Skandalozna donacija – Oni ne primaju plaću od države za svoj rad, njihove kaznene prijave koje podnose već dvadeset godina Državnom odvjetništvu RH u pravilu se odbacuju, ali bez obzira na sve to, oni ne posustaju. Od završetka Domovinskog rata kada su odbacili pušku, a mnogi od njih ostali i invalidi, oni neumorno prikupljaju dokaze o ratnim zločinima, upozoravaju i prijavljuju one koji su okrvavili ruke u ratu a danas rade u hrvatskoj policiji i pravosuđu, ispravljaju neke “istine” koje se prezentiraju po domaćem i inozemnom medijskom prostoru.

Oni su uglavnom prosječni ljudi koji ponekad znaju iritirati obične građane, pa ih nazivaju “pravovjernijima od pape”, a ima i onih koji kažu da se “zbog dosade i dobre mirovine u slobodno vrijeme koje imaju napretek igraju državnog odvjetništva”.

Među njima su umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivica Pandža Orkan iz Siska, bivši logoraš srpskih logora Danijel Rehak iz Vukovara i Ivo Čerina, jedan od legendi s benkovačkog bojišta. Ali ima još neumornih ljudi koji ukazuju na ono što mi kao obični građani, ali i državne institucije, obično prešutimo ili zanemarimo.

Zadnji događaj koji je jednog od ove trojice, i to Ivicu Pandžu Orkana, izbacio iz takta jest prikazivanje filma “Petnaest minuta – Masakr u Dvoru” koji su radila dvojica danskih redatelja. Film je prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, a direktno optužuje Hrvatsku vojsku kao počinitelje zločina nad devetero psihičkih bolesnika srpske nacionalnosti u zgradi osnovne škole u Dvoru na Uni.

Događaj koji nikada nije procesuiralo Državno odvjetništvo RH zbio se pri povlačenju srpskih snaga iz Petrinje, a film, iako o tome hrvatsko pravosuđe nije ni počelo, a kamoli donijelo završni sud, prikazuje “istinu o maskaru” na toliko “vjeran” i Srbiji sklon način da je “uradak” nedavno emitiran i na Prvom programu RTS-a nakon “bogate” najave u središnjem dnevniku.

– Vidim da je na odjavnoj špici navedeno da je film snimljen uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Ministarstva kulture i uz potporu HAVC -a (Hrvatski audiovizualni centar) koje je na direktnoj sisi Ministarstva kulture. Nakon šoka od pogledanog filma, krenem u istraživanje i vidim na web stranici HAVC-a da su oni 15. travnja ove godine produkcijskoj kući “Nukleus film” Siniše Juričića dodijelili 250 tisuća kuna za manjinsku produkciju tog filma. Znači, film je sufinanciran iz državnog proračuna RH iz čega se može izvući zaljučak da je hrvatska država sufinacirala film protiv sebe same.

Kad sam vidio da su prava na taj film otkupile državne televizije Danske, Norveške, Nizozemske, Švedske i Belgije i da je već emitiran na danskoj državnoj televiziji, odlučio sam podnijeti kaznenu prijavu u sisačkoj policiji protiv svih onih koji su omogućili stvaranje tog filma te protiv onih koji su oblatili Domovinski rat ovim sramotnim uratkom – govori nam Pandža kojega je sve ovo jako uzrujalo.

Film je u Sarajevu prikazan u sklopu programa pod temom “1995.-2015. Suočavanje s prošlošću”, a uz njega su prikazani dokumentarni filmovi “Glasovi Srebrenice” i film o posebnom američkom izaslaniku za Balkan Richardu Holbrooku.

– Kad nakon brojnih telefonskih upita nisam dobio nikakav suvisli odgovor iz Ministarstva branitelja, Ministarstva kulture i Ureda Predsjednice o njihovu stavu i akcijama u povodu ovog sramotnog filma koji ispire dansku savjest (danske snage UN-a su bile 20 metara od tog zločina u Dvoru, a hrvatske snage ušle su u Dvor dan nakon zločina), ja sam odlučio sam podnijeti kaznenu prijavu protiv odgovornih iz nadležnih institucija RH koje su dale potporu ovome filmu i financirale ga – govori nam Orkan.

On navodi i niz primjera podrške Ministarstva kulture, kako Orkan kaže, antihrvatskim projektima koji sramote Domovinski rat i državu Hrvatsku.

– HDZ i SDP izmjenjuju se na vlasti, ali svi njihovi minstri podržavaju ovakve antihrvatske projekte. Tako je Božo Biškupić dao ogromne novce Srpskom društvu “Prosvjeta” za knjigu “Razgrtanje pepela” autora Nebojše Devetaka koji je u ratu bio u Informativnoj službi Glavnog štaba Srpske vojske krajine.

Ministar Antun Vujić odobrio je 92 tisuće kuna za film “Oluja nad Krajinom” autora, danas pokonog, Božidara Kneževića, a onda ovi koji su došli nakon ministrice Andree Zlatar Violić daju 250 tisuća preko HAVC-a Dancima za film u kojem je jedan od glavnih sugovornika general Mile Novaković, zapovjednik krajiške vojske koji se prikazuje kao humanitarac.

A Novaković je u Hrvatskoj osuđen na 20 godina za ratni zločin i nalazi se na Interpolovoj tjeralici. Danci, tadašnji unproforci, govore u tom filmu kao samaritanci, a ni metak tada nisu ispalili nego su pustili da se masakr u Dvoru dogodi, kao i Nizozemci u Srebrenici – zgraža se Orkan.

Donio sto kilograma dokumenata i – ništa!

– Znate što mene čudi i fascinira? Ja sam s deset ministara pravosuđa RH i državnih odvjetnika do sada sjedio na mnogobrojnim razgovorima i svi su mi davali deklarativnu podršku, a nikad ništa od svega što smo mi prijavljivali nije procesuirano. Ajde da se sjetim: bio sam kod Vesne Škare- Ožbolt, Stjepana Ivaniševića, Ane Lovrin, Ingrid Antičević-Marinović… Sto kilograma pisanog materijala sam 2002. godine u dvije kutije odnio osobno državnom odvjetniku Mladenu Bajiću s iskazima žrtava i imenima počinitelja za koje žrtve govore da su ih mučili. I kako tada, tako i danas. Ali ja se ne predajem kao ni moji logoraši – govori nam Rehak.

DORH zahvalio i zaboravio

Pandža je podnosio kaznene prijave i protiv Save Štrpca, direktora Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”, zbog niza laži koje je iznio o Hrvatskoj, protiv policajca koji je bio na suprotnoj strani za vrijeme rata i sada radi u hrvatskoj policiji na graničnom prijelazu Pasjak-Rupe, ali su sve te njegove prijave odbačene.

– Đurđi Adlešić, tadašnjoj predsjednici Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost, u torbi sam poslao trideset kaseta sa videomaterijalom koji govori o srpskim zločinima, a zamjenik Mladena Bajića, sada pokojni Antun Kvakan mi je osobno zahvalio na ustupljenom materijalu koji će korisiti DORH-u. I nikad ništa od svega toga, ali ne posustajem jer istina mora kad-tad izići na vidjelo – kaže nam Orkan.
Pišu se knjige, ali ne i optužnice

Ivo Čerina godinama se trudio sakupiti materijalne dokaze i opširne fotoalbume o djelovanju Kapetana Dragana i njegovih Alfi u Bruškoj, a ima i niz videosnimaka sadašnjih uglednih ljudi benkovačke politike koji su srdačno primali i grlili Arkana na okupiranom benkovačkom području. Iako je osamdesetpostotni invalid s dvadeset gelera u tijelu, Čerina je obišao sva sela i zaseoke benkovačkog i zadarskog kraja u kojima su srpske postrojbe počinile stravične zločine, sakupiviši tisuće dokaza, pisanih dokumenata, videokazeta i fotoalbuma o djelovanju srpskih snaga.

– Sve smo to već davno dostavili Hrvatskom memorijalnom centru koji vodi Ante Nazor. Vidim da se na osnovi tih dokumenata pišu čak i neke knjige, a ja bih više volio da su ti dokumenti bili dokazi za optužnice protiv zločinaca. Postao sam jako skeptičan u učinkovitost hrvatskog pravosuđa. Evo i konkretno: najmanje osam optuženih trebalo je biti za svako selo na benkovačkom području gdje su počinjeni stravični zločini. Do sada je za te zločine odgovaralo samo dvoje ljudi koji su bili nisko rangirani.

U ovom benkovačkom kraju je ubijeno u agresiji 235 civila, nestalih je dvadesetak, srušeno je i devastirano 35 crkava, a nitko ništa da poduzme. Tko će sve to dokazati s obzirom na to da vrijeme protječe, a svjedoci umiru? U benkovačkoj izvršnoj vlasti imamo ljude koji su devedesetih godina naređivali: protjeraj, ubij, zapali. Pa usred Benkovca je do temelja u ratu srušena katolička crkva iz 1860. godine, a to više nitko ni ne spominje, a kamo li da je netko otkrio tko je to počinio – govori nam Čerina.

Počast dobio i razaratelj Vukovara

Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, u ime Društva je podnio devet kaznenih prijava protiv odgovornih za ratne zločine u Vukovaru i okolici, a u Srbiji su prije devet godina hrvatski logoraši podnijeli i tužbu protiv tamošnje države koja se do dana današnjeg nije riješila.

– Nisam se umorio jer istinu će dočekati naša pokoljenja ako mi nećemo. Srbija mora odgovarati za više od 30 tisuća hrvatskih logoraša koji su proživjeli najcrnju torturu u njihovim logorima. Opstruiraju postupak, nezainteresirani su, ne priznaju da su tamo u Srbiji postojali logori, a poseban nam je problem s logorašima iz Splita, Šibenika, Zadra koji su bili u kninskom zatvoru za koji u Srbiji govore da nije na njihovom teritoriju bez obzira na to što je ta paradržava SAO Krajina bila njihov proizvod na hrvatskom teritoriju koji su okupirali. Zato ćemo ići na regionalne podružnice logoraša s preporukom neka idu sa zasebnim tužbama za torture u logorima i zatvorima SAO Krajine. S obzirom na to da se Srbija pravi nezainteresirana, ići ćemo ako treba i do suda u Strasbourgu, ali pravdu ćemo istjerati i dočekati, optimističan je Rehak.

Među tisuću prijavljenih agresora bili su i tadašnji JNA časnici Miroslav Stojanovski, Borče Karanfilov, Milan Stupari mnogi drugi, ali je naša prijava protiv njih odbačena, a jednog od ovih nabrojanih su svečano primili i u Glavnom stožeru Hrvatske vojske, kaže Danijel Rehak.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save