0,03% glasova = 99% javnih poduzeća: ‘Nabijem vas…’
Ministar Vrdoljak iz stranke s jedno 0,03 posto glasova birača i prisutnom u 99% javnih poduzeća, dokazao je svoju pripadnost lijevoj, urbanoj i kulturnoj političkoj opciji. Naime, on je pijan došao službenim automobilom s vozačem u Vrliku, a grupa ljudi u kvartovskom kafiću ga je – fotografirala.
Što je on smatrao uvredom i prijetnjom pa ih je počeo, kao pravi balkanski političar, vrijeđati i prijetiti im za stvarno. Na što su oni reagirali zvanjem policije. Ministar je rekao da su oni hadezeovci i da su prijetili njegovom vozaču, a hadezeovcima je u redu psovati mater, prema njemu. Ovdje valja napomenuti da je Vrdoljak rodom iz Imotske krajine, dakle vjerojatno poznaje ljude u Vrlici, a i oni njega.
“Nikakvog razloga za reakciju nije imao. Od nas šest koji smo sjedili u kafiću samo je jedan u HDZ-u. Svi smo branitelji, ja sam bio u ratu pet godina. Došao je autom, otvorio prozor i rekao: ‘Šta je p…e, sad me slikajte. Nabijem vas na k…c.’ Svi smo ostali šokirani. Pa zar je to razina ministra. Strašno. Poslije se ispričao. Moj prijatelj Ante Mandarić prijavio je sve policiji, premda je policije bilo i dok se to događalo, tako da oni sve znaju. U Vrliku je stigao zapovjednik sinjske policije, a meni se prije sat vremena javio Ante Kotromanović. Policija je s nama razgovarala, a s ministrom mislim da nije”, prepričao je Srđan Djaković, jedan iz grupe ljudi okupljene u lokalnom kafiću koju je Vrdoljak primitivno izvrijeđao. Potvrdio je da su fotografirali auto i ministra, kako bi fotografije prodali kakvom portalu. Što Vrdoljak nalazi tako provokativnim u tome da ga netko fotografira na javnom mjestu?
Vrdoljak smatra da su ljudi koji su ga fotografirali “okupljeni oko tajnika lokalnog HDZ-a”, jer je on vlasnik kafića. Oni to niječu. Potvrdio je, međutim, da im je rekao da ih nabije na onu stvar (ništa pederskog, jasno). Potvrdio je da mu je zasmetalo što su ga fotografirali, ali kaže i da su njegovom vozaču rekli “imat ćeš problema”, odnosno da su mu prijetili, što oni negiraju. “Kazali su mu: ‘Imat ćeš problema’, a ja sam im rekao: ‘Što mu prijetite, slikajte mene’. Onda je jedan među njima rekao: ‘Ružan si za slikanje’, a ja sam mu odvratio: ‘Nabijem te’. Otišli smo u restoran, sjeli za stol, a onda se pojavio jedan i zamolio za razgovor. Kazao mi je da je shvatio kako sam ja njemu nešto rekao, ja sam mu odgovorio da sam to kazao najagresivnijem među njima. Onda je on rekao da s tim nema problem i otišao”, prepričao je Vrdoljak za Index Matije Babića, koji sve ovo skupa pokušava relativizirati i prikazati kao provokaciju HDZ-ovaca spram finog i pristojnog ministra Vrdoljaka, a njihovo čitateljstvo također, sudeći po komentarima, posve podržava ministra.
Jutarnji pak donosi ponešto drukčiju verziju događaja od Vrdoljakove – prema njihovim spoznajama, dok je trajao predizborni skup jedan mladić iz Vrlike mobitelom je snimao automobil u kojemu je ministar Vrdoljak stigao u Vrliku te ministrovog vozača upitao – kako ministar može koristiti službeni automobil u stranačke svrhe? O ovome je vozač izvijestio ministra, koji je to shvatio kao “prijetnju svom vozaču”! Kad je ministar Vrdoljak odlazio iz Vrlike, prema izjavama očevidaca, njegov automobil zaustavio se ispred kafića ispred kojeg su sjedila šestorica građana Vrlike, a ministar Vrdoljak otvorio je prozor te im poručio: “Šta je pi*ke, sad me slikajte, nabijem vas na ku*ac” – te produžio dalje. Incident je potvrdio i Ivan Ćorić, gradonačelnik Vrlike, te rekao: “Ne znam tko ih je izvijestio, ali je vrlo brzo iz Sinja stiglo nekoliko policajaca i dva inspektora te su napravili obavijesne razgovore s mladićima kojima se ministar Vrdoljak obratio na neprimjeren način. Koliko mi je poznato, jedan naš branitelj koji se nalazio u toj skupini građana potom je potražio ministra Vrdoljaka i našao ga u ovdašnjem restoranu na ručku. Prema mojim informacijama, ministar Vrdoljak tri puta se ispričao ovom vrličkom branitelju te je incident na neki način izglađen”.
Zanimljivo da ta ista populacija koja u fotografiranju javne osobe na javnom mjestu vidi provokaciju na koju treba odgovoriti šakom u glavu i uhićenjem mrskog provokatora također posve podržava provokacije jednog Frljića, a svaki, makar i najkulturniji, odgovor na te provokacije smatra ustaškim divljanjem koje treba zaustaviti svim silama. Tako na stvari gleda i predsjednik, a vjerojatno i jedini član lokalnog HNS-a Marko Delić (tko to u Vrlici glasa za HNS posve je nejasno). On je čuo da su, kako on kaže “hadezeovci” (iako HDZ ne zna ništa o tome) prijavili ministra Vrdoljaka, i to da ih je provocirao i da je bio pijan. “Ma to su gluposti. Ministar je jutros bio u Splitu na otvaranju sajma SASO, ima do kraja dana još niz obaveza i te su optužbe bez ikakvog osnova. To je takva taktika HDZ-a. Prvo isprovociraju situaciju, pa onda prijavljuju kao da su oni oštećeni”, rekao je Delić.
Hoće li ovaj kretenoidno-krkanski ispad ministra, koji je završio na policiji, umanjiti izborne šanse SDP-a? Ne, jer njihovo biračko tijelo u takvom ponašanju vidi problem samo kad se tako ponaša netko iz HDZ-a. Kad se njihovi ponašaju kao stoka, onda je to u redu, jer s HDZ-ovcima to tako treba, čak i kad nisu HDZ-ovci. Ali valja ipak priznati da je Vrdoljak puno prirodniji kad se koristi takvim psovačkim rječnikom nego kad se trudi tuđicama i kompleksnim jezičnim konstrukcijama prikriti svoju skromnu erudiciju i još skromnije intelektualne kapacitete.
Milanovićeva abeceda
U početku bijaše plan 21. A on je bio popraćen reklamnom kampanjom s plakatima na kojima je pisalo “Plan za novi dan”. Od njega se odustalo odmah po dolasku na vlast. Ali Milanović, poput kojota iz crtića, voli raditi planove. Problem s tim planovima je što mu svi eksplodiraju u lice. Tako smo nakon plana koji se temeljio na tome da će nas plima migranata milošću Božjom zaobići imali još nekoliko planova, od kojih niti jedan nije izdržao dulje od dva dana. Plan B se razbio na zidu na mađarskoj granici; plan C je bio da, ako ih već ne možemo uvaliti Mađarima, migrante utrpamo Slovencima.
Plan C je bio dogovoren sa Slovencima, iako Slovenci o tom dogovoru pojma nisu imali. Dakle, ili su Slovenci slagali da nemaju pojma da su se s Milanovićem i Ostojićem nešto dogovarali, ili su Milanović i Ostojić slagali da su se dogovorili sa Slovencima. Znajući taj “a je to” dvojac i njihove kapacitete za diplomaciju, nekako sam sklon vjerovati drugoj opciji.
Dakle, plan C se raspao prije nego što je i zaživio, kao i plan A i plan B prije njega. Naročito je dirljiva bila propast plana B, koji je završio s vlakićem u zbijegu, odnosno time što su naoružane postrojbe RH prešle u Mađarsku po naredbi Vlade RH, a bez prethodnog dogovora s vladom u Budimpešti, što se inače smatra objavom rata. Sve je završilo poniženjem za Milanovića i Ostojića koji su se hvalili da su oni dogovorili vraćanje svog vlaka, iako su Mađari jasno rekli da oni nemaju ništa s tim i da je Orban to dogovorio s Predsjednicom.
Potom se prešlo na plan D, koji je kao i svi ostali bio temeljen na “brigo moja prijeđi na drugoga” filozofiji, tako bliskoj Zoranu Milanoviću. Naravno, ideja je bila da se migrante uvali nekom drugom, bez dogovora s tim nekim drugim a da se ne osigura smještaj migranata u Hrvatskoj bar na neko vrijeme. Upitan što je točno plan D, premijer koji će to biti još iduća oko dva tjedna je rekao: “Ni Slovenija ni Austrija na granici nemaju žicu, za razliku od Mađarske. Dok je tako ljude se ne može zaustaviti – može ih zaustaviti samo rijeka ili ograda. Mislim da sam jasan”.
Slovenci su na to reagirali na jedini normalan način – slanjem vojske na granicu. Kako bi dokazali Milanoviću da nije istina da vojska ne može zaustaviti migrante. A slijedi nam gradnja ograde, po svoj prilici, tako da će se zahvaljujući Milanoviću Hrvatska vjerojatno naći ograđena žicom od strane svih svojih susjeda s kojima je u Europskoj uniji.
Milanović se inače ne tako davno hvalio kako su njegovo društvo Merkel, Juncker, i Cerar. Za razliku od one “plavuše”, kako je SDP-ovci seksistički zovu, koja se druži s primitivcima poput Orbana, Cerar ga je grubo otpilio rekavši kako se Hrvatska ponaša neeuropski, što je u ovom slučaju istina. Juncker je stao na stranu Mađara rekavši da imaju pravo braniti svoje i schengenske granice kako god smatraju da je potrebno. Milanoviću tako za plan E ostaje jedino napiti se s Peđom Grbinom i pjevati “Izdali me prijatelji”.
Uglavnom, s ovim promjenama planova svakog dana predizborni plakati SDP-a na kojima je pisalo “plan za novi dan” dobivaju posve novi smisao. Svakog dana jedan plan, da bi do kraja dana od plana ostao samo zvuk diplomatske šamarčine na Milanovićevom licu.
Milanović se, međutim, i dalje sustavno opire jedinom planu koji ima smisla – gradnji zida prema Srbiji i slanju vojske na granicu, iako su dosad već svi drugi napravili isto. Zapravo je možda i bolje da nismo gradili taj zid. Vjerojatno bi koštao kao i kuće u Gunji, 5000 eura po dužnom metru. Naročito ako bi ga radila Anka Mrak Taritaš. Zato bi možda umjesto vojske bilo bolje poslati nju na granicu. Staviti joj slamnati šešir i reći joj da glumi strašilo.
Trebamo pomoć, ne trebamo pomoć…
Milanović u zadnje vrijeme puno vremena provodi s Ostojićem, ali unatoč tome njih dvojica nastavljaju davati posve kontradiktorne izjave. Skaču jedan drugom u usta. Na pitanje o pomoći Slovencima iz Europske unije Ostojić je objašnjavao kako je i nama ponuđena takva pomoć, i to odmah, koja uključuje radne timove, timove FRONTEX-a, opremu, ali Hrvatska, smatra Ostojić, ima “dovoljno sposobnu svoju graničnu policiju s dovoljnim brojem ljudi i nije bilo potrebe za tim”. Njegov je stav da je to pomoć koju treba uputiti na grčku granicu!!!
Sposobnost hrvatske granične policije smo vidjeli, naročito na sramotnim slikama s granice sa Srbijom koje su obišle svijet!!! Samodopadnost i arogancija Ostojića graniče s ludilom. A da ne govorimo da se junači novcem poreznih obveznika. Nikakav novac, kaže, neće tražiti od Europe, na koji imamo puno pravo! Samo na prijevoz migranata vlakovima Hrvatska je dosad potrošila milijun eura. Nismo baš tako bogati da bismo se razbacivali novcem, i odbijali ponuđenu financijsku pomoć za zbrinjavanje migranata!
A otprilike u isto vrijeme premijer Milanović je izjavio: “Vlada će sutra zatražiti međunarodnu materijalnu pomoć za organizaciju prihvata izbjeglica”. Dakle, EU će nam platiti štetu koju rade izbjeglice, samo nije baš jasno tko će nadoknaditi štetu koju svojom nesposobnošću planiranja i upravljanja krizom radi ova vlada. U javnosti se sve češće čuju mišljenja kako bi možda bilo jeftinije poslati Milanovićevu vladu i sve njihove uhljebe preko granice u Sloveniju, a Sirijce zadržati.
Znanstvenici koji pale šatore
Službena statistika MUP-a, koju prenose mediji, kaže: “Među izbjeglicama ima najviše Sirijaca, te 43% žena i djece”. To je nastavak priče po kojoj ovdje dolaze samo atomski fizičari, molekularni biolozi, doktori znanosti, liječnici specijalisti i zubari, te poneki arhitekt i umjetnik. Iako ljudi koje gledamo na televiziji više nalikuju VKV socijalnim slučajevima i NKV podmetačima eksploziva i paliteljima auta. Kolegice iz redakcije koje su obišle izbjegličke logore tvrde pak da je Sirijaca najmanje, pretežu Iračani i ljudi iz zemalja u kojima rata uopće nema niti ga je kad bilo, a podijeljeni su na grupe, od koji svaka ima određen (mali) broj žena i djece kojima se služi pri probijanju granica, odnosno njih pokazuju umjesto putovnice, što je meni osobno dovoljno moralno odbojno da ih samo zbog toga što djecu guraju u prve borbene redove ne bih pustio nigdje. No čak i službena statistika kaže da ih osamdeset posto nema dokumente.
“Izgubili su ih u ratnim zbivanjima”, kažu vodeći mediji. A kako to da nisu izgubili onih desetak tisuća eura koje imaju sa sobom, svaki? I odakle im? Javna je tajna da bogate zaljevske države daju velik novac za put, i još veći onima koji se uspiju dokopati Schengena.
Šatore koji su danas gorjeli u Sloveniji su zapalili atomski fizičari, molekularni biolozi, liječnici specijalisti, i arhitekti. Ako je vjerovati medijima. Što će tek biti kad dođu oni nepismeni? A takvih je u zemljama odakle dolaze imigranti uglavnom oko 30%.
Da mediji stvaraju lažnu sliku o imigrantima priznala je i Njemačka javna televizija ARD. U izvješćima njemačkih televizijskih emisija Tagesschau i Tagesthemen ne pokazuje se uvijek prava slika nadirućih migranata, priznao je glavni urednik vijesti ARD aktuell Kai Gniffke. On je rekao: “Kada snimatelji snimaju izbjeglice, traže obitelji s malom djecom i velikim okruglim očima. Međutim, činjenica je da su 80 posto izbjeglica mladi, snažno građeni muškarci, bez obitelji”.
Ali srcedrapateljni novinari kojima su herc-romani s happy endom valjda realnost kažu da imaju opravdanje za sve. Pa i ovu očito vojnu invaziju, samo što ovi vojnici ne nose odore. Pa i za palež. Tako nam jedan naš portal donosi “istinu” kako je vatra planula slučajno jer se ljudi griju paleći vatru, pa često izbijaju požari. Ne damo naše imigrante ni kad se sami slikaju u pobjedničkoj pozi uz zapaljen šator!
Inteligencija iskazana pred sudom
Kad se nađete pred sudom zbog nehotičnog ubojstva dvoje ljudi u prometnoj nesreći, prva stvar koju biste trebali izraziti je kajanje. Ako i nije iskreno, stvar je uljuđenosti. A i vjerojatnost da ćete se izvući s manjom kaznom je osjetno veća ako sudac ocijeni da znate u čemu ste pogriješili, da vam je žao, i da nećete više.
Horvatinčić je međutim, iz nekog razloga, odlučio tužiti obitelj Talijana koji su stradali na svojoj jahti u sudaru s njegovim gliserom za 250.000 eura, koliko iznosi šteta na njegovom gliseru “Itama”. Odnosno, to je učinilo poduzeće koje je vlasnik broda, no vlasnik tog poduzeća je opet Horvatinčić.
Naime nakon što je Horvatinčić opisao na sudu kako se onesvijestio za kormilom uoči udara, Ognjen Frangeš, odvjetnik obitelji Salpietro, upitao je optuženog poduzetnika je li upoznat s procesom na Trgovačkom sudu u Splitu kojim Horvatinčićeva tvrtka od obitelji stradalih nautičara potražuje 250.000 eura odštete. Horvatinčić se ne sjeća odštetnog zahtjeva prema Talijanima i tvrdi kako svaki dan potpisuje puno dokumentacije.
Je li time Horvatinčić prešišao Čačića u bahatosti, teško je reći. Ali možda je vrijeme da čovjek osnuje svoju stranku i angažira se politički. Za one kojima je malo jedan Čačić, i jedan Kerum.
A kad nije naš…
“Iskreno, ne vidim uopće smisao funkcije predsjednika Republike. Trebalo bi ga birati u Saboru”, ispalio je Milanović. Nije baš zgodno, jel da, da predsjednik Republike, odnosno predsjednica, nije iz iste stranke iz koje i on, i da im kvari koncepciju po kojoj su oni najpametniji na svijetu i šire.
“Mislim da je došlo vrijeme da se predsjednika Hrvatske bira kroz parlament. Mislim da to treba već od idućih izbora, ali ne mogu ja to promijeniti. Za to je potrebna dvotrećinska većina u Saboru i promjena Ustava. Mislim da će se tome pružati otpor”, rekao je Milanović. Veliki demokrat! Zanimljivo je kako bi komunisti uvijek mijenjali Ustav kad god ime nešto ne odgovara. Radi Perkovića, radi Kolinde, radi bilo čega. Ali se zato pozivaju na isti taj Ustav kao na svetinju kad pokušavaju predsjednici ograničiti ovlasti, recimo da dade mandat onom tko ima najviše glasova na izborima, kako se to u demokracijama normalno i radi, a ne, kako medijske SDP-ove narikače koje su se već pomirile s gubitkom izbora tvrde, “onom tko ima najviše izgleda sastaviti vladu”. Dosad su često napadali predsjednicu za “nepoznavanje Ustava”, iako se na kraju uvijek ispostavilo kako ga ne poznaje – Vlada.
Milanović, dakle, ne vidi svrhu postojanja predsjednika Republike. Iskreno, ja uopće ne vidim svrhu postojanja Milanovića kao takvog, ali ta izjava od njega ne čudi, jer on ne vidi ni svrhu postojanja RH, njemu je to slučajna država koja je tu samo zato da bi on imao gdje biti premijer. Najbolje u svemu je to što šef partije ispaljuje ovakve bedastoće, a režimski novinari seruckaju kako je Karamarko taj koji ima diktatorske ambicije i kako predsjednica ne poštuje Ustav.
U istoj toj emisiji čak se pohvalio i time kako je sposoban i kako spretno upravlja imigrantskom krizom. Strop studija se srećom nije srušio.
7Ivo7
Najgori domaći film koji sam ikad gledao je bio “7sex7” Irene Škorić. To dosta govori, s obzirom na to kakvi su inače domaći filmovi. Taj posve diletantski uradak o seksu kao da je radila dvadesetogodišnja djevica koja razlog svoje ukočenosti vidi u mrskoj joj Crkvi, s kojom inače kao ateistica nema blage veze.
E ta Irena Škorić, ne baš prebistra intelektualka koja inače razmišlja kolektivnim mozgom, je visokopozicionirana članica stranke Ive Josipovića. Mjesto u njoj je našla jer je mlada, urbana, ambiciozna, ispranog mozga, skromnih intelektualnih kapaciteta i posve nenadarena. I kao takva je “za nula kuna” snimila predizborni spot Ive Josipovića, koji je smjesta postao mjesto opće sprdnje. On u tom spotu udara nekim drvenim udaraljkama, uz pozadinu na kojoj je “Trg maršala Tita”, i… ma, nema smisla prepričavati.
Uglavnom, Ivo je trebao ili platiti PR profesionalca i ne sramotiti se, ili u stranku primati nadarene ljude koji bi mu za nula kuna napravili, onako volonterski, nešto suvislo. Ovako ispada da smo za predsjednika imali lika koji se fura na superozbiljnog intelektualca, a zapravo je kategorija Jajana i Ševe iz Noćne more. Mark Twain je jednom lijepo rekao da nama vladaju ili vrlo pametni ljudi koji se dobro zezaju, ili vrlo glupi ljudi koji misle smrtno ozbiljno. Bojim se da je Hrvatska potonji slučaj.
Autor: Marcel Holjevac/7dnevno
