Biskup Antun Škvorčević: Strah da će Sinoda izdati evanđeosko poimanje braka je neutemeljen
EKSKLUZIVNI RAZGOVOR S JEDINIM PREDSTAVNIKOM HBK NA SINODI O OBITELJI – “Papa nije sazvao Sinodu kako bi se s biskupima dogovarao o promjenama onoga što Katolička Crkva na temelju Božanske objave vjeruje o braku i obitelji, niti da bi se borio protiv suvremene kulture, nego da se što bolje utvrde problemi koje ona sa sobom nosi, kako bi se tu kulturu evangeliziralo”
Hrvatska biskupska konferencija delegirala je nedavno biskupa požeškog Antuna Škvorčevića kao njezinog predstavnika na Sinodi o obitelji koja započinje 4. listopada u Vatikanu. U ovom ekskluzivnom razgovoru s jedinim predstavnikom HBK na Sinodi koja će zasigurno biti iznimno važna, vođenom tek nekoliko dana prije biskupova odlaska u Rim, dotaknuli smo se raznih tema – od očekivanja od ovog okupljanja u Vatikanu i njegovih mogućih posljedica, do medijske percepcije i rasprava koje su prethodile Sinodi.
– Oče biskupe! U raspravama pred Sinodu dosta se polemiziralo o tome koje su to teme koje bi trebale biti u središtu razmatranja sinodskih otaca. Čini se kako i među samim biskupima ne postoji konsenzus o tome koji su to glavni problemi koji u ovom trenutku “muče” kršćansku obitelj i kako ih savladati. Što je to što bi, po vama, trebalo biti u fokusu pažnje Sinode, koja su to urgentna pitanja povezana s obitelji?
Valja imati na umu da katolički vjernici žive diljem svijeta u različitim kulturološkim okolnostima te je razumljivo da problemi braka i obitelji nisu svugdje jednaki, da postoje različiti pristupi i teološka promišljanja u nastojanjima oko njihova rješavanja. No, smatram da globalizacijski procesi u čijim je temeljima liberalizam i s obzirom na naravno i kršćansko poimanje čovjeka, braka i obitelji stvaraju novu kulturu te da je to temeljni izazov na koji Crkva treba nastojati dati odgovor. Zasigurno papa Franjo nije sazvao Sinodu kako bi se s biskupima dogovarao o promjenama onoga što Katolička Crkva na temelju Božanske objave vjeruje o braku i obitelji, niti da bi se borio protiv suvremene kulture, nego da se što bolje utvrde problemi koje ona sa sobom nosi, kako bi se spomenutu kulturu evangeliziralo te pomoglo ljudima i u suvremenim društvenim okolnostima otkriti ljepotu čovjeka, braka i obitelji življenih po Božjem naumu.
– Čini se kako je ovo razdoblje između dvije Sinode obilježilo raspravljanje biskupa preko medija o nekim “spornim” pitanjima. Smatrate li takve medijske rasprave korisnim u “oštrenju” stajališta ili je to po vama nepotrebno i kontraproduktivno?
Javnu raspravu o tako važnom pitanju smatram dragocjenom. Ona pridonosi da što veći broj ljudi bude upoznat s onim što Crkva vjeruje o braku i obitelji, otkrije različite dimenzije problema i pripomogne u odgovornom traženju rješenja na izazove našega doba. Tu raspravu držim važnom, unatoč nerijetkoj površnosti i pokatkad zlonamjernosti pojedinih javnih medija u pristupu navedenim temama i s obzirom na nauk Katoličke Crkve.
– Kako komentirate izjave predstojnika Kongregacije za nauk vjere Gerharda Müllera koji je nedavno u Regensburgu izjavio kako ponašanje njemačkih biskupa uoči Sinode može biti riskantno i izazvati podjele u Crkvi? Smatrate li takve njegove prosudbe utemeljenim?
Nije zahvalno komentirati ono što se događa u nekoj drugoj zemlji, ali ponešto pratim crkvena zbivanja u Njemačkoj te vam mogu posvjedočiti svoje dojmove i procjene. Predstojnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller je Nijemac, teolog široke erudicije koji dobro poznaje povijesni i suvremeni njemački kontekst u kojem se odvijaju rasprave o pitanjima braka i obitelji. One se među ostalim vode u sredini snažno prožetoj protestantskom mišlju i praksom i u kojoj je prisutan poznati germanski „antirimski afekt“. Pojedini teolozi i drugi stručnjaci u Njemačkoj nerijetko promišljaju o pitanjima braka i obitelji – među kojima je i pitanje mogućnosti pričesti za rastavljene i ponovno oženjene – zatvoreni u vlastiti krug problema bez dovoljne širine i osjetljivosti za ono što se zbiva u drugim sredinama na razini opće Crkve te ustrajavaju na nekim rješenjima i modelima koje bi trebali preuzeti i svi drugi. Pored toga sve spomenuto povezano i s pitanjem recepcije cjelovitog sadržaja vjere među katolicima u Njemačkoj pa i s onim što će biti zaključeno na Sinodi, napose ako ono ne bude po mjeri njihovih očekivanja. Određena istraživanja svjedoče kako nije beznačajan broj onih koji se u Njemačkoj priznaju katolicima ali ne prihvaćaju sve temeljne vjerske istine te je papa Benedikt XVI. jednom prigodom upozorio da nije dovoljno biti dobro organizirana Crkva, nego je potrebno poraditi na njezinoj obnovi vjere. Naravno, time ne bih želio reći da sličnih problema nema i drugdje, niti zanijekati velik doprinos njemačkih katolika, napose na teološkoj i socijalnoj razini, što smo osjetili i mi u Hrvatskoj.
Cijeli razgovor pročitajte ovdje.
