PETA KOLONA NA ZADNJIM NOGAMA
Peta protuhrvatska kolona u punom pogonu – Najveća je pogrješka hrvatske državne politike što podcjenjuje opasnost od obnove i nove agresije srpske politike koju otvoreno podržavaju Rusija i Velika Britanija. Bit antihrvatske strategije je stalno krivotvorinama optuživati hrvatski narod da je bio i ostao ustaški i fašistički narod.
Kako nemaju za to dokaze oni se proizvode raznim diverzijama i krivotvorinama. U posljednje vrijeme svjedoci smo dvije strašne diverzije, podmetanje kukastog križa na Poljudu i organizirani sustavni napadi na blaženog kardinala Alojzija Stepinca i Katoličku Crkvu. Krivotvorinama se pokušava dokazati da je kardinal Alojzije Stepinac bio ustaša i da je danas fetiš za Katoličku Crkvu i hrvatski narod upravo zato što je bio ustaša. Diverzijama iz Srbije pridružila se i Rusija, ne slučajno baš u ovo vrijeme, optuživši Katoličku Crkvu u Hrvata da je prisilno pokrstila 30 tisuća Srba pravoslavaca. U lažnim optužbama zajednički, ne samo sada nego i od 1991., usklađeno djeluju srpska država i Pravoslavna Crkva.
Jurica Pavičić – momak koji je opasnije napao bl. Alojzija Stepinca od svih četnika i Srba zajedno
Kako se neke stvari ponavljaju korisno je upozoriti kako Pravoslavna Crkva vodi istu antihrvatsku politiku od 1990-ih do danas. Pravoslavna crkva ne samo da se nije suprotstavila velikosrpskoj agresiji i masovnim zločinima nego ih je opravdavala i poticala. Čak se može reći da se veliki dio Pravoslavne crkve uključio u stvaranje nacionalističke histerije i opravdavanje zločina. Ilustrativan je govor beogradskoga patrijarha Pavla u uskršnjoj poruci iz ožujka 1991. u kojoj, osim ostaloga, kaže: “Kad bi se Srbi srazmerno osvetili za sve zločine koji su im naneti u ovom stoleću, što bi trebali da oni učine? Trebali bi da pokapaju žive ljude, da žive peku na vatri, da ih žive kolju, da seku decu u komade pred očima njihovih roditelja. To Srbi nisu nikada činili niti divljim životinjama, a kamoli ljudima.” Strašno je da se sve to što je patrijarh rekao, da u stvari Srbi imaju “pravo da rade, ali oni to ne čine niti divljim životinjama”, dogodilo u Vukovaru i Bijeljini i Srebrenici i drugdje. Patrijarh nikada nije osudio te monstruozne zločine. Sve je to u sklopu jedinstvene velikosrpske strategije da se krivnja prebaci na žrtve kako bi se opravdali koncentracijski logori i masovna ubojstva koja su učinili. I u novoj velikosrpskoj agresiji, politika svetosavske Pravoslavne crkve nije se promijenila što se najbolje vidi iz dijela Božićne poslanice patrijarha Pravoslavne crkve Irineja. Patrijarh je u svojoj poslanici obnovio velikosrpske pretenzije na tzv. Krajinu u Hrvatskoj te ponovno teško optužio hrvatski narod za mržnju i progon Srba. Evo dijela te Božićne poslanice:
“Srećan i blagosloven Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji, koji ponovo doživljavaju, kao i pre dvadeset godina progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svet stoji nem i zapanjen nad činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metodija. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ogništa. Molimo se Bogomladencu Hristu da svojom božanskom ljubavlju ispuni srce i duše onih koji gaje netrpeljivost pa i mržnju prema svemu što je srpsko i pravoslavno. S posebnom očinskom i pastirskom ljubavlju danas se molitveno sećamo naših braće i sestara prognanih sa Kosova i Metohije, iz Dalmacije i čitave Krajine, iz Bosne i Hercegovine koji eto godinama Božić dočekuju obespravljeni bez prava na povratak i svoju imovinu.”
Ovom treba dodati da je Milorad Pupovac za vrijeme agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu optužio Katoličku Crkvu u Hrvata da je prisilno pokrstila preko 10 tisuća srpske djece. Ruska srpska braća odnosno Putinovo ministarstvo vanjskih poslova sada tri puta tu optužbu uvećava i skandalozno tvrdi da je u zadnje vrijeme pokršteno oko 30 tisuća Srba. Najnoviji napadi na Alojzija Stepinca kontinuitet su te antihrvatske politike i skandalozne istupe ministra Vulina i premijera Vučića nedopustivo je, kako to radi hrvatsko državno vodstvo, tretirati kao problem Srbije. Ne, to je naš veliki problem i hrvatsko državno vodstvo je dužno štiti hrvatske nacionalne interese. Kukasti križ kao djelo zločinačkog uma i smišljena agresija na blaženog Alojzija Stepinca, svetinju hrvatskog naroda, stavile su ponovno u puni pogon petu hrvatsku kolonu, u koju nažalost spada i dio bivšeg državnog vrha i sadašnjeg državnog vrha Hrvatske. Ovu tvrdnju dokazat ću citiranjem i analiziranjem izjava Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Vesne Pusić i Zorana Pusića, Olivera Frljića i pisanjem Jurice Pavičića.
Dakle, radi se o smišljenoj kampanji protiv Hrvatske, tako da se može govoriti o koordiniranoj vanjskoj i unutrašnjoj agresiji. Počet ću citiranjem izjava bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Na Hrvatskom radiju Stipe Mesić, bivši predsjednik RH, je iznio slijedeću lažnu optužbu protiv hrvatskog naroda: “Slušajte to je užas – to što oni žele nametnuti, to su ponovno logori, to je NDH. Ljudi još ne razumiju da se radi na fašizaciji Hrvatske.” Lažna vidjelica budućnosti i lažni prorok Stipe Mesić je nastavio: “Vidjet ćete da sam ja bio u pravu.” Dakle, prognozira da će se u Hrvatskoj obnoviti ustaški logori i da će Hrvatska postati fašistička država. Ne smije se zaboraviti ni Mesićeva izjava prilikom dramatičnih događaja na Markovom trgu kada su specijalci u lovu na branitelje pokušali ući u crkvu Svetog Marka. Sve te događaje Mesić je osudio kao pokušaj državnog udara. S pravom postavljamo pitanje dokle će taj neprijatelj hrvatskog naroda izigravati ulogu doživotnog predsjednika u sjeni i trošiti godišnje na protuhrvatsku politiku milijun kuna poreznih obveznika. Pored ostalog i zato treba promjena vlasti da bi se konačno reklo i Mesiću: Dosta je bilo, krivokletniče!
Na istoj politici i dalje ustraju brat i sestra Pusić. Zoran Pusić, predsjednik Lige antifašista, koji se sve više ponašaju kao fašisti, između ostalog je rekao vezano za podmetnuti kukasti križ hrvatskom narodu da je to “dokaz dijabolične prevlasti fašizma”. A Pusićeva sestra Vesna ustvari priznaje da je diverzija s kukastim križem dobrodošla kao kec na jedanaest, kako bi mogla sebe i svoju stranku i Kukuriku koaliciju predstaviti kao spasitelje Hrvatske od onih koji bi ponovno stvarali logore i fašizirali Hrvatsku. Kaže sestra Pusić dajući podršku bratu Pusiću i njegovoj Ligi antifašista: “Nećemo dati da nam našu zemlju otmu oni koji crtaju i podržavaju kukaste križeve.” Na istoj liniji je i Ivo Josipović, koji je rekao da nije pogriješio kada je optužio Hrvatice i Hrvate da im u srcima živi ustaška guja. Svi oni govore isto. Svi imaju isti cilj, koji je izrazila Vesna Pusić slijedećim riječima: “Pred nama su izbori na kojima se bira između “hrvatske budućnosti i hrvatske s revidiranom prošlošću, a u tom izboru HNS bira i nosi budućnost.”
I Zoran Milanović isto govori što i Mesić, Josipović i brat i sestra Pusić. Svi oni izmišljaju fašizam i ustašluk kako bi sebe lažno predstavili kao dobro, kao svjetlo, a oporbu kao zlo i tamu i kriminalnu udrugu, kako bi pokušali ponovno prevariti hrvatski narod. Tu strategiju ne treba podcijeniti jer imaju i moćne pomagače izvana, posebno Rusiju i Veliku Britaniju i Srbiju. Imaju medije i imaju još uvijek veliki broj titoista, koji su začepili uši i zatvorili oči i ne žele čuti istinu, kojima je svaka kritika titoizma, svaka kritika komunističkih zločina dokaz da se radi o najgorem ustaštvu. Zato je potrebno otvarati oči i uši hrvatskom narodu. Moramo ukazivati na novu prevaru koja se sprema. Moramo se suprotstaviti sustavnom, lažnom optuživanju hrvatskog naroda, a posebno oporbe koju se želi pretvoriti u navodnu ustašku oporbu.
Čuveni antihrvat Frljić umjetnički je sofisticirano objasnio strategije titoista, prikazati kukasti križ kao “vanjsku manifestaciju fašizma koji je ukorijenjen u hrvatskom društvu”. On daje nove priloge teoriji poznatog gujologa i zmijologa Josipovića, koji ne odustaje od svoje grozne optužbe da u srcima Hrvata i Hrvatica žive ustaške guje. Hrvatska nema fašističkih stranaka. Nema fašista kao političke snage , za razliku od mnogih demokratskih država u Europi. U Hrvatskoj neće ni jedan ustaša odnosno fašist biti izabran u Hrvatski sabor, za razliku od Francuske, Austrije, Njemačke, Slovačke, Nizozemske, pa čak i Švicarske. Međutim, i Hrvatska ima svoje zlo, to su lažni antifašisti, koji sve više djeluju na način kako djeluju fašisti. Oni dobivaju novce, medijski prostor i oni su sve agresivniji, jer da bi sačuvali svoje privilegije oni moraju izmišljati fašizam, jer bez fašizma nema ni antifašista, nema razloga njihovog postojanja i djelovanja.
Zašto sadašnja vlast, također, izmišlja fašizaciju Hrvatske? Zašto sadašnjoj vlasti odgovara kukasti križ? Zašto joj odgovaraju napadi na Stepinca? Zašto ne odgovori Rusiji za grozne, lažne optužbe? Ima samo jedan razlog. Zato što ti napadi i lažna proizvodnja ustaštva u Hrvatskoj i lažna fašizacija Hrvatske odgovara ovoj vlasti. Upropastili su zemlju i vode Hrvatsku prema grčkom scenariju. Zbog tih razloga Hrvatska policija nije željela utvrditi koji je to zločinački um podmetnuo hrvatskom narodu kukasti križ. Zbog istih razloga ne odgovara se na strašne optužbe protiv blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Te optužbe koje su došle kao organizirana zavjera protiv Hrvatske iz vrha srpske države potakli su ponovno na djelovanje petu protuhrvatsku kolonu, koja je krenula u još bezobraznije, lažljivije i nemoralnije optuživati blaženog kardinala Alojzija Stepinca.
Kako se to podmuklo i cinično radi pokazuje tekst Jurice Pavičića u Jutarnjem listu pod naslovom “Koliko je svet bio Stepinac?” Jurica Pavičić u optužbama i blaćenju Stepinca ide i dalje od srpskog ministra Vulina. Jurica Pavičić ne optužuje Stepinca samo zbog toga što je bio navodno ustaški vikar , nego ga prikazuje kao bezveznjaka, lošeg i nemoralnog čovjeka. Tako da se spontano nameće pitanje zašto ljudi koji su u nadzornom odboru, urednici i drugi takvu podlost dozvoljavaju, zašto se ne ograđuju? Pitam se zašto ne podnesu ostavku i ne kažu da ne mogu biti u nadzornom odboru ili izdavačkom savjetu, ako se u novinama objavljuju tako prljavi antihrvatski i antikatolički tekstovi. Navodim citat u kojem Pavičić obrazlaže svoju optužbu da Stepinac nije bio samo ustaški vikar nego u pravom smislu riječi fašist, koji je prihvaćao srcem i dušom fašizam i NDH, samo su ga smetali zločini. Evo tog citata: “On je mislio da bi Pavelić i Mussolini bili sasvim dobri i sasvim okej, kad ne bi- što im jada bi?- eto ljude odvodili u logor, i još ih odvodili tako nekomforno i neprilično, u vagonima bez klupa, a da se nisu spakirali i na miru prikupili stvari. Kad te “potankosti” ne bi bilo, bio bi zapravo fašizam sasvim OK: čvrsta ruka, patrijarhalni vođa, ćudoredna strogoća, državna vjera, jedna nacija, bez đavlijih sindikata, komunista, liberala, sekularista i modernizatora.”
Jurica Pavičić opisuje Stepinca kao kratkovidnog političara oskudne inteligencije, kao čovjeka daleko ispod formata epohe u kojoj je živio, te tvrdi da je najveći problem što je takav čovjek postao u Hrvatskoj fetiš o kojem se ne smije kritički govoriti. Pavičić smatra da Stepinac ne smije postati svetac, ne zato što je bio ustaški vikar, to je za njega najmanji problem, nego zato što je u Stepinčevom srcu živjela ustaška guja, jer je on, kako lažno tvrdi Pavičić, bio fašist, jer je bio dušom i tijelom za ustašku državu, samo mu je smetalo ubijanje. Zbog toga ga je Pavičić podrugljivo nazvao fašistom humanitarcem. Iduća podvala Pavičića je tvrdnja da baš zato što je Stepinac bio dušom i tijelom fašist da ga upravo zbog toga veći dio Katoličke crkve i hrvatskog naroda idealizira i pretvara u nedodirljiv mit. Pavičić iznosi i još jednu lažnu optužbu, te kaže: “Politički ideal jednog dijela domaće Crkve i dalje je fašizam bez logora, nipošto Hitlerov, bolje Francov još bolje Salazarov”, te nastavlja, “te zato što je tome tako oni prema Alojziju Stepincu ne mogu stvoriti razborit odmak.” I na kraju zamislite taj bezobrazluk, tu mržnju i podlost da čovjek koji je napisao ovaj grozan pamflet, pun lažnih optužbi, ne samo protiv Stepinca nego i protiv Katoličke Crkve i hrvatskog naroda usudi se utvrditi slijedeću strašnu laž, da je Stepinac tako nedodirljiv fetiš da se o njemu ne može razborito i kritički raspravljati. Pavičić je usput u svom tekstu napadao sve one koji brane istinu o Stepincu i Domovinskom ratu i koji se bore za istinu odnosno optužio je hrvatske domoljube da su ustaše, kao što je velikog čovjeka, ne samo velikog kardinala nego i nezaobilaznu povijesnu ličnost hrvatskog naroda svojim prljavim rukama oblikovao kao politički kratkovidnog i oskudno inteligentnog čovjeka. Interesantno je da na uvrjede i slične optužbe nitko ne odgovara, kao da se vraćamo u olovne godine prije 1990. kada je carevala hrvatska šutnja.
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/hrvatski-fokus.hr
