BLANKA VLAŠIĆ OTVORENO: ‘Netko poseban za mene? To je u Božjim rukama’
Blanka Vlašić, jedna od najboljih hrvatskih sportašica posljednjeg desetljeća vratila se sa Svjetskog atletskog prvenstva iz Pekinga. Sretna je što je kući došla sa srebrnom medaljom, a što je gura naprijed, piše li još poeziju i koliko joj je važna vjera te podrška njezinih najbližih, ispričala je nakon povratka, u prvom, iskrenom i otvorenom razgovoru za tportal
‘Nisu još prošla ni 24 sata tako da smo svi još umorni od putovanja, vremenske razlike. Dan prije samih kvalifikacija titrala sam od iščekivanja, pa odradila natjecanje pa uzbuđenje zbog svega. Tijelo je umorno, ali podsvijest radi jer su slike još žive i onda je teško umiriti se, odspavati. Sad očekujem blagi pad jer uvijek nakon velikog uzbuđenja dođe emotivno pražnjenje što je normalno, tako da kad se to dogodi, samo ću se ugasiti’, kaže kroz smijeh Blanka Vlašić. Dodaje kako je u Pekingu na Svjetskom atletskom prvenstvu bilo predivno pa da je teško ostati ravnodušan i u danima nakon svega što je ondje doživjela.
Nakon kratkog vremena, započinje ciklus rehabilitacije od ozljede te pripreme za iduću sezonu.
‘Spremam se za odlazak u Irsku 11. rujna gdje ću provesti intenzivnu rehabilitaciju kod Anthonyja Geoghegana, poznatijeg pod nadimkom Star. On će, uz moj hrvatski medicinski tim dovršiti rehabilitaciju moje desne Ahilove tetive. Nakon toga se nadam da ću početkom listopada početi pripreme za dvoransku sezonu. Također se nadam kontinuitetu treninga i natjecanja što će mi omogućiti da spremna dođem u Rio de Janeiro’, rekla je.
Da nije postala atletičarka, kaže da bi bila iza pulta u ljekarni budući da je završila farmaceutsku školu.
‘Zapravo mi je jako teško razmišljati o tome što bih drugo bila budući da sam dio sportske obitelji. Odrasla sam u sportskom duhu tako da bih možda, da nisam skakala, odabrala neki od drugih sportova’, rekla je.
Na pitanje misli li na nešto prije nego što napravi prvi korak kad ide skakati, kaže da su joj u tom trenutku misli, osim onih usmjerenih na tehničku izvedbu skoka – suvišne.
‘Naravno, dolaze mi razne misli, ali pokušavam izbjeći razmišljanja o drugim curama, o eventualnim ishodima natjecanja i slično. U tom trenutku moram se skoncentrirati samo na skok jer jedino tako mogu izvući maksimum’, otkrila je.
Komfor i udobnost odjeće koju nosi što je starija, sve su joj važniji.
‘Nema više šanse da stišćem zube jer me žulja obuća koja samo dobro izgleda, pogotovo nakon ozljeda. Stopala su mi sredstvo za rad i u zadnje vrijeme sam stalno u tenisicama jer mi je udobnost na prvom mjestu. Moj modni izričaj možda zbog toga pati, ali to mi je sporedna stvar. Stvarno bi bilo suludo da treniram, rehabilitiram se i radim na tome da se osjećam dobro pa da onda radi nekih nebitnih stvari to kompromitiram. Naravno da volim lijepo izgledati, ali za mene je pojam mode kao ljestvice vrijednosti – trivijalan. Najvažnije je što čovjek nosi u sebi, a ne na sebi. Smatram da svaka žena mora biti njegovana ili uredna, a sad hoće li biti odjevena po zadnjem kriku mode, to je individualan odabir. U suprotnom postajemo robovi tuđeg mišljenja’, ističe.
Prije i poslije natjecanja voli se izolirati i paše joj samoća.
‘Uvijek je uz mene trener Bojan koji putuje sa mnom, tu su i ljudi koje poznajem na natjecanjima, ali jako malo vremena provodim u druženjima. Meni je odlazak na natjecanje odmor jer znam da tada ne moram obavljati kućanske poslove, kuhati. (smijeh) Dosta sam opuštena, pokušavam se odmarati. Uvijek imam laptop sa sobom pa gledam svoje omiljene serije, čitam knjige. Čak bolje spavam na natjecanjima nego doma. Izuzev ovog svjetskog prvenstva gdje su bile specifične okolnosti’, kaže Blanka.
Još piše poeziju i prozu, ali to što napiše podijeli samo sa svojim prijateljima i bliskim ljudima.
‘To je na neki način kronologija mog života. Netko piše dnevnike, a ja to. Te moje pjesme možda nemaju neku vrijednost osim sentimentalnu, ali kad se vratim unatrag i pročitam neku od njih, sjetim se u kojem sam tada raspoloženju bila i to mi pomaže u retrospekciji i duševnoj higijeni’, otkrila je.
S mlađim bratom Lukom, velikom nadom Hajduka i hrvatskog nogometa odlično se slaže.
‘On je sada zvijezda u usponu i jako sam ponosna na njega. Između nas je puno godina razlike pa je jako zanimljivo gledati kako raste od bebe, dječaka pa do muškarca. Ne znam gdje je to vrijeme proletjelo! On je sad odrastao čovjek koji ima svoju karijeru, životni put. Njegov uspjeh doživljavam kao uspjeh cijele obitelji jer znam koliko je tata uložio truda i ljubavi u njegov razvoj. Drago mi je što ima blistavu karijeru ispred sebe. Pošten je, skroman i dobar čovjek i želim mu da zadrži te ljudske vrijednosti’, rekla je.
Vrijednosti su koje ju vode kroz život guraju je naprijed i čine jačom Bog, vjera i obitelj.
‘To su moji oslonci. Bog je uvijek na prvom mjestu jer sam svjesna da je sve ovo što imam upravo Božji dar i uvijek me to čvrsto drži objema nogama na zemlji. Ne želim svojatati uspjehe i oslanjati se na svoje snage. Prepuštajući uže Gospodinu, osjećam slobodu jer me vodi Onaj koji zna što je za mene najbolje. Sada mi je život puno lakši, ispunjeniji, potpuniji kad sam našla svoje ishodište i kad sam spoznala svoj pravi identitet, jer sam prije svega Božje dijete pa onda kći, sestra, sportašica’, izjavila je.
Intenzivniji odnos s Bogom Blanka je doživjela kad je bila ozlijeđena.
‘Tada stvari nisu izgledale kao da ću se vratiti na svoj kolosijek kad je riječ o sportskim uspjesima, jer noga me jako boljela. Mislim da svi ljudi koji su prošli slične situacije, teška razdoblja, shvatili koliko su to milosni trenutci jer Bog nas na taj način privlači i upoznaje sa Sobom. Čovjek je uvijek u potrazi za smislom te ga najčešće pronađe upravo u trenucima kad je ogoljen u svojoj boli i kad očajnički treba spoznaju da je ljubljeno i željeno biće bez obzira na životne okolnosti u kojima se nalazi. Teško je zadovoljiti apetite svijeta koji eksponencijalno rastu i rade od nas prazne ljušture koje su zaboravile da je ono najvrednije što posjedujemo zapravo besplatan dar. Bog me voli kad sam zadnja i kad sam prva i to je luka mira u kojoj sam bacila svoje sidro’, objasnila je sportašica.
U Bibliji, kaže, svakodnevno može pronaći inspiraciju i mir. Njezino prvo hodočašće bilo je u Lourd, a drugo Padreu Piju pa joj je on drag i poseban svetac.
‘Čitajući životopise svetaca učim jer su svi inspirativni na svoj način. Često se molim Mariji, a omiljena molitva mi je krunica’, otkrila je. No nije htjela otkriti postoji li još netko poseban u njezinu srcu, tko joj primjerice odgovara po svemu.
‘To sam stavila u Božje ruke. Ne upoznajemo ljude koji nam odmah odgovaraju po svemu. To su zablude. Mi postajemo jedan drugome takvi s vremenom. Ljudi se spajaju zbog zajedničkih interesa, zanimljivosti, kad među njima nešto zaiskri. Tek u bračnom suživotu, koji je pun tektonskih poremećaja, zapravo postajemo jedan za drugoga savršeni par. Ali treba vremena i strpljenja za drugu osobu. Brak je žrtva gdje moraš biti spreman voljeti nesebično, bezuvjetno, a to je ono što nije nimalo lako. Obično volimo tražeći nešto zauzvrat, makar i na podsvjesnoj razini. Prava je ljubav ona koja ne traži ništa svoje, a sve daje za drugog. Jedino nas takav stav može istinski ispuniti. Na to smo svi pozvani’, tvrdi Blanka.
Izvor: tportal.hr
