LIJEVA NAŠA: Totalni izbjeglički kaos – zna se tko će sve platiti
Trošeći tintu i papir, pretvarajući svoje nepročešljane misli u “Lijevu našu“, ponekad osjetim grižnju savjesti. Doduše, samo ponekad. Kao ja analiziram političke ljude i događaje ili si to samo umišljam? U depru me baca činjenica da dnevno listajući i prebirući po našim medijima nailazim na upravo briljantne analize tzv. kompetentnih, nadasve objektivnih i prije svega super verziranih ljevičara.
Jedan od meni dragih i nadarenih svakako je urednik HRT Denis Latin. On svoju recikliranu robu obično prodaje na tezgama Facebooka. Kaže mudri Deni: “Kada je 1991. godine buknuo rat u bivšoj Jugoslaviji, stotine tisuća izbjeglica primljeno je u europskim zemljama (samo u Njemačkoj 320 000) i u SAD-u. Dvadeset i pet godina kasnije Karamarko, Kolinda i HDZ bi zatvorili granice i spriječili dolazak izbjeglica iz Sirije. O sebi kao o političarima i ljudima jučer i danas rekli su sve.“ Briljantna analiza za jednog urednika na HRT-u. Pošto drug i “jučer i danas“ živi u Zagrebu, morao bi znati da 91. g., nije buknuo nikakav rat nego su Srbija i JNA napali nenaoružanu Hrvatsku. Morao bi se briljantni analitičar sjetiti da je napadnuta i vojno inferiorna Hrvatska primila oko 500 000 tisuća izbjeglica što je za “mrvicu“ više os 320 000 koje je kasnije primila prebogata Njemačka. Sad Karamarko, Kolinda i HDZ još žele zatvoriti granice izbjeglicama iz Sirije. No, tu je naš Denis pogodio. Predsjednik SDP–a Zoran Milanović i njegov ministar Ranko Ostojić stvarno su zatvorili granicu prema Srbiji i Mađarskoj. Kolinda se nije ni trebala truditi. Granice prema Bermudima, Barbadosu i Kubi ostale su za sada otvorene. Kako su Karamarko, Kolinda i HDZ “o sebi kao o političarima i ljudima jučer i danas rekli sve“ tako je i urednik HRT-a o sebi kao novinaru rekao baš sve.
Ivanku Toma znam godinama kao uspješnu novinarku “crnih kronika“ Jutarnjeg i Večernjeg. Kako nema neke bitne razlike između ova dva dnevnika, onda je i Ivanka zaključila da nema razloga da ona iz crne kronike prijeđe u političke analitičare. Skreneš samo malo u lijevo. Malo se pažljivije okreneš oko svoje lijeve osi, a oko tebe same ustaše, ognjištari, rigidni desničari, antieuropejci, nacisti, fašisti, Thompsonovci, Tuđmanovci itd. Opališ malo po jednima pa po drugima i ušla si u elitu malobrojnog, progresivnog novinarstva. Od crne kronike sad si odjednom u časnom društvu Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića, Borisa Dežulovića, Jelene Lovrić, Denisa Latina, Snježane Pavić, Borisa Pavelića, Drage Hedla, Predraga Lucića i dr. S perspektivom da jednog dana postaneš nova Vedrana Rudan. Neki dan je naša Ivanka u svojoj sjajnoj kolumni “Pro et contra“ britko i neumoljivo demaskirala hrvatsku desnicu: ”Desnici su izbjeglice došle kao dar sa neba“. Kolumna započinje već klasičnom šprancom: “Nesretni, gladni, iscrpljeni i očajni ljudi koji bježe od rata, gladi i siromaštva u Siriji, Afganistanu i drugim zemljama hrvatskoj desnici su došli kao dar sa neba“. Teza koju nam Ivanka prodaje je jednostavna: Desnica će val izbjeglica iskoristiti u predizbornoj kampanji. Već sad Kolinda i Karamarko “bez navođenja i jednog argumenta“ zaključuju da je u RH ušlo previše izbjeglica. Previše… po Tomi previše bi bilo vjerojatno 35 milijuna koliko neki analitičari njenog kova predviđaju. I zašto bi ja sa svojim slabašnim talentom za političku analitiku bio ona contra u njezinoj kolumni.
Kako je Zoran Milanović opalio šamar mudrovanjima Denisa Latina tako je to ponovio i kod naše “crne Tome“. Premijer je održao konferenciju za tisak i 11 minuta briljirao. Britak, racionalan, odmjeren, jasan i odlučan, poručio je EU birokratima da imamo srca, da nećemo stigmatizirati izbjeglice, da ćemo pomoći koliko god možemo. Ali je vrlo jasno dao do znanja da Hrvatska neće postati sabirni logor, a EU će slati lovu kad se dogovore. Dao je jasno do znanja da postoje ljudska prava onih koji kroz Hrvatsku žele u Njemačku, Švedsku, Englesku, ali da isto postoje ljudska prava onih kod kojih i tako ne teče med i mlijeko. Uostalom, kroz RH još nije prošlo 150 000 migranata, a toliko je otprilike u zadnjih pet godina iselilo Hrvata u potrazi za poslom i boljim životom. Za njima Toma i ljevičarska falanga nije cmizdrila jer su 80 % tih naših emigranata iz naših pasivnih krajeva. Za koga oni glasuju – zna se. Nakon ovakvog istupa Milanovića, veliko je pitanje kome su migranti dar sa neba. Kad se sjetim Zorana Milanovića u slučaju Perković – Mustač i sadašnjeg Premijera na konferenciji za tisak, onda ozbiljno sumnjam u “proročanski“ talenat Ivanke Tome i Denisa Latina. Ako bilo čime SDP i premijer mogu ugroziti anketno minimalno vodstvo HDZ-a i desne koalicije to je prilika koju su im pružili desetci tisuća jadnih, gladnih i izmučenih ljudi.
I da ne zaboravim reći – izmanipuliranih ljudi. Na prvi pogled, gledajući taj stampedo izbjeglica, izgleda da se ne zna tko pije, a tko plaća. Krivo! Zna se tko plaća. Ali to je već posao za analitičare u našim službama. Dobro je ovih dana to naglasila odlična novinarka Nove TV Ivana Petrović kazavši: “Samo naivni mogu misliti da se ovo događa neplanski, slučajno i neorganizirano.“ Bojim se samo da će analitičari naših tajnih službi i ove socijal-demokratske vlasti, ali i europski političari, prije izmisliti drvenu peć nego skužiti o čemu je riječ. Samo usput, treba spomenuti da u ovom trenutku u gradu Mini u Saudijskoj Arabiji postoji ogromni kompleks od 100 000 šatora koji su elektrificirani i klimatizirani sa pripadajućom infrastrukturom. U te prazne šatore moglo bi se smjestiti oko 3 milijuna ljudi. Naravno, čak i oni potpuno apolitični, kao recimo Denis i Ivanka, znaju tko je glavni saveznik Saudijaca poznatih po tome da kod njih za ljudska prava žena i djece nikad nitko nije ni čuo. A kad su zapadni “demokrati“ ushićeno pozdravljali “noć diktatora“ u tzv. Arapskom proljeću, nitko se nije sjetio Saudijske Arabije. A ni sad se nitko nije sjetio ni njihovih šatora.
Konačno, šećer na kraju: u ovom điru – pokušavajući otkriti tajnu njihovih neuspjeha – javio se i Josip Juratović. Čuveni Jura inozemna komentatorska i “spoljno“ analitičarska zvijezda Večernjaka. Poštovani Juratović, inače privatno zacementirani obožavatelj nezaboravnog druga Tita, završio je u Jugi zanat i otisnuo se u Njemačku. Kad su ga, navodno, jednom u Bjelovaru pitali što bi napravio kad bi došao smak svijeta, on je mudro odgovorio da bi on uzeo djecu i otišao u Njemačku. Rečeno učinjeno! Zaposlio se kao šljaker u automobilskoj industriji. Ušao u sindikat i na kraju svog sna ušao u Bundestag kao zastupnik SPD-a. Našem socijaldemokrati treba samo čestitati na uspjehu. Ali Juru su uvjerili da bi on mogao analitički, iz Bundestaga, za Večernjak slati dobru “robu“ domorodcima jer su njegovi kapaciteti ogromni. On sam je osjećao da ga rad u tvornici i sindikatu nije ispunio do kraja. I bio je Jura u pravu. On ne šalje poruke samo Hrvatima. On se voli obraćati čak cijelom regionu, svim našim narodima i narodnostima. Kao i nezaboravni pokojnik. Kaže njemački zastupnik: “Trebate zadržati izbjeglice nekoliko mjeseci da se Njemačka pripremi. On je, navodno, nedavno primio Merkelovicu u audijenciju i tom prilikom mu je ona vjerojatno na zagorskom rekla “Ja se još ni’s pripravila Joža“. Kao pravi mudri socijal-demokrata, on šalje “urbi et orbi” poruku, a napose – narodu slavinskom. Ne dajte da vam izbjeglice zbrišu preko grane dok se mi tu gore ne “pripravimo“. I po toj mudroj preporuci Milanović treba otvoriti granice prema Balkanu, a zatvorit prema EU dok Joža ne javi da su se “pripravili“. Joža dalje mudruje: “Srž krize je na Bliskom istoku i međunarodna zajednica treba se dogovoriti kako eliminirati one koji su za nju odgovorni i omogućit stabilan život ljudima koji tamo žive.“ I točka misli naš socijal demokrat. Sviđa mi se Jožina hrabra i duboka misao da treba “eliminirati one koji su za nju (krizu) odgovorni“. Znači Amere, EU i NATO koji su rinuli niz stepenice njihovih palača Gadafija, Mubaraka, Assada koji se još ne da, male Hitlere u Maroku, Tunisu i Alžiru. Kaže Joža: “međunarodna zajednica treba se dogovorit kako eliminirat one…“ Jože misli da se oni, koji su inicirali, podržali i realizirali “Arapsko proljeće“, trebaju dogovoriti sami sa sobom. Možda i s Jožom, domovine sinom, koji je uspio u bijelom svijetu.
Abraham Lincoln je jednom napisao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odagnati svaku sumnju“.
Ovih dana naši komšije slave jednu slavnu godišnjicu koja ih ispunjava ponosom i koja je na djelu pokazala da je “jedinstvo armije i naroda“ vječna kategorija. Naime, u subotu 19. rujna neke godine Gospodnje dogodio se narod sa cvijećem u Beogradu. Elitna Prva gardijska oklopna divizija JNA (poznatija kao elitna Titova divizija) krenula je prema Vukovaru kojeg su okupirali ustaše koje u njemu žive generacijama. Miroljubivi građani Beograda došli su ispratiti “osloboditelje“ cvijećem kojim su “prekomerno granatirali“ tenkiste koji su ih gordo promatrali iz svojih kupola. I kad su “elitisti“ nakon tri mjeseca napokon uspjeli do temelja razoriti hrvatski barokni biser, pobiti ranjenike u bonici, masakrirati ostale na Ovčari, odvesti skoro 30 tisuća ljudi u logore i mučilišta, pala je pesma “Oj Slobodane šalji…” I sad nas Aleksandar Vulin, Aleksandar Vučić i Patrijarh Irinej pokušavaju uvjeriti kakve smo sve zločine mi njima napravili. Sve u stilu “prosto ne mogu da verujem“ kakvi su ustaše ubice. A heroje Vukovara koji su uspjeli preživjeti, dočekala je u Zagrebu Manolićeva komisija. U znak dobrodošlice, Jastreba su odveli u studentski dom u Lašćinskoj i batinama na njegovom tijelu napravili apstraktni kolaž crno, bijelo, žutih i crnih masnica. I kad mi je na prvom razgovoru u pritvoru skinuo košulju i pokazao što su mu napravili ni ja “prosto nisam mogao da verujem“. Ne vjerujem ni danas. Jer taj izvještaj Manolićeve komisije, koji Jastreba, Totove i druge heroje opisuje kao kukavice i izdajice još i dan danas leži u Saboru RH kao službeni dokument. Opet “prosto ne mogu da verujem“.
Osumnjičenim hrvatskim braniteljima jamčilo se u Haagu doživotno pravedno suđenje.
Ne može bez Ante Tomića. Kaže Ante: “Znate li zašto postoji HDZ? HDZ postoji da bi glupi imali za koga glasati.” Još jedan uspjeli politički analitičar hrvatske progresivne ljevice. Ivanka je izronila iz crne kronike, Joža Juratović iz radničkih sindikata, a Ante iz podoficirske škole JNA. I sad je pulen Jagne Pogačnik, nakon dugog i teškog razmišljanja, otkrio predizborni sveti gral. Nakon ovog velebnog otkrića mnogi će se pokolebati. Sad Vedrana Rudan, Igor Mandić, Boris Dežulović,Branko Vukšić, Jadranka Kosor, Jelena Lovrić i tisuće elitnih lijevih higijeničara možda ipak neće glasati za HDZ. Nezgodno je to što Ante ima ogroman utjecaj na svijest hrvatskih birača. On je čvrstih i nepogrešivih stavova i analiza. Sjećam se kad je nedavno njegov alter ego, Boro Dežulović, dobio cipelu iz Slobodne pa je konzekventni Antiša otkazao Slobodnoj jer su povrijedili Borina ljudska prava. A sve zbog toga što je Bora nanio Slobodnoj “teške tjelesne ozljede“ u vidu nekih 250 000 kuna koje je nakladnik morao platiti. Danas Bora ne piše više za Slobodnu, a stameni i nepokolebljivi Tomić opet piše. Kuna je kuna, bez obzira na to što ju je izmislio jedan drugi Ante.
Navodno je Ante Tomić nedavno u Zagrebu, ljut što mu se ne poklanja odgovarajuća pažnja, izjavio da više neće dolaziti u Zagreb. Rekao je da ide tamo gdje ga “vole”. A tamo ga tako i zovu….
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
