“Gdje je Novaković koji tenkovima gazi civile, gdje su snimke saniteta Gromova koji pomažu civilima? Gdje je istina”, pita se redatelj Pavle Vranjican.

Otvoreno pismo svim gledateljima HRT-a povodom emitiranja dokumentarnog filma OLUJA, realiziranog u četiri nastavka. Tekst piše i javnosti se obraća Pavle Vranjican, autor brojnih dokumentarnih filmova od kojih su poznatiji “Komšije” i “Amacord”:

“S obzirom na to da se radi o visoko-budžetnom projektu hrvatske javne televizije koji je danima bio obilato na sve načine reklamiran i najavljivan kao da se radi o konačnom službenom i zaokruženom državnom stavu o vojnoj operaciji Oluja smatram da je odgovornost kako redatelja tako i producenta podignuta na najvišu moguću razinu, te da ne postoji niti jedno opravdanje za počinjenu i najmanju grešku.

Prvo – moji dojmovi o redatelju. Jack Baric je relativno mlađi autor koji nam dolazi hrvatske dijaspore iz Amerike (USA). Očigledno se radi o stručno obrazovanoj osobi, pravom profesionalcu, i tu nemam primjedbi. Ali nameće se pitanje otkuda su baš Njega, bez javnog natječaja, odgovorne osobe na HRT izabrale da obavi ovaj zahtjevni i odgovorni posao, na temelju čega i kojih referenci? Istovremeno su te odgovorne HRT osobe zanemarile barem dvadesetak eminentnih filmskih autora kako iz Hrvatske tako i iz naše dijaspore, čiji bi dosadašnji rad bio garancija visoke kvalitete režije. Zbog čega se HRT kraj svih tih ljudi odlučila izabrati „mačka u vreći“, u ovom slučaju, rekli bi „profesionalca u vreći“?

Drugo – moji dojmovi o producentu. Producet projekta je medijski informativni servis HRT-a, odnosno redakcija koja realizira Dnevnik i slične informativne programe. Time je „jednim potezom pera“ iz igre izbačena cijela redakcija dokumentarnog programa, kao i niz ljudi koji su od prije dobro upoznati sa temom, snimkama i snimateljima te mogućnostima HRT Video Arhiva. Tako smo dobili producenta koji na mene ostavlja dojam kao da se radi o dvije vrste profesionalca. Jedni se bave kamerom, osvjetljenjem ili tonom – tj. tehnička ekipa koja zna, ali o ničemu ne odlučuje (potrošna roba, sa zadatkom „radi i šuti“). Drugi su u narodu prepoznati kao „naopaki novinari“ koji na mene ostavljaju dojam kao ljudi skloni političkoj korupciji, ulizivanju te drugim sličnim aktivnostima koje su nespojive sa definicijom novinarske profesije.

Kako snimak iz ’91. svjedoči o događajima iz ’95.?

Treće – moji dojmovi o serijalu, upotrebljenim snimkama, izjavama i sl. Cijeli serijal se temelji na snimkama Petra Malbaše, čija kvaliteta nije sporna. Radi se o ponajboljem hrvatskom ratnom snimatelju koji zaslužuje sva najviša državna odličja. U ovom slučaju, na moju veliku žalost, koriste se kao trambulin za plasiranje raznih laži i aktualnih političkih lobiranja. Ali o tome malo kasnije. Serijal ovakve važnosti i odgovornosti mora imati tzv. nultu toleranciju prema svakoj neistini. Ali, kod opisa teškog prolaza hrvatskih snaga prema Kostajnici pojavljuju se inače izvrsni snimci Gordana Lederera ali iz srpnja 1991. Kako snimak iz 91. svjedoči o događajima iz 1995. to je znano samo već navedenim „naopakim novinarima“ HTV medijskog servisa. Slična glupost se pojavljuje prilikom opisa teške situacije prema Dubici gdje se koriste moji snimci koje sam snimio u Blinskom kutu u kolovozu 1991. pokraj rodne kuće pjesnika Josipa Severa. Isto tako u silazu hrvatskih snaga smjerom Tulove grede – Gračac pojavljuju se snimci Petra Malbaše snimljeni nekoliko mjeseci ranije tijekom operacije Ljeto 95. na Dinari. U operaciji Oluja, navodno negdje prema Kninu, pojavljuju se čak i tenkovi Druge gardijske brigade HVO-a, koji su snimljeni mjesec dana kasnije u operaciji Maestral. Neko bi mogo reći da pretjerujem „Velebit, Dinara sve je to planina, ovdje ili ondje, glavno da je tenk hrvatski i sl.“ Ali meni je to svetinja, kao i svim pripadnicima oružanih snaga RH. Istina i samo Istina. Ali pojam Istina slabo je poznat „naopakim“ djelatnicima medijskog servisa HRT-a, što nam dokazuju svakoga dana tijekom realizacije Dnevnika i ostalih informativnih emisija. Realizacija ovakvog serijala što se tiče sektora Sjever nije moguća bez snimka časnog ulaska 153. velikogoričke brigade u Topusko, zatim snimka koji prati Gromove sve do Dvora, te kvalitetnog snimka 125. pukovnije snimatelja Željka Sajka koji svjedoči o prelasku rijeke Save, napredovanju i ulasku u Dubicu. Meni je potpuno neshvatljivo da te snimke nisu bile zanimljive producentu ovog serijala. Osobno sam ih uvrstio u svoje filmove na temu Oluja, javno prikazivao, radio TV priloge koji su emitirani u sklopu programa OTV-Jabuka i Z1. A sve to se može lako naći i na internetu.

Izjave generala su “montažno izmasakrirane”!

Posebna je priča o izjavama hrvatskih generala. Svaka izjava u originalu traje po mojoj procjeni od najkraće 20 min pa do sat vremena. No one su izložene totalnom montažnom masakru gdje je, opet po mojoj procjeni, najteže stradala izjava generala Džanka. Ali ipak u dva slučaja moram u ime Istine iskazati svoje neslaganje i nezadovoljstvo. Radi se o izjavama generala Miljavca i generala Stipetića koje u osnovi vrijeđaju pripadnike brigade Gromova, pokojnog Bobetka i pokojnog Basarca. Žao mi je da od mene, nakon toliko godina, moraju čuti istinu. Poštovana gospodo u realnosti vi niste nikoga smjenili, grupirali ili pregrupirali. Naša vojska slušala je i dalje nasilno umirovljenog generala zbora Janka Bobetka i osobu od njegovog velikog povjerenja a to je bio Basarac. I sva ratna djelovanja do kraja operacije Oluja odvijala su se po njihovim planovima i zapovjedima. Generalu Stipetiću džentlemenski je prepuštena čast da mu se preda Bulat i tzv. 21. korpus vojske RSK. Pišući ovo otvoreno pismo možda sam prvi koji je otvorio ovu dosad prešućenu temu, koja nadilazi ovaj serijal. Svaku svoju navedenu tvrdnju spreman sam bilo kad i bilo gdje detaljno javno obrazložiti. No, vratimo se serijalu Oluja. Tu se pojavljuje i srpski general Mile Novaković koji da ne bude zarobljen bježi u Bosnu na čelu tenkovske kolone. Tom prigodom kod Donjeg Žirovca tenkovima gazi kolonu traktora koji su mu zakrčili cestu. Gine veći broj srpskih civila.Time je počinjen jedini ratni zločin na prostoru Oluje i to od Sjevera do Juga. Ali to HRT produceta uopće ne zanima. Ne koristi ni potresne snimke koje svjedoče kako sanitet Gromova pomaže i zbrinjava ranjene srpske civile. Također producent prešućuje da u sklopu naredbe o evakuaciji cjelokupnog srpskog stanovništva stoji i naredba da se zadnji povlače pripadnici tzv. martićeve milicije sa zadatkom da ubiju svaku osobu koja odbije ići u zbjeg sa opravdanjem da se radi o očiglednim ustaškim špijunima. Iz istog izvora koji je, s obzirom na tekst kojeg čita narator, bio dostupan producentu serijala postoji i svjedočenje visokog oficira tzv. Vojske RSK koji navodi da je evakuacija civila pokrenuta u nadi kako će hrvatska vojska oružano djelovati i pobiti što više srpskih civila. A na kraju tog svjedočenja taj oficir razočarano piše: „ali Tuđman nije naseo“. Ni ovi podaci nisu bili važni producentu ovog serijala.

Kako su upotrijebili “tehniku laganja”

Ali je zato nagradio gospođu Vesnu Teršelić koja je u trećem nastavku izrecitirala hrpu laži i medijskih konstrukcija dobivši više vremena u serijalu nego generali Krstičević, Ademi, Ćesić, Sopta i Glasnović zajedno. Četvrto – tko tu stoji iza koga. Moj dojam je da je prikriveni glavni urednik američki lobist Alexa Braun i njegova lobistička agencija koju je unajmio Zoran Milanović za potrebe nadolazeće izborne kampanje. On je školovani profesinalac koji poznaje tehniku laganja. Ona se sastoji od toga da se redaju stvarne, istinite premise. A kad treba reći onu najvažniju onda je jednostavno preskočiš, a umjesto nje uvališ laž. Laž koja je oklopljena istinitim podacima zove se sigurno laganje i njome se političari širom svijeta služe. Iz tih razloga dolazi nam redatelj iz Amerike, iz tih razloga Radman miče iz projekta Dokumentarni program i angažira papke s kojima se može lako manipulirati. Na prvi pogled slavi se hrvatska vojska, a ustvari skriva se srpski zločinački poduhvat. Možda je redatelj Jack Baric u osnovi OK čovjek ali kako vrlo loše govori hrvatski, vjerojatno ne može čitati ni hrvatske ni srpske tekstove lako ga se može manipulirati i krivo usmjeriti. Uz trojac BRAUN-RADMAN-MILANOVIĆ uz asistenciju „naopakih“ novinara iz medijskog servisa HRT-a popušio bi i Orson Wells a kamo li ne mladac Jack Baric. Ovo nisu sve napravljene greške i prevare. Operacije Maestral 1. i Maestral 2. bijedno su prikazane, oslobađanje Jajca gotovo da je preskočeno… itd,itd… Nadolazeći izbori otkrit će prave razloge izrade ovog serijala. Peto – za kraj nešto sam o sebi. Nikad nisam bio, nisam ni sad član neke političke stranke. Sve što znam o životu naučio sam penjući se po stijenama, planinama, silazeći u špilje i jame. To je moj život i vrijednosti koje poštujem. Od 1990. bavim se bez prestanka snimanjem važnih suvremenih događaja. Bio sam ratni vojni snimatelj, realizirao sam oko 100 filmova na temu Domovinskog rata, smatram se jednim o boljih poznavatelja cjelokupnog snimljenog materijala sa hrvatske i srpske strane u razdoblju 1990.-1995. Nemam internet i nikada ga nisam imao. Pišući ovo otvoreno pismo shvatio sam da ne pripadam niti katoličkoj crkvi niti toj vjeri. Moja crkva se zove Crkva Domovinskog rata, čiji sam možda jedini vjernik, ali zasigurno njen jedini redovnik…

S. Vučković/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save