MILANOVIĆEVI DOMOLJUBI: Peđa, Neđa, Milanka, Boris Obrada Lalovac, Grčić, Maras, Đujić, Jovanović, Borzanica…
Dolaze Hrvatine! Peđa, Neđa, Milanka i Boris Obrada Lalovac… Tu su još i Grčić, Maras, Đujić, Jovanović, Borzanica…
U maloj Dvorani Doma sportova samo je još nedostajalo da zapjevaju: „Korak ide za korakom, mladi Zoran pod barjakom, boj se bije, bije – crveni se barjak vije…“ A kad smo već kod barjaka, kladim se da ih je za ovu predstavu SDP kupio od neke tvrtke i da ih nadobudni barjaktari nisu donijeli od svojih kuća. Zamislite samo SDP-ovca s hrvatskim barjakom na balkonu, na Dan pobjede… Nezamislivo.
Sada, kada se napokon odlučio krenuti u rat sa Srbijom, Milanović je zaista okupio domoljubnu postavu. Da je, kojim slučajem, 1991. ostao u Hrvatskoj i na frontu viknuo: „Za mnom!“, za njim bi jurišale Hrvatine: Brana, Neđa, Peđa, Saša, Želja, Bora i dvije bombašice – Biljana i Milanka! Kapetan Dragan odmah bi ih uključio u zajedničke redove i prvo bi krenuli – na Borićevac. Da je Ljubinko Drulović imao ovakve orlove među prvih 11, danas bi bio izbornik, a ne bi morao svoje v.d. mjesto ustupiti Radovanu Čurčiću. No, vratimo se ipak u Dom sportova…
Najviše me se dojmilo kada je veliki Zoran govorio o „zemlji mora i vjetra“. „More“ mu je trenutačno na pameti, jer nam sljedeći migrantski val, na veselje cijele Dalmacije, dolazi morem, tako da ćemo u Lastovu sljedeće ljeto uživati kao u Lampedusi, a kopiju Kipa slobode stavit ćemo na Prevlaku. Već vidim bogate Amere s mega-kruzera, kako veselo na Stradunu, iz solidarnosti dijele kebab s ekipom iz Pakistana ili Afganistana… Zanimljiv je i „vjetar“, koji Zoranu prolazi kroz glavu još od kada je dao petama vjetra prije 25 godina. No, za domoljublje i velike riječi, nikada nije kasno.
„Vidim da su vam oči bistre, bistrije nego ikada,“ rekao je Zoki u Domu sportova, gledajući ravno u oči – Borisa Obrada Lalovca! A to, mora se priznati, nije baš lako… Momak s Tjentišta fakat je pravi primjer patriota. Brat Miloš bavi se sređivanjem nekih papira za pomorce, kod oca Obrada možete položiti izvanredno za konobara, u Zagrebu kupuju stanove za keš, valjda da „mrski“ bankari iz osvete ne bi novinarima gurnuli kakve papire… A to što je omiljen u Splitu, posebna je priča. Baš me zanima kako bi reagirao Dražen Lalić, kada bi saznao da je – ne tako davno – „Hajdukovac“ Boris redovito obilazio Maksimirsku šumu i od šefova kluba žicao dresove za svoje klince. Ravno u oči Zoran je gledao još jedanog frajera , čiji pogled naprosto ulijeva povjerenje – Igora Dragovana. A ovaj ga nije skidao s Milanke, koju je navodno već odavno „skinuo“! Prvo u plavim foteljama na Iblerovu trgu, a potom i u njezinoj kućici sa cvijećem…
Vesela družina u Domu sportova ponašala se baš onako kako ih je savjetovao Amerikanac. U Americi ne možeš naciju uvjeriti da su Meksikanci domoljubi, ali zato se može eksperimentirati s Hrvatskom. U Americi zidovi i žičane ograde prolaze, u Hrvatskoj treba biti „human“ i reći da smo – protiv. U Americi čak i slogan „Ili mi, ili oni“ ne bi mogao biti lansiran, a da se ne otkrije kako je zapravo, riječ o Hitlerovom pokliču iz 1936. godine…
„Vi ste SDP – Stranka Domoljuba i Patriota,“ kaže čovjek zbog kojeg neki kraticu SDP prevode i sa „Svaki Dan Pijan“! Ipak, jučer u Domu sportova, Zoran je morao biti trijezan, jer naprosto – to je bio uvjet prve dame Sanje Musić da joj se približi na svega metar. A ako je bio trijezan, onda se postavlja i opravdano pitanje: od kuda ono ludilo, od kuda tikovi, od kuda nabijanje šakom po prsima?! Na ta će pitanja odgovor dati medicina, a na onaj za naciju ipak važniji – birači.
Autor: Velimir Bujanec/direktno.hr
