Wiesenthalov nasljednik opravdava srpski genocid u Srebrenici
SOLUS CATHOLICUS – ZUROFFOVA ISKLJUČIVOST – Zuroff tu svoju apsurdnu tvrdnju, pretpostavljam „izvlači“ iz svoje netolerancije prema Muslimanima, i ide u tome još više.
Prije točno osam godina, znači 2007. godine, imao sam čast posjetiti poznati Muzej Holokausta u New Yorku, gdje sam tom prigodom odao počast ubijenim Židovima – žrtvama nacističkoga režima čiji se genocid događao prije i za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.
Tamo me je, na moju želju odveo moj prijatelj koji mi je pružio gostoprimstvo, inače Židov i njegova supruga, moja prijateljica iz djetinjstva, Hrvatica i katolkinja. Oboje su divni ljudi. No, da se vratim na temu koju sam započeo. Posjet tom Muzeju Holokausta otvorio mi je oči i dao mi je još veći senzibilitet ne samo da poštujem žrtve samo jednoga naroda, nego da po načelu „političke teologije“ Johana Baptista Metza koju sam od svojega teološkog studija njegovao, a nastojim to i danas – imam empatiju prema svim nevinim žrtvama koje su pale pod zločinačkim i represivnim poltičkim sustavima, osobito civilima i nevinim žrtvama. Imao sam prigodu tamo kupiti i koji suvenir; gospodin koji je tamo radio pitao me je odakle sam, bio je jako ljubazan, čak je znao spomenuti nekoliko hrvatskih gradova, što me je jako iznenadilo. Uglavnom je lijepo i kvalitetno iskustvo.
U velikoj empatiji prema židovskom narodu još me je više učrvrstio ovotjedni posjet naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u kojem je ona izrazila duboko kajanje prema zločinima ustaškoga režima prema Židovima za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Ustaški režim je bio obična kvislinška tvorevina i nije bio izraz težnji hrvatskoga naroda, bilo je to nešto sasvim drugo. Hrvati jesu htjeli svoju državu, ali ne takvu, i to je vremeno prešlo u veliko razočaranje velikoga dijela Hrvata. Upravo zbog zločina, upravo zbog toga što su se ustaške vlasti dale voditi od nacističkih sponzora. I u NDH nisu kvislinzi bili oni koji su „vedrili i oblačili“, nego njemački nacisti i talijanski fašisti. Zbog svih tih osjećaja koje nosim u svojem srcu jako me je zbunio i sablaznio groteskni intervju Efraima Zuroffa, poznatog lovca na naciste i direktora Centra „Simon Wiesenthal“ iz Jeruzalema kojega je dao prije nekoliko dana u srpskoj Politici. Govoreći i reflektirajući o tome kako „u Srebrenici nije bio učinjen genocid“ i kako je „Stepinac bio Pavelićev svećenik, duhovni savjetnik“ Zuroff ne krije svoj prijezir prema muslimanskim i katoličkim zemljama kojega je oduvijek njegovao, čak i kada je posjećivao te zemlje, kada su mu politički dužnosnici tih zemalja, naravno nezasluženo, pružali sve moguće gostoprimstvo.
Izreći jedan apsurd, a taj je da u Srebrenici, gdje je u tri dana od četnika ubijeno 8000 muškaraca nije bio genocid, može samo osoba koja plitko gleda na političke procese ili sve događaje oko sebe gleda iz svojega uskoga etnocentrizma. Zuroff tu svoju apsurdnu tvrdnju, pretpostavljam „izvlači“ iz svoje netolerancije prema Muslimanima, i ide u tome još više. Srbi su po njemu implicitno bili „velikodušni“, jer nisu ubili žene i djecu, nego samo muškarce. Zbog toga to nije, po Zuroffu bio genocid. Pa upravo i jest genocid što se kretalo sve u tom smjeru da se poubijaju muškarci i da se time u pravom smislu riječi satre jedan narod. Međutim, Zuroff bi bio spreman svakoga tko se ne uklapa u njegovo gledište i njegove političke etnocentrične stavove prozvati antisemitom. Još jedan vrlo veliki apsurd ili apsurdi koje Efraim Zuroff širi sastoji se u tome što on putuje na osobit način baš po katoličkim zemljama i zemljama istočnog bloka i ne krije svoj blagi prezir prema katoličkim zemljama koje implicitno ili eksplicitno optužuje za kolaboraciju s nacistima. To je već nekoliko puta učinio s Hrvatskom nazivajući Stepinca Pavelićevim „svećenikom i duhovnim savjetnikom.“
U tom kontekstu govoreći Zuroff ili ne želi saznati i otkriti potpunu istinu o uzozi kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme Drugoga svjetskoga rata ili su njegovi stavovi potpuno zahvećeni velikosrpskom propagandom sa kojom on uvelike surađuje. Zanimljivo je što bi takav čovjek poput njega i samoj Crkvi određivao koga će i kada proglasiti za svojega blaženika i sveca. Kao da Crkva ne zna bolje od Zuroffa i svih Stepinčevih kritičara tko je usitinu bio taj veliki čovjek koji je već odavno uzdignut na čast oltara, kao blaženik. A kao svetac, samo je pitanje vremena. Bog će providjeti. Mislim da u ovom cjelokupnom kontekstu konglomerata propagandističkih besmislenih premisa koje je Efraim Zuroff izrekao negirajući holokaust i blateći Stepinca, nije problem niti u njemu, niti u njegovim stavovima. Problem je u onima, na osobit način u Hrvatskoj koji mu pružaju gostoprimstvo, počevši od političara, do raznih nevladinih udruga projugoslavenskog i antihrvatskog opredjeljenja. On dolazi u zemlje koje mu pružaju gostoprinstvo, a onda pod „njezinim krovom“ priča i širi svoje propagande prema tim zemljama, umjesto da mu i jedan političar ili državnik koji ga prima pokaže lijepo i ljubazno „izlazna vrata“. Sve u svemu, kakve god izjave Efraima Zuroffa bile i koliko god on u svojoj refleksiji relativizirao muslimanske žrtve u Srebrenici i pokazivao prijezir prema jednom Stepincu i Katoličkoj Crkvi, to ne smije utjecati na naš pozitivan i filosemitski stav prema Židovima, njihovoj kulturi, vjeri i tradiciji. Čak štoviše, mislim da bismo upravo od Izraela imali neke stvari za naučiti.
Pavle Primorac – hrvatski-fokus.hr
