beogradu kaže: »Zaista je iznenađujuće da se takav spomenik podiže na Vidovdan 2015., jer smo godinu ranije obilježavali 100 godina od početka Prvoga svjetskog rata. Ne razumijem komu taj spomenik treba koristiti, od koga i koga on treba osloboditi? Što su bile posljedice ubojstava koje je Princip počinio? Taj maloljetni ubojica pravomoćno je osuđen. Ubojstvo legitimnog prijestolonasljednika i njegove supruge događaj je koji je pridonio početku rata koji je odnio milijune života. Interesantno je da je predsjednik Republike Srbije taj spomenik poklonio.« Još jedna potvrda kako ništa dobroga ne možemo očekivati od četničke vlasti u Beogradu.
• Tončica Čeljuska, Karolina Vidović Krišto, Ivo Lončar, Hrvoje Juvančić, Katja Kušec, Marko Jurič, Mario Raguž, Josip Jović, Tihomir Dujmović, Tomislav Držić, Velimir Bujanec, Helena Krmpotić, Branimir Farkaš, Siniša Kovačić, Zorislav Lukić, Ozana Bašić, Ivica Blažičko, Jozo Barišić i drugi novinari osnovali su novo novinarsko društvo Hrvatski novinari i publicisti – HNiP. To je odgovor na postojeće neojugoslavensko Hrvatsko novinarsko društvo (točnije: društvo novinara Hrvatske) koje je privatizirano od novinara Jutarnjega lista, Ferala, Novoga lista i nekih drugih poslušnika.
• U prvih šest mjeseci ove godine stvoreno je u zdravstvu oko milijardu kuna novih obveza! No, nije to jedini problem. Poseban aferaški problem je ministar zdravstva Siniša Varga. Nakon što je „isplivala“ u javnost nova Vargina afera oko norveške tvrtke za certifikaciju zdravstvenih institucija DNV, saznajemo da dok je Varga bio na čelu HZZO-a, Hrvatska je toj tvrtki platila za ISO standard 9001. Unatoč tomu što nije uobičajeno da država daje vanjskoj agenciji akreditaciju nacionalnoga bogatstva. Uz to, Varga je, prije nego što je postao čelnik HZZO-a, bio vanjski suradnik te tvrtke! Klasičan primjer sukob interesa. Stoga je protiv ministra Varge podnesena prijava, u utvrdi li se da je u sukobu interesa – a jest – Varga će morati podnijeti ostavku! Osim toga, i obitelj Milanović je u sukobu interesa, budući se na čelu Službe za promicanje zdravlja nalazi Sanja Musić Milanović, zakonita žena predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Toj Službi plaćeno je za certifikaciju za zdravi žig, informatičku opremu i brojne druge pogodnosti. Sve to je prije bilo u ingerenciji HZZO-a!
• Na facebooku (https://www.facebook.com/groups/1502189030043748/permalink/1585059295090054/) 6. 12. 2014. otvorena je grupa Latinica Je Naše Pismo s namjerom da grad Vukovarnema dvojezične ploče i da se Vukovar proglasi Mjestom Posebnog Pijeteta. Namjera ove grupe je okupljanje sviju onih „koji za Hrvatsku dišu, koji su se borili u Domovinskom ratu i danas tu borbu nastavljaju na dostojanstven, miran i demokratski način. U ovoj grupi možete svi davati prijedloge, komentare, dodavati objave i dr. ali sa sadržajem kojega ova grupa podržava. Ni u kojem slučaju ne želimo nikakva vrijeđanja, svatko ima pravo na svoje mišljenje u duhu ideje ove grupe, mi ćemo ga podržati i objaviti. Želja nam je da u grupi imamo što više hrvatskih branitelja, predstavnika braniteljskih stradalničkih udruga, predstavnika civilnih žrtava u Domovinskom ratu kao i svih domoljuba i mladeži koji osjećaju probleme braniteljske populacije.“
• Navodno će HEP i njemačka energetska tvrtka RWE započeti zajedničko ulaganje u projekte obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj i na drugim tržištima jugoistočne Europe. Svaka će od te dvije tvrtke imati po 50 posto udjela u novome poduzeću. Grupa HEP posjeduje i upravlja više od 4000 MW instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije, uključujući 25 hidroelektrana i osam toplana na ulje, prirodni plin ili ugljen. Hrvatska uvozi 30 do 50 posto godišnje potrošnje električne energije, no željela bi ispuniti ili premašiti ciljeve EU-a za obnovljive izvore energije prije roka 2020.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
