JOŠ JEDAN FIJASKO NEPRIJATELJA HRVATSKOG NOGOMETA
Kad Hrvati zahire, izgleda da ih Bog čuva. Kako drukčije objasniti fijasko zamašne akcije protiv hrvatskog nogometa, nego kao Božju pomoć!? Sve je bilo pripremljeno – od Jovanovićeva juriša na močvaru, preko diverzije u Milanu i svastike na Poljudu do uhićenja braće Mamić i Vrbanovića – a opet ništa, ćorak!
Tužno je to kad onako labradorski grizeš, a učinak nikakav. Hrvatska je nogometna reprezentacija kažnjena od UEFE oduzimanjem jednog boda taman kada su se svastičari ponadali da će biti izbačena iz natjecanja za EP. Kako reprezentacija igra odlično, ostaje na prvom mjestu u skupini unatoč oduzimanju jednog boda. Ono što je Jugoslavija rijetko i s mukom uspijevala, Hrvatska postiže kao od šale. Mogu zamisliti koliko to ogorčenosti izaziva kod tankoćutnih ljubitelja fudbala poput Jergović ili Dežulovića. Pretpostavljam da Ivančić ne prati i ne voli nogomet jer bi mu onako osjetljivom na ”ustaštvo” srce prepuklo na ovoj pripeci. Boga molim i da već rovitog Mandića nogomet ne zanima.
Na Indeksu.hr nevjerica, čuđenje i rezignacija izbija iz svakog članka. Zar su se opet izvukle te grozne ustaše!? Kako je moguće, gdje su čuvari Jugoslavije zakazali!? Sigurno je opet neka belosvetska zavera trulog Zapada!? No, šalu na stranu, ovaj je put uistinu bilo tijesno, uspiju li diverzanti organizirati još jedan veći izgred Hrvatska bi doista mogla biti izbačena iz daljnjeg natjecanja. Hrvatski nogometni savez mora tijekom preostalih nekoliko kvalifikacijskih utakmica biti krajnje oprezan i pametan, ništa ne smije prepustiti slučaju. Vlast im u tomu sigurno neće pomoći. Štoviše, mogla bi odmoći. Licemjerno pismo Zorana Milanovića Platiniju i izjave bivšeg ministra Jovanovića kako Hrvatska ipak ne bi trebala biti izbačena s EP-a ne treba shvaćati ozbiljno. Što Jovanović želi hrvatskom nogometu, najbolje je pokazao cerekom od uha do uha u saboru kada su uhićeni neki dužnosnici HNS-a. Svi navijači koji Hrvatsku koliko-toliko osjećaju svojom domovinom trebali bi se suzdržati od nasjedanja na parole tobožnjih ”antimamićevaca” i ”antišukerovaca” tijekom preostalih utakmica hrvatske reprezentacije. Mamić i Šuker možda nisu cvijeće, i sam sam pisao o tomu, ali reprezentacija i odlazak na EP u ovom su trenutku ipak najvažniji.
Na ždrijebu za sljedeće Svjetsko prvenstvo Hrvatska je u prvoj jakosnoj skupini, u društvu Španjolske, Njemačke, Nizozemske i Portugala. Bosna i Hercegovina je u drugoj jakosnoj skupini, Srbija u trećoj, Slovenija i Crna Gora u četvrtoj, Makedonija u petoj. To jasno govori o snazi našeg nogometa i mizeriji nogometa u drugim eksjugoslavenskim zemljama. Oni stariji dobro se sjećaju gnjavljenja i bezidejne igre bivše reprezentacije, a kako bi i moglo biti drugačije kad je debeli Aćimović imao zajamčeno mjesto u prvoj postavi, dok je Jurica Jerković sjedio na klupi. Takva je ta nesretna zemlja bila i na svim drugim područjima, nakupina bahatosti, nekompetencije i primitivizma. Kulturom su drmali pustopašni oficirski sinovi koji su na jedvite jade i preko veze završavali srednju školu i zapinjali tamo negdje na drugoj godini novinarstva, politologije ili filozofije. Gospodarstvom je također pustošila lopovska elita seljačkog podrijetla i malograđanskih obzora. Sve je to bila tako nesolidno, iščašeno i jadno da doista ne razumijem navodno pametne ljude koji danas za takvom tvorevinom žale.
A ima ih očito! Jer da ih nema, ne bi bilo ni ovih podmetanja nogometnoj reprezentaciji niti bi bilo stupidne tvrdnje da je hrvatski nogomet u krizi. Kamo sreće da nam je sve u krizi kao nogomet! Bili bismo u svjetskom i europskom vrhu. Da se oformi nekakva jugoslavenska liga, isti ti bi tvrdili da je u nogometu sve dobro, štoviše izvrsno. Pa makar pali u šestu jakosnu skupinu! Uostalom, bivša država uglavnom nije ni kotirala puno bolje. Kad bi bilo razuma kod aktualne vlasti, slavili bi uspjehe hrvatskom nogometa bez obzira što o njemu mislili privatno. Takvo ponašanje bi eventualno bilo honorirano na izborima. Aktualni ministar unutarnjih poslova, da želi dobro svojoj zemlji i svojoj Vladi, ne bi se sprdao s bivšim misicama nego bi našao crtače kukastog križa na Poljudu. No, možda sam ja naivan, možda su njemu mladalački ideali važniji od vlasti.
Damir Pešorda/HRsvijet/dragovoljac.com
