Laži Save Štrbca opet kruže medijima
Savo Štrbac je među srpske civilne žrtve ubrojio pet kategorija naoružanih civila, koje naziva „uvjetno civilima“ čega nema u međunarodnim klasifikacijama žrtava – naoružani su samo vojnici
Ovih dana, kada slavimo najveću pobjedu Hrvatske vojske nad srpskom agresorsom vojskom predvođenom s predsjednikom Srbije Miloševićem ali i velikosrpskom višestoljetnom ideologijom, političku scenu zagađuju nevjerojatne ali svakodnevne laži o zločinima nad civilima. Dok je za poražene vojskovođe i vojnike razumljivo da sijanjem laži žele svratiti pozornost s istine i lažima zagaditi povijest, nevjerojatno je koliko prostora u tzv. hrvatskim medijima dobivaju sijači laži iz redova hrvatskih građana predvođeni falksfikatima jedne Vesne Teršelič, prljavim lažnim optužbama jednog Žarka Puhovskog a HRT nam je zagadila Oluju i s nastupima agresorskog gradonačelnika Knina zasoljeno lažima raznih Frljića, Pupovaca i drugih. Kako neupućeni čitatelj ne bi nasjeo na najnovije prekrajanje povijesti, mi moramo ponavljati istinu kako oni ponavljaju laž. Ne zato što pobjednici pišu povijest, nego zato jer mi imamo argumentiranu istinu. Podsjetiti ću na argumente koji demantiraju dvije njihove najveće laži.
Laž o genocidnom protjerivanju Srba u Oluji zaobilazi glavni dokaz o tome, da Srbe nije tjerala Hrvatska vojska ni hrvatska politika nego pisana zapovjed predsjednika tzv RSK Mile Martića. On je 4. kolovoza 1990. gdine donio Odluku pod brojem 2-3113-1/96 kojom zapovijeda evakuaciju cjelokupnog civilnog stanovništva s popdručja tzv. RSK. Sijače povjesnih laži očitoi taj dokument ne zanima, sva je sreća da je zanimao sud u Hagu koji je zauvijek skinuo s Republike Hrvatske optužbu da je nastala na genocidu.
Druga strašna laž je optužba da smo mi počinili zločine nad srpskim civilima u i nakon Oluje. Ovih dana ponavljaju laži s kojima je Žarko Puhovski tužio u Hagu Hrvatsku za ubojstvo 677 srpskih civila. Razotkrivanje njegovih laži od strane sudskog vijeća detaljno sam opisao u knjizi o zločinima nad hrvatskim civlima, a ovdje ću samo istači da je u toj analizi Puhovski ispao smješan jer od 677 dokaza sud je prihvatio dokaze za 44 ubijena civila i to je pravi rezultat veličanstvene i korektno izvedene akcije Oluja. Nikad i nigdje u svijetu vojna operacija takvih razmjera nije imala manje civilnih žrtava! To je i najbolji demant laži ostalih falsifikatora, a uz Puhovskog tu je najpoznatiji Savo Štrbac. On je među srpske civilne žrtve ubrojio pet kategorija naoružanih civila, koje naziva „uvjetno civilima“ čega nema u međunarodnim klasifkacijama žrtava. Naoružani civil je vojnik ili terorist. U svom nespretnom svjedočenju čak i sam Štrbac za cijeli rat ističe da je ubijeno zapravo 80 srpskih civila. Svaka žrtva je neoprostiv grijeh za počinitelja, ali jednaki je grijeh i manipuliranje žrtvama. Zato istine radi, treba ponoviti i broj ubijenih hrvatskih civila, što nitko, ali baš nitko ovih dana u režimskim medijima nije spomenuo!
Za razliku od srpskih žrtava, mi smo u našem Glavnom stožeru saniteta od samog početka srpske agresije organizirali identifkaciju i evidenciju svake hrvatske civilne žrtve. To smo učinili poučeni povješću, a za primjer ću navesti kako su komunisti poslije II. svjetskog rata pobili oko 200 000 civila čiji broj, imena i grobove ne znamo ni danas! Zato treba neprestano ponavljati istinu temeljenu na evidencijama ubijenih hrvatskih civila od strane srpskog i crnogorskog agresora. Ukratko, pobili su 7 263 civila uz još oko 800 neidentificiranih, ukupno preko 8 000 civila! Od tog broja ubijenih, skoro polovina su žene i djeca (44% žene i 5% djeca)! Čak 47% ubijenih civila su stariji od 60 godina života! Iz tih zastrašujućih ali uvijek prešućenih podataka jasno je da su mete srpskog topništva očito bili civilni objekti a ne vojni ciljevi! O tim podacima u proslavi Oluje nigdje ni riječi! Zašto o tome nema emisija na „našoj“ HRT, razgovora u nešim tiskanim medijima, zašto te podatke nitko nije suprotstavio falsifikatorima povijesti? Povijest je učiteljica života, a mi smo očito njezini slabi učenici! Učinimo sve da ta istina uđe u udžbenike koji našoj djeci ne pružaju dokaze nego politiku koju su vodili naši ministri obrazovanja. Objavimo istinu u medijima koje kontroliraju oni koji s lažima skrivaju svoje nesudjelovanje u obrani Domovine. Jer, kako u Sarajevu reče Sveti otac mi nemamo pravo na zaborav! Na istini se gradi suživot, laži ga samo truju.
Izvor: direktno.hr
