Režimski mediji žestoko napali Ivana Miklenića
Nije li neobično da rijeka ljudi već dugo teče prema Europskoj uniji, a da vodeći ljudi Unije ništa stvarno ne poduzimaju, niti ostavljaju dojam da znaju što bi trebalo učiniti… Činjenica je da je Mađarska do sada zbrinula više od 200 tisuća tih ljudi, od kojih je više od 50 tisuća na stalnoj brizi toj zemlji, a da nitko prstom nije maknuo da bi joj stvarno pomogao, piše u komentaru urednika Glasa koncila kojega prenosimo u cijelosti, a kojega su režimski mediji dočekali na nož.
Rijeka ljudi pretežno mlađe i srednje dobi, koja je iz Turske preko Grčke, Makedonije i Srbije dotekla u Mađarsku i Hrvatsku pa preko njih u Sloveniju, Austriju i Njemačku, potpuno je nova nikad viđena pojava koja nužno otvara bezbroj vrlo važnih pitanja i zahtijeva što preciznije istinite odgovore da bi se moglo postupati odgovorno, mudro i časno i da bi se izbjeglo učincima neviđenih manipulacija koje prate tu pojavu.
Kao prvo nameće se pitanje koliko dugo može ta ljudska rijeka teći i u stanovitoj mjeri sve rušiti pred sobom, odnosno je li dolazak te rijeke ljudi u Hrvatsku i Europu na toj ruti tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj, možda ni godinama? Odgovor na to pitanje morali bi znati i Ujedinjeni narodi, sve vodeće međunarodne sile, vodstvo Europske unije, političari europskih država na toj ruti, kao i hrvatski političari. Vjerojatno je da od spomenutih neki pouzdano znaju precizan i istinit odgovor na to pitanje, ali ga ne žele objaviti jer je to u njihovu interesu i u duhu igre s ljudima koja je vrlo vjerojatno vrlo smišljeno režirana. Teško je reći znaju li odgovor na to pitanje hrvatski političari, kako vladajući tako i oni u opoziciji, ili tek slute moguće odgovore ili se pak i ne opterećuju tim pitanjem.
Činjenica da je rijeka ljudi ušla u Hrvatsku ne daje političarima pravo na ignoriranje toga pitanja niti im dopušta da dolazak tolikih ljudi ne prepoznaju kao ozbiljnu, sudbinski važnu problematiku u svoj njezinoj slojevitosti. Prvi tjedan priljeva tih ljudi u Hrvatsku nije pokazao da hrvatski političari tu pojavu uzimaju dovoljno odgovorno, štoviše, neodoljiv je dojam da je i ta pojava u prvom redu iskorištena za predizbornu kampanju. Više je nego nehumano tom se pojavom koristiti za pridobivanje glasova na izborima, tj. za utaživanje neizmjerne žeđi za vlašću, a zanemarivati pritom i hrvatske legalne i legitimne nacionalne interese i stvarnu tešku situaciju tih ljudi kojima se najvjerojatnije grubo instrumentalizira.
Povjerenik za proširenje Europske unije, kako su objavili mediji, izjavio je da na naseljavanje u Europi sada pretendira čak 20 milijuna ljudi. Ta izjava potvrđuje da nije riječ samo o izbjeglicama, tj. ljudima koji su prisiljeni spašavati svoj goli život izvan svoje zemlje, nego vjerojatno još više o ljudima koji žele u Europi ostvariti viši standard života, a pitanje je nemaju li uz to, po naumu skrivenih režisera, i sasvim određenu misiju koje ovoga časa možda nisu uopće ni svjesni. Poznato je da u toj rijeci ljudi osim Sirijaca i Iračana ima relativno puno Afganistanaca, Pakistanaca, pa i znatan broj osoba s tzv. Zapadnoga Balkana koje žele dobiti politički azil u Europskoj uniji, a sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima.
Ako je riječ o takvom scenariju, a on se ne može isključiti, kako bi na to trebali odgovoriti i europski i hrvatski političari, kao i odgovorni u religijskim zajednicama? Može li se isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu da bi se potom iznutra i izvana razaralo i tu religiju? Nije li neosporno da ideologija globalizma ne podnosi ni jednu religiju koja zastupa vjeru u jednoga osobnoga Boga, koja ima uporište iznad čovjeka?
Nije li neobično da ta rijeka ljudi već dugo teče prema Europskoj uniji, a da vodeći ljudi Unije ništa stvarno ne poduzimaju, niti ostavljaju dojam da znaju što bi trebalo učiniti? Činjenica je da je vodeća njemačka političarka uputila poziv tim ljudima da dođu u Njemačku, objavljujući da ih ta zemlja bez problema prima 800 tisuća, a onda je samo nakon nekoliko dana ponovno zatvorila granice uz kontrolirano i vrlo sporo propuštanje.
Činjenica je da je Mađarska do sada zbrinula više od 200 tisuća tih ljudi, od kojih je više od 50 tisuća na stalnoj brizi toj zemlji, a da nitko prstom nije maknuo da bi joj stvarno pomogao. Umjesto pomoći Mađarska, koja se odgovorno odnosi i prema svojim građanima i relativno odgovorno prema došljacima, dobiva kritike, zgražanja i osuđivanja. Što tek čeka Hrvatsku kad se već sada medijski najavljuje da bi moglo oko 70 tisuća tih ljudi ostati u zemlji barem preko zime, a humanitarne zalihe hrvatskoga Crvenoga križa i Caritasa bile su gotovo potrošene već prvoga dana dolaska te ljudske rijeke?
Imalo pozornijem promatraču medijske scene u Hrvatskoj ne može promaknuti činjenica da su mnogi mediji danima smišljeno i sustavno pripravljali hrvatsku javnost za dolazak spomenute rijeke ljudi, a da ti isti mediji kad je Hrvatska zbrinjavala oko 750 tisuća izbjeglica i prognanika u nedavnoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ni upola toliko nisu prizivali u pomoć tim ljudima.
Nije li na djelu još jedna megamanipulacija koja zlorabi vrjednote humanosti, ljudske solidarnosti, karitativnosti i ljubavi prema bližnjemu da bi se javnosti odvratila pozornost i od nezadovoljavajućega gospodarskoga i socijalnoga stanja u Hrvatskoj zbog čega mnogi mladi školovani ljudi odlaze iz domovine i od tajnih planova režisera i agenata ideologije globalizma? Što god bilo na djelu, za vjernike i humane ljude uvijek ostaje etička obveza u svakom čovjeku vidjeti brata i pomoći mu koliko je to moguće, a na nositeljima državne vlasti sva je odgovornost za humano preživljavanje tih ljudi, ali i za stvarno dobro svih hrvatskih građana, i zato bi morali za svoje odgovorno postupanje postići konsenzus i po njem postupati.
Autor: Ivan Miklenić/Glas Koncila
