U Hrvatskoj ne jenjavaju svađe i polemike, a ne jenjava ni broj migranata koji stižu iz Srbije. Usuđujem se dati analizu i načelni prijedlog. Kratko, jer su sve analize već dane, ali tako da se zataškavaju laži, a prijedlog ionako ne će naša vlast prihvatiti. No, važno je da se zna.

Prijepori

Sve prijepore izazvao je premijer Zoran Milanović i njegovi ministri, ovisno o kojoj se temi radi. U temi migranata, to je Ranko Ostojić. 

Milanović je uvrijedio redom sve ovako:

1. Uvrijedio je hrvatske građane lažima da su spremni na navalu migranata, a nisu bili, i nisu ni sada, ali to ću mu otpisati ako Hrvaska ne potone u migrantsku kataklizmu. Potone li, pak, držim da g. Milanović treba počiniti neki oblik viteškoga samoubojstva. A tko će s njim, neka odluče na Komitetu.

2. Strašnim ponašanjem i riječima uvrijedio je predsjednicu države, gđu Kolindu Grabar Kitarović i potpunim odbijanjem svake suradnje, udruženim s različitim oblicima nepristojnosti, isključio je iz sudjelovanja u brizi za nacionalnu sigurnost. Taj čin je ravan veleizdaji – jer u situaciji u kojoj jest, Hrvatska treba sve svoje snage i totalno zajedništvo da se izvuče iz opasnosti kataklizme. Da ne govorim o ustavu, zakonima i sposobnostima.

3. Uvrijedio je mađarskoga premijera i mađarski narod (koji je toga premijera izabrao) groznim riječima o žici i ogradama kao obliku nekulture i okrutnosti. O tome ne ću duljiti (navodno su Madžari izjavili da s Hrvatskom ne će razgovarati dok ne dobije novu vladu – strašno u diplomatskom jeziku), nego ću čitatelje upitati: kojega vraga ti Madžari grade ograde i postavljaju žicu? Jesu li oni glupi (sve u odnosu na nas), jesu li neki fašisti, jesu li prirodno okrutni, neobrazovani, neinformirani, ksenofobni? Nisu. Madžari su u svemu bolji od nas i treba se lijepo zamislit – zašto grade zidove i žicu, a onda propuštaju migrante iz Hrvatske? Tko o tome nije mislio, neka promisli, tko ne zna, neka odgovor vidi dolje.

4. Uvrijedio je srpskoga premijera i srpski narod, što se ne smije raditi, a navlastito u odnosu na naše delikatne odnose sa Srbijom. Tu, između ostaloga rečenog, treba objasniti jednu Milanovićevu uvredu (zanimljivo, nitko je nije do kraja protumačio): Milanović je VučićU poručio „šaraj, čovječe, šaraj“ (mislio je na slanje migranata i u Madžarsku). Taj izraz dolazi iz rasističkoga vica o Muji i Hasi (muslimani!) koji su išli u kazalište, pa je Haso dospio u parter, a Mujo na galeriju. Pa je Mujo trebao mokriti i iskoristio je mrak i mokrio s galerije na parter i pogodio Hasu. Pa je Haso viknuo: „šaraj, bolan Mujo, šaraj“. Ne treba komentar.

6. Uvrijedio je Hrvatsku demokratsku zajednicu, u svakom govoru i nastupu, strašnim, vulgarnim riječima i prispodobama. Na kraju je definirao osovinu (tri člana, kao Njemačka, Japan i Italija u II. svjetskom ratu): Beograd, Budimpešta i HDZ. Ljudi, tu se nemojte zgražati što je time htio reći HDZ-u, sjetite se što je rekao kolegi Vučiću!

7. Dana 22. rujna 2015. u Bruxellesu je na međunarodnoj razini ponovio svoje gađenje zbog brige da stižu muslimani, čime je direktno uvrijedio premijera slovačke, i slovački narod (čini mi se i sve druge iz Višegradske skupine). Pritom nije bitno tko je u pravu, a tko u krivu, nego je bitno da je to još jedna međunarodna svađa u koju je premijer, koji se na hrvatskoj TV jednom predstavio kao „propali diplomat“ osobno uvukao Hrvatsku. Tko je on da sudi tim časnim ljudima i zemljama? Hrvatska, prava, europska, uljuđena Hrvatska, nikad se ne bi usudila to učiniti.

Glupost i licemjerje

HDZ nije imao predizborne snage da ono što je dobro analizirao i shvatio iskreno i kaže. A shvatio je da će migranti ostati u Hrvatskoj čim Slovenija i Madžarska zatvore svoje granice, a one će ih zatvoriti kad svoje zatvori Njemačka i njezini bogati susjedi. U tom se scenariju postavlja pitanje koje su svi ostavili da lebdi u zraku: ako granice zatvore Slovenija i Madžarska, hoćemo li mi zatvoriti svoju prema istoku? Pitanje ima dva dijela: hoćemo li se, „u svojemu velikom srcu i humanosti“ to usuditi učiniti i, teže, kako ćemo to učiniti – kad nemamo ograde i žicu. Ja na ta pitanja ne ću odgovarati, jer to nije učinio ni Milanović ni njegovi sulažovi.

Primjer: izvjesni g. Klisović, zamjenik Vesne Pusić, rekao ja u emisiji „Otvoreno“ 22. rujna 2015.: „naš plan B radi odlično, i mi uopće ne mislimo na plan C“. Gluplji, neiskreniji i neupućeniji odgovor nije se mogao dati. Jer, implicira Klisović, „dok dobro ide danas, ne treba misliti na sutra“! Zamjenik ministra inozemnih poslova! Je li to ona naša ljubljena Hrvatska, sa svim znanim manama, ali nečim takvim ipak ne?! Klisović je to rekao i to se može provjeriti (mislim da je to rekao čak i gluplje i primitivnije od ovoga mojega prisjećanja).

I – u tom jadu – leži naš jad, i lijevi i desni: lijevi jer lažu poput Klisovića, a desni jer se ne usude reći ni ono malo što smisle. Evo, ja ću reći. Nije nešto genijalno, ali jest iz moje struke (funkcija ljudskoga organizma) i konkretno je. Zove se „princip dinamične ravnoteže“.

Princip dinamične ravnoteže

Da ne ponavljam do povraćanja frazetine o velikom srcu i velikoj humanosti, odmah ću hladno reći: da, treba biti za prijam i prolaz migranata, treba prema njima biti najbolji što se može, ne smije ih se ni po čemu diskriminirati i zauvijek trebamo primiti određeni broj (kvotu). No, što, jadan ti sam, ako Slovenija i Madžarska zatvore granice?!

Evo što

Prvo treba odlučiti koliko bi Hrvatska migranata mogla podnijeti tako da u nas budu najmanje šest mjeseci, a možda i dulje, možda i zauvijek. Da se ne mučite, ja ću velikodušno (domoljubno, humano i sl., vidi „veliko srce“) reći da je to deset tisuća. Onda treba (već je davno trebalo!) čuvati granicu(e) na istoku (Ostojić) i migrante usmjeriti na određene ulaze. Treba ih potom otpremati u Sloveniju i Madžarsku, ali „dinamičnom ravnotežom“ – da ih u Hrvatskoj uvijek ima deset tisuća. To, naravno, znači da ih u zemlju ne bi pustili kad bi im broj u zemlji narastao (nešto malo) iznad deset tisuća, pa opet bismo i tako dalje… I onda, kad i ako Slovenija i Madžarska zatvore granice, zatvorimo (gdje je sada Ostojić!?) i mi svoju na istoku.

Imamo opravdanje i mirnu savjest, jednake kakve će imati i Slovenci i Madžari, ali i Nijemci, Nizozemci, Švedi i drugi. I ispast ćemo „veće srce“ od onih koji ne će nikoga ili biraju po vjeri ili drugim značajkama (npr. novac, znate li na što mislim?). I, naravno, ispast ćemo pametniji, i manje ćemo stradati, od onih koji – nisu bili spremni, intelektualno ili tehnički, u jednom času – sami sebe osigurati u svojoj tzv. suverenoj državi. A takvih je velik broj i svi su istočno od nas.

prof.dr.Matko Marušić/Dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save