Srbi u Hrvatskoj moraju se odreći ratničkih poruka patrijarha Irineja – Od poglavara velike vjerske zajednice, posebno one kršćanske, u suvremenome svijetu očekuju se poruke mira i tolerancije. Nažalost, čelnik Srpske pravoslavne Crkve, patrijarh Irinej iznevjerio je svoje poslanje. Tijekom bogoslužja povodom 400. godišnjice bogoslovije manastira Svetog Mihajla u kanjonu rijeke Krke, prvak SPC-a nije propovijedao mir i ljubav. On je govorio kao ratnik gladan osvete. Govorio je dan nakon što su on i deset njegovih suradnika u Zadru posjetili katedralu Svete Stošije, što je trebao biti uvod u novo doba međunacionalne i međuvjerske tolerancije. Svojom propovjedi Irinej je to odbio.

Irinej je pokušao vagati težinu zločina. U svojoj propovijedi ustvrdio je da su pravoslavci i katolici stoljećima činili zlo jedni drugima, ali da su pripadnici njegove Crkve to radili manje od njihovih susjeda. Volio bih puno toga upitati starca na čelu Srpske pravoslavne Crkve, kojemu bi sijeda brada trebala biti znak mudrosti. Za početak, volio bih znati kako je izmjerio težinu zločina? Koji je zločin manji; onaj kad su zvijeri u ljudskome obliku na zagrebačkome Sljemenu ubile djecu obitelji Zec ili onaj kad je tridesetak takvih zvijeri upalo u kuću obitelji Čengić u Erveniku kod Knina i ubilo dva dječaka u dobi od 6 i 10 godina? Mudri patrijarše, kako izmjeriti koji je zločin teži, onaj kad su ubijena djeca iz srpske ili onaj kad su ubijeni dječaci iz hrvatske obitelji? Koji Vas to crkveni nauk uči da odvagnete?

Volio bih patrijarha Irineja upitati zašto se uopće upustio u odvagivanje toga čiji su zločini veći, a čiji manji. Zar misli da će to pomoći suživotu Hrvata i Srba, katolika i pravoslavaca na prilično malome životnom prostoru? Kako provokacije i širenje neistine mogu pomoći suživotu? Pretpostavljam da bi mi crkveni poglavar duge sijede brade rekao da ni bježanje od istine ne pomaže suživotu i bio bi u pravu. Međutim, tada bi mi morao dokazati što je istina u njegovim riječima. Vjerojatno bi se patrijarh vratio u povijest i u skladu s tekstom Memoranduma SANU, dokumenta koji je bio ideološka podloga za zadnji rat na tlu Hrvatske, pričao o NDH i strahu Srba od genocida u Hrvatskoj.

Ne bih se puno prepirao s njime oko NDH. Složio bih se da je režim te države imao zločinački karakter i da se tako nešto ne smije ponoviti. Međutim, zamolio bih ga da se vratimo malo dalje u povijest. Recimo do 17. stoljeća i episkopa Epifanija Stefanovića, čije postojanje SPC i danas želi negirati. Možda bi mi patrijarh Irinej mogao objasniti zašto je Epifanije Stefanović, episkop koji je stolovao u samostanu Svetog Mihajla u kanjonu Krke kod Đevrsaka, morao s 15 monaha pobjeći iz toga objekta i nastavak života potražiti u dvije crkvice u Zadru koje su im ustupili franjevci trećoredci. Da, ustupili su ih svojoj braći koja su obred obavljala po grčkome obredu, a koji su izrazili lojalnost rimskome Papi i dokazali su da poštuju nauk katoličke vjere. E sad, ako je Irinej ove godine obilježio 400. godišnjicu bogoslovije u manastiru Svetog Mihajla, to znači da je ona tako uspostavljena 1615. godine.

Episkop Epifanije Stevanović morao je iz manastira Krka pobjeći 1648. godine. Morao bi meni patrijarh Irinej puno toga objasniti. Izgleda da na srpskoj strani brojke opet ne štimaju. Kad smo se već dohvatili zgrade manastira, valjalo bi i to malo razmotriti.

Rekao je patrijarh Irinej da je zgrada utemeljena u 14. stoljeću i da je to dokaz da Srbi na to područje nisu došli u bijegu pred Turcima, nego su tu oduvijek. Po svemu sudeći, patrijarh Irinej je rekao istinu. Zgrada je utemeljena u 14. stoljeću. U to ne sumnjam, ali me zanima zašto starac sijede brade koji se uhvatio toga pitanja, nije izričito rekao tko je izgradio objekt. Odgovor na to pitanje možemo dobiti ako malo pogledamo spise Katoličke crkve o služenju obreda koji nisu bili po pravilima Katoličke crkve.

Tek su se u 16. stoljeću dalmatinski biskupi počeli zanimati za obrede grčke crkve, koje je počelo predvoditi novopristiglo svećenstvo. Biskupi su zatražili vizitaciju takvih obreda, koja im je i odobrena. Dobra suradnja pristiglih svećenika i domicilnih biskupa trajala je sve dok koncem 16. stoljeća pećki patrijarh nije proglasio svoju nadležnost na područjima na kojima su djelovali pravoslavni svećenici pod nadzorom katoličkih biskupa, odnosno na područje današnje Dalmacije i Like.

Kad sve to pogledamo, kako odlučiti koliko duboko u povijest zakoračiti i odrediti tko je kriv za zla koja su počela između katolika i pravoslavaca? Volio bih da mi Irinej to kaže. Bojim se da bismo se oko toga teško složili, pa zato mislim da bi bilo pametnije razgovarati o budućnosti. Bojim se međutim da ni tu ne bismo našli zajednički jezik jer patrijarha Irineja budućnost njegovih vjernika u Hrvatskoj očito ne zanima.

Njemu je važnije da u duhu Drugog memoranduma SANU izaziva tenzije i napetosti u Hrvatskoj. On svoje vjernike nije uputio u to kako da mirno i dobro žive sa svojim susjedima. Uputio ih je u propast. Umjesto budućnosti, ponudio im je mitove i laži.

Izvor: politikaplus.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save