Među nadbiskupima koji su jučer, na svetkovinu apostola Petra i Pavla, primili palij – znak povezanosti metropolita s Apostolskom stolicom – bio je i nadbiskup Chicaga, mons. Blase Cupich. Hrvatskoga podrijetla i hrvatski građanin, rado se odazvao na našu molbu za razgovor o nizu tema – od izazova doseljeništva u Sjedinjenim Državama i nedavne odluke američkog Vrhovnog suda, kojom su ozakonili „istospolne brakove“, do toga kako je njegov život i vjeru oblikovala hrvatska baština. Poslušajte naš razgovor:

Hrvoje Juko [H]: Preuzvišeni, nadbiskupe Cupich, dobrodošli u naš program i hvala Vam na Vašem vremenu.

Nadbiskup Cupich [C]: Hvala Vama, drago mi je što sam tu, osobito znajući da će se ovo emitirati u Hrvatskoj. Gajim veliku privrženost domovini svoje bake i djeda.

H: Papa je u svojoj današnjoj homiliji [29. 6.] pozvao vas – nadbiskupe koji ste primili palij – na život molitve, vjere i svjedočenja. To su stvari koje je lako postići. Što one znače za Vas osobno? Kako biste Vi odgovorili na Papin poziv na život molitve, vjere i svjedočenja?

C: Poziv na molitvu čuo sam u kontekstu njezinog učinka; izvodi nas iz izolacije i daje nam osjećaj da nismo sami. To je vrlo važno za vođu, jer vođa mora shvatiti da ne odlučuje o svemu on sam, već da je Krist taj koji istinski vodi Crkvu. S tim se onda može produbiti vlastita vjera, jer vjera je priznavanje onoga što se ne vidi, što je izvan našeg vidokruga. To nas podržava. Vrlo je važno imati to na umu jer se tek s tim može svjedočiti. To nije svjedočenje naših vlastitih talenata ili sposobnosti. To nije svjedočenje stvari koje mi ostvarujemo, već se radi o svjedočenju toga da nismo sami i da je Krist s nama i da je Krist na djelu. Ovome je Papi osobito stalo do toga da ljudi shvate kako je Krist živ, kako je uskrsli Gospodin među nama. Naš je zadatak prepoznati gdje je na djelu.

H: Koji su neki od izazova s kojima se suočavate u Čikaškoj nadbiskupiji? Postoji visoka stopa nasilnih zločina, također postoji značajna latinskoamerička zajednica, zar ne? Koji su problemi s kojima ćete se suočiti kad se vratite doma?

C: Suočavamo se s izazovima bilo kojeg velikog gradskog područja. Istina, ima dosta zločina, i to zbog količine dostupnog oružja. To je vrlo nezgodno. Imamo vrlo liberalne zakone o oružju, prema kojima ga mogu posjedovati neodgovorne osobe. To je ključni izazov s kojim se suočavamo u društvu. Također imamo duboka područja nejednakosti. U Crkvi to pokušavamo nadvladati tako da u našim školama pružimo temeljito obrazovanje za ljude koji žive u siromašnijim zajednicama. Sama nadbiskupija, zajedno sa župama, troši oko 35 milijuna dolara godišnje na svoje škole. Ne primamo nikakve subvencije od vlade. Stoga, predani smo tome da pomognemo ljudima izaći iz siromaštva putem temeljitog obrazovanja. Također imamo, kako ste primijetili, situaciju gdje mnogi ljudi žive u sjeni, jer nemaju ispravne dokumente. To su useljenici koji su došli u Sjedinjene Države kako bi si osigurali bolju budućnost. Potrebna nam je sveobuhvatna reforma useljeništva i ja sam pokušao o tome vrlo jasno govoriti od prvoga dana u nadbiskupiji. To je tragedija. Mi smo nacija useljenika. Moji su djed i baka doseljenici. Mi smo useljenici. Nekada to zaboravljamo, imamo amneziju o našem podrijetlu. Ja međutim želim podsjetiti ljude, osobito vođe, ljude u Kongresu, da ako to ispravno ne riješimo, izgubit ćemo dio svoje duše i svoje zemlje.

H: Papa će za par mjeseci posjetiti Sjedinjene Države. Koja su očekivanja vjernika uoči posjeta Svetoga Oca?

C: Raduju mu se. Pridobio je pažnju i katolika i nekatolika, mladih i starih… vidimo da je Trg [sv. Petra] pun, primjerice nedjeljom, za Angelus, kao i danas u crkvi [Bazilici sv. Petra]. Ljudi osjećaju da im je vrlo blizak. On je jednostavno jedan od glavnih, velikih vođa. Mislim da je važno uvidjeti kako će Sveti Otac ući u Sjedinjene Države preko Kube, odakle imamo useljenike. Ulazi kroz hispanističku kulturu. To bi nam, mislim, trebalo nešto reći o važnosti naglaska koji Sveti Otac daje useljenicima, koji pate u sjeni.

H: Vi ste hrvatskoga podrijetla. Djed i baka su Vam useljenici. To se može naslutiti i po Vašem grbu: imate mali hrvatski motiv, crvenu i bijelu šahovnicu. Je li Vaša hrvatska baština značajno utjecala na Vaš život? Je li možda oblikovala Vaše stajalište i solidarnost s tegobama useljenika?

C: Mislim da je oblikovalo moj život i moju vjeru. Moji djed i baka, kad su došli, počeli su s osnivanjem župe u maloj zajednici Hrvata koji su živjeli u određenom dijelu Omahe. Ta župa, usput, zvala se Sveti Petar i Pavao, stoga je ovaj dan za mene vrlo važan. Također sam ustoličen na blagdan Bazilikā svetih Petra i Pavla. Stoga je to oblikovalo moju vjeru. Čitav naš život, u obitelji, kružio je oko toga da smo dio Crkve. Išli bismo u župnu crkvu srijedom navečer i učili narodne plesove, hrvatsko kolo i učili pjesme. To je bio dio našega identiteta. Pružilo mi je, ne nužno osjetljivost samo za siromašne, već me je poučilo važnosti toga da smo svi jedno i da moramo raditi zajedno kao zajednica. To je vjerojatno najveći doprinos: da trebamo živjeti u solidarnosti jedni s drugima.

H: Već ste jednom bili u Hrvatskoj, zar ne? I pomogli ste osigurati financiranje našeg Katoličkog sveučilišta. Planirate li opet doći?

C: Više sam puta bio u Hrvatskoj i drago mi je biti dio toga. Svaki put kad se vratim, to mi je prilika da, kao što sam prije učinio, posjetim crkve gdje su moji baka i djed kršteni. To je za mene vrlo dirljivo: vidjeti krsne zapise tamo gdje su postali dijelom Crkve. Također sam se povezao s članovima obitelji iz mjestā odakle su mi baka i djed došli.

H: U Hrvatskoj smo nedavno imali referendum o braku i u Ustav je uneseno da je brak zajednica jedne žene i jednoga muškarca. Stanje u Sjedinjenim Državama je obrnuto, jer je Vrhovni sud nedavno ozakonio „istospolne brakove“ u svim državama SAD-a. Nadbiskup Kurtz je tu odluku nazvao „tragičnom pogreškom koja šteti općem dobru i najranjivijima među nama“. Kako Vi komentirate tu odluku?

C: Mislim da je važno uvidjeti da tu govorimo o građanskom braku i o činjenici da je Vrhovni sud smatrao kako postoji ustavno pravo da dvije osobe istoga spola sklope brak. To nema nikakvog utjecaja na naše shvaćanje braka, koji je ne samo zajednica muškarca i žene, već i simbol Krista i njegove Crkve. Stoga mislim da je važno uvidjeti da građansko društvo već dugo vremena nema isto shvaćanje braka kao što ga imamo mi u Crkvi. Laka rastava, primjerice, oduzima obvezu doživotne vjernosti koju od ljudi tražimo za brak. Radi se, međutim, o značajnom pomaku. Ali to nije prvi put da vidimo razliku između građanskog i crkvenog braka.

H: Mislite li da će to zakomplicirati pitanje vjerske slobode? Stanje je već bilo komplicirano s novim zdravstvenim sustavom. Hoće li ovo još više utjecati na njega ili ga učiniti još složenijim?

C: Nadam se da neće. Mislim da trebamo biti vrlo budni po tom pitanju. Trebamo osigurati stvarnu mogućnost prakticiranja naše vjere bez uplitanja vlade. Ustav nam to jamči. Ljudi nekada zaboravljaju da vjerska sloboda u našem Ustavu nije toliko pitanje nečega što mi imamo braniti, već je to teret na strani vlade, da se ona ne može uplitati. Na svu sreću, naš je Vrhovni sud donio odluke koje su omogućile zaštitu vjerske slobode. Po tom su pitanju bili vrlo jasni. Primjerice, potvrdili su naša prava da odlučujemo o zapošljavanju na ministerijalna mjesta. Vlada ne može doći i reći nam koje ljude imamo zaposliti, koga ne možemo, a koga trebamo unajmiti. Nadam se da će se nastaviti sve što smo dosada postigli kako bismo zaštitili vjersku slobodu. Ali, mislim da imamo biti budni kadgod se dogodi društvena promjena ovakve veličine.

H: Na koncu, Primili ste palij u Godini posvećenoga života i na pragu Godine milosrđa. Držite li to značajnim? Imate li kakve planove u tom pogledu?

C: U Čikaškoj smo nadbiskupiji zatvorili jedna od vrata, koja ćemo otvoriti na početku Svete godine 8. prosinca. Također ćemo pripremiti neke druge programe koji će se poklopiti s kalendarom koji je Sveta Stolica već objavila. Vidim da su ljudi vrlo uzbuđeni i puni entuzijazma za Svetu godinu milosrđa. Sa svoje strane, ja otvorenih ruku primam prigodu za više milosrđa u mojem životu.

H: Preuzvišeni, hvala Vam na Vašem vremenu.

C: Hvala Vama. Želio bih još jednom pozdraviti sve ljude koji nas slušaju u Hrvatskoj. Jako sam ponosan što sam Hrvat – ne samo podrijetlom, već i što sam hrvatski građanin. Hvala Vam.

Radio Vatikan

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save