BEOGRADSKI SUMMIT – Pupovac s Vučićem u Beogradu: ‘Atmosfera prema Srbima je loša, Hrvatska ne sudi ratnim zločinima, zanemaruje obaveze prema Srbima’

To je samo mali izvadak iz zajedničke kuknjave Pupovca i Vučića: potonji je u ratu bio četnik i ratni huškač, a onaj prvi “lojalni Srbin”, no danas između njih i nema neke razlike. Prvo i osnovno pitanje je zašto je uopće Pupovac, kao lider Srba u Hrvatskoj, uopće išao Vučiću u Beograd? Istina, to jest njegovo pravo, no ostavlja dojam da je Pupovac de facto marioneta Beograda, a Beograd nam, naročito otkako je Hrvatska ušla u EU, a Srbija se približila Rusiji, i nije striktno prijateljska metropola. Nije ni prije bio, ali smo se pravili da jest.

Danas Hrvatska, Bogu hvala, ne priča non stop o potrebi pomirenja jer je jasno da od toga nema ništa dok se Srbija temeljito ne očisti od ostataka mini-imperijalne prošlosti pa i ostataka ambicija spram kontrole tzv. “ovih prostora”, ali o tome non-stop lamentira Vučić. Tokom razgovora s Pupovcem Vučić je izjavio da će se nastaviti zalagati za “zajednički dan sjećanja”, iako negativne reakcije na tu ideju dolaze sa svih strana – pa i iz same Srbije koja ne želi odavati počast svojim žrtvama s “balijama, šiptarima, zengama, ustašama”. Doduše, u Hrvatskoj postoje promicatelji takvih ideja, a uglavnom se motaju oko Documente koja je zadužena da glasno govori ono što Josipović i ekipa misle. A to nije daleko od onog što misli Vučić.

Vučić je, na sastanku s Pupovcem, rekao da bi pristao prihvatiti zajednički dan sjećanja na sve žrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji da je došao od Bakira Izetbegovića ili Zorana Milanovića, “zbog toga što takva inicijativa vrijedi više od onih koje dolaze iz Brisela ili drugih centara moći”, rekao je, i dodao: “To radimo zbog sebe, svoje djece, i budućnosti”. Osvrnuo se i na ono što mediji u Srbiji zovu “inicijativom koja je došla iz Hrvatske”, da se danom sjećanja na srpske žrtve proglasi dan zločina u Varivodama, 28. rujan. Tada je tamo stradalo devet srpskih civila. Ti civili bi sad trebali poslužiti kao “ulog” Srbije u cjenkanju s mrtvima, odnosno kao dokaz da su “sve strane jednako krive”. Upravo za tim ide i ova u biti Vučićeva, a formalno inicijativa Documente: u konačnici, ispada da su Hrvati opet nacisti, a Srbi opet nedužne žrtve, nešto kao Židovi, žrtve hrvatskog holokausta. Radi se, jasno, o nastavku kampanje krivotvorenja povijesti. Vučić je, jasno, rekao da o datumu “trebaju odlučiti Srbi iz Hrvatske”, odnosno Milorad Pupovac, u dogovoru s vladom Srbije. Iskreno, meni nije poznato da u Engleskoj postoji dan sjećanja na Nijemce stradale u Drugom svjetskom ratu. A isto tako mi nije poznato da postoji “zajednički dan sjećanja” na kojem bi se Židovi prisjećali svih žrtava, uključujući i nacističke.

Pupovac je 12. kolovoza u Beogradu izjavio kako je “u Hrvatskoj nakon ulaska u EU došlo do pogoršanja atmosfere prema Srbima i do zanemarivanja obaveza koje je RH potpisala u pristupnom ugovoru”. Naveo je i da je dio te atmosfere “antićirilićna kampanja koja traje već dvije godine”. S Vučićem je razgovarao o četiri skupine pitanja, “važnih za opstanak Srba u Hrvatskoj”. Kao najvažnije pitanje naveo je pitanje “obnove povjerenja kroz suđenja za ratne zločine”, misleći time jasno na suđenja Hrvatima. “To je na žalost stalo. Mnogi zločini koji su počinjeni su ostali neprocesuirani”, rekao je Milorad Pupovac. “Mi očekujemo da se dvije zemlje posvete tome”, rekao je, “i da oni koji su počinili zločine ne ostanu nekažnjeni, a za Srbe u Hrvatskoj je to iznimno važno”.

Ukratko, Pupovac i dalje smatra da su se u ratu Hrvati zapravo ogriješili o prava Srba, a ne obratno – da se radilo o pokušaju genocida i istrjebljenja Hrvata iz većeg dijela Hrvatske, koji je završio neočekivano za Srbe. Vučić je na to rekao da će Vlada Srbije financijski pomoći Srbima u Hrvatskoj. Što je i logično. Logično bi bilo i da vlada Hrvastke financijski pomaže Hrvate u Vojvodini, no ona financijski, kao i vlada Srbije, pomaže Srbe u Hrvatskoj, odnosno Pupovčev SNV i njegove “Novosti”, koje se sve više pretvaraju u čistu velikosrpsku propagandu. Doduše, za sada još ne zagovaraju otvoreno “autonomiju” ili otcjepljenje, ali preko sustavne kriminalizacije DR i uporne šutnje o srpskom fašizmu kao uzroku ratova osamdesetih zapravo stvaraju sliku po kojoj su Srbi žrtve, a Hrvati napadači na mirni srpski živalj koji ničim nije izazvao Oluju, i oni zapravo nemaju pojma što se i zašto dogodilo.

Vučić je u razgovorima s Pupovcem naveo i kako svi u “regionu” govore kako treba doći do pomirenja, a pomirenje je u stvarnom životu sve dalje. Mogao bi se zapitati i o tome zašto je tome tako, i koja je njegova uloga u tome. Jer, malo je teško miriti se sa zemljom gdje je šljam iz Šešeljevog šinjela na vlasti. “Mi nismo imali ove godine ni jedno obilježavanje ispred srpskih grobova i jama, a da nije bilo demonstracija”, rekao je Vučić. Možda čovjek misli na Srebrenicu, odnosno možda misli da je i to “grobnica Srba”? “Pa jel’ vi ljudi možete razumjeti da se ispred jama organiziraju demonstracije”, zavapio je na kraju Vučić ispred kamere i obratio se gostu: “Ja mislim, Milorade, da to nikad tako nije bilo! Čini mi se bar, da to 20 godina nije bio slučaj”, zaključio je Vučić svoje lamentiranje o srpskim grobovima i jamama.

Obično su priče o srpskim žrtvama i jamama uvod u rat, bar nas tako povijest uči. Vučić je rekao da “razumije razorni potencijal mržnje u regionu”, ali dodao da je obaveza Srbije da vodi “drugačiju politiku”, odnosno “politiku pomirenja”. No, upravo je politika koju Srbija vodi ona koja razbuktava niske strasti na Balkanu i po njegovim rubovima. Vučić treba jednostavno prestati lamentirati o srpskim žrtvama te za početak jasno, nedvosmisleno, i otvoreno osuditi ulogu vlastite države i sebe samog u huškanju Srba na rat protiv Hrvatske 1990 – 1991., treba jasno reći da su ti srpski “grobovi i jame” posljedica upravo politike balvana i nasilja koju je i sam predvodio huškajući Srbe u Hrvatskoj protiv Hrvata, a Milorad Pupovac bi trebao prestati odlaziti po svoje mišljenje u Beograd i prestati vrijeđati ono što je Hrvatima sveto, prestati u svojim novinama stalno pljuckati po domicilnom narodu i optuživati Hrvate za rat koji su Srbi pokrenuli. Jer, u konačnici, kao što su sve žrtve Drugog svjetskog rata zapravo žrtve Hitlerove politike, tako su i sve žrtve rata, uključujući srpske, žrtve politike Srbije osamdesetih i devedesetih. Pupovac nema za što kriviti Hrvate, može se samo u ime svog naroda pokriti ušima, šutjeti, pokloniti se i ispričati. To bi, za početak, bio dobar prvi korak prema politici pomirenja.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save