Rezultati istraživanja nizozemskog Sveučilišnog medicinskog centra Erasmus i Londonske škole ekonomije i političkih znanosti pokazali su kako pripadnost vjerskoj zajednici ima najsnažniji i najpozitivniji utjecaj na čovjekovo mentalno zdravlje u odnosu na sve ostale društvene aktivnosti.

U četverogodišnjem istraživanju provedenom na 9000 Europljana starijih od 50 godina, stručnjaci su promatrali četiri područja društvenog angažmana: volontiranje i i karitativni rad, pohađanje tečajeva, sudjelovanje u životu vjerskih zajednica te sudjelovanje u političkim i društvenim organizacijama. Rezultati istraživanja pokazali su kako je od svih društvenih aktivnosti sudjelovanje u životu vjerske zajednice jedino doprinosilo „trajnoj sreći“.

– Čini se kako Crkva ima vrlo važnu društvenu ulogu u sprječavanju depresije i suočavanja s bolešću u kasnijoj životnoj dobi – kazao je voditelj istraživanja dr. Mauricio Avendano.

Na temelju prethodnih znanstvenih studija postalo je jasno da sudjelovanje u različitim društvenim aktivnostima doprinosi mentalnom zdravlju, no ovim je istraživanjem dokazano kako je od svih oblika društvenih aktivnosti pripadnosti vjerskoj zajednici najučinkovitija u sprječavanju depresije i stvaranju osjećaja sreće.

Zanimljivo, politički i društveni angažman doprinosi kratkoročnom osjećaju zadovoljstva, te u konačnici vodi povećanju simptoma depresije.

Naravno, ovdje moramo naglasiti kako je riječ o sociološkom istraživanju čija svrha nije i ne može biti govoriti o teološkom, vjerničkom shvaćanju Crkve i njezinom poslanju. Svesti Crkvu na puko sredstvo za postizanje sreće i ugode ili, kako kaže papa emeritus Benedikt XVI., „krenuti u pravcu psihoterapije i wellnessa, dakle oblika gdje se religija poistovjećuje s time da na neki način dobivam cjelovit osjećaj ugode“, bilo bi potpuno pogrešno. Prema njegovim riječima, ovakva bi razmišljanja dolazila od nedostatka korijena – vjere, a bez vjere kršćanstvo se pretvara u „samonačinjene projekte koji možda imaju ograničenu životnu vrijednost, ali ne mogu uspostaviti uvjerljivo zajedništvo s Bogom ni trajno povezati ljude jedne s drugima“.

U tom smislu možemo naglasiti kako jedino autentična pripadnost Crkvi i istinsko življenje crkvene vjere čovjeku može donijeti spokoj koji Isus Krist nudi svakom čovjeku: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim” (Mt 11, 28-30). Za ostvarenje ovoga spokoj potrebno je, dakle, uzeti na sebe Isusov jaram koji rasterećuje. Taj jaram je, kaže papa Emeritus, „njegova zapovijed koju je ostavio svojim učenicima“.

„Pravi lijek čovjekovim ranama, kako materijalnim, kao što su glad i nepravde, tako i duhovnim i moralnim uzrokovanim lažnim blagostanjem, jest pravilo života utemeljeno na bratskoj ljubavi, koja ima svoj izvor u Božjoj ljubavi“, piše papa Benedikt XVI.

Autor: Miodrag Vojvodić|Bitno.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save