HODAK: Djeca ili čak unuci komunizma su na djelu
Kad sam postavio pitanje našem Stipi otkud mu saznanje da je Vukojević sa Šuškom i Glavašem pucao po Borovom selu, on je odgovorio da zna jer mu je to rekao – Josip Boljkovac!!! Udovica Kira je po uzoru na zagorsku “pokojni Štef je živi svedok“ iskazala da je to čula od svog pokjnog supruga. I stari partizanski humanitarac Joža Boljkovac je bio oslobođen. I to pravomoćno.
Izbori su takoreći pred vratima. Obzirom da sam prestar kako bih iznenada evoluirao, znam samo da svoj, ionako nebitan, glas neću dati sada vladajućima. Nekako sam skoro podsvjesno počeo razmišljati o MOST-u Bože Petrova. Kao i svaki naivni hrvatski glasač počeo sam filozofirati u stilu “oni nisu ni za SDP ni za HDZ pa su možda baš zato dobra opcija”. Prevedeno, ni za kugu ni za koleru. Osim toga tamo je čovjek s perfektnom ratnom biografijom. Ugledan liječnik, doktor znanosti Drago Prgomet. U jednom trenutku zlobe, svojstvene ljudima moje dobi, padne mi na pamet Engleska poslovica “Ima mostova za koje nikad ne znaš je li ih prijeći ili spaliti.“ Ja sam most između mog glasa i MOST-iz Metkovića odlučio sam spaliti. Zašto? Ne zbog zgodne misli Alana Forda “Mi smo stranka koja ništa ne obećava, a to i ispunjavamo!” nego pročitah ovih dana da je ”MOST“ dobio jakog koalicionog partnera – Stipu Petrinu. Stipe je lider Nezavisne liste iz Primoštena koja je nakon 12 godina preimenovala Ulicu dr. Franje Tuđmana u Malu Raduču. Stipe je uvjeren da su Slavica Lukić, Vedrana Rudan, Boris Dežulović, bivši i sadašnji Feralovci u pravu kad misle da Tuđman nije stvorio ovu državu nego ju je opljačkao prije nego je i nastala. Siguran je da nema Male Raduče ne bi bilo ni Hrvatske. Negdje je izašlo da voli Tita i da nam je Tuđman uništio budućnost. Možda? Da Dr. Franjo Tuđman nije stvorio ovu “slučajnu“ državu Stipe Petrina bio bi možda jedino oblasni sekretar rajonskog komiteta SKH. U pravu je Petrina. Svaki pravi ljevičar mora trajno i intezivno patiti za tako sjajnom pozicijom. Božo Petrov je i talentirani selektor. Nešto k’o nekad u Jugi Miljan Miljanić. Preveo je preko svog MOST-a i Marka Pupića Bakrača kojeg obožavaju zadarski SDP-ovci. Moje isprazno maštanje da MOST nije “ni za kugu ni za koleru“ podsjeća na čamac klase “Optimist“ koji je potonuo čim je krenuo sa starta. Sve sam sigurniji da nema tzv. nezavisne liste u koju neće nevidljiva ruka, vođena progresivnom idejom, ubaciti one koji mrze ovu državu, a vole samo Lijevu našu. O vole, vole…nije za tebe politika nego motika.
I zato me Božo Petrov pomalo podsjeća na Kraljevića Marka i njegovu političku pragmatiku: “Halb trinken, halb Šarac geben.“
Dnevne novine i portali posvetili su ovih dana izuzetnu pažnju jednom događaju iz kaznenopravne sfere. Moj klijent Tomislav Josić poslušao je jednog svog “dobronamjernog“prijatelja i gostujući u emisiji HRT Nedjeljom u 2 rekao, vjerujući da govori istinu, veliku neistinu. Ukratko, govoreći o ubojstvu Brune Bušića u Parizu ustvrdio je da je tada jugoslavenski ambasador u Parizu bio Stipe Milanović otac aktualnog Premijera. Odmah nakon emisije nazvao sam ga i rekao mu ono što sam mu rekao. Kad smo dobili očekivanu tužbu odmah sam poslao notifikaciju g. Milanoviću naglašavajući da je mom klijentu žao i da se želimo nagoditi s njim tako da se javno ispričamo. Njegov odvjetnik mi je pismeno odgovorio da u načelu prihvaćaju da se postupak završi našom isprikom. Prenio sam klijentu da ćemo se ispričati i platit troškove postupka te da ubuduće bude oprezniji ako ga Stanković opet pozove u neku nedjelju. Na prvom ročištu Stipe Milanović se predomislio i srećom po sebe nije pristao na mirenje jer bi inače ostao bez 7000 kuna koje su mu dosuđene prvostupanjskom presudom. Uz ostalo “optuženi“ Josić mora platiti sudske troškove i troškove objave presude u emisiji Nedjeljom u 2. Odvjetnik privatnog tužitelja nije zadovoljan i žalit će se jer misli da bi prava satisfakcija za g. Stipu bila recimo doživotna robija za okrivljenog. Žalit ćemo se i mi i to je sve o jednom tipičnom i pomalo dosadnom postupku kakvih je na stotine svakog dana na svim sudovima. Pa zašto onda trošiti novinski papir za takav netraktivan predmet. Evo zašto. Ne tako davno Drago Zvonimir Carlos Pilsel na svom je portalu nazvao ovog istog Josića i Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara “neoustaškom gamadi“. I “neoustaška gamad“ angažirala odvjetnika i tužila Drageca poznatog ljubitelja koktela, naročito Molotovljevog, istom ovom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu uvjerena da nisu “neoustaška gamad“ i da će Zvonimir Carlos morati platit barem 7000kn ako ne i više. Na prvom ročištu sudac je, uz par ciničnih primjedbi prema “neoustaškoj gamadi“, Pilsela oslobodio od odgovornosti za kaz. djelo klevete. Tu je Josić morao platiti i troškove postupka što je naročito razveselilo njegovu suprugu i četvero njihove djece. Srećom, viši sud je ukinuo presudu i vratio predmet istom sucu na ponovno raspravljanje i odluku.
Međutim, to nisu svi biseri s Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Milenijski silovatelj Muslimanke koja nije nikad rođena – Vice Vukojević – javno je prozvan od časnog komunjare Josipa Boljkovca da je on, zajedno s Glavašem i Gojkom Šuškom, izazvao Domovinski rat jer je s nekog jeepa palio minobacačkom vatrom po Borovu selu. To je onda revoltiralo tamošnje Srbe pa su tako revoltirani poklali 12 hrvatskih redarstvenika. U ime “silovatelja“ podnio sam tužbu proitv časnog komunjare. Sudkinja je saslušala stranke, četiri svjedoka koja su u inkriminiranom razdoblju bili zapovjednici Hrvatskih snaga i sva četvorica su potvrdili da Vukojevića niti su vidjeli ni čuli da je bio na terenu koji su oni kontrolirali. Kolega Nobilo ponudio je dva svjedoka. Jedan je bio Stipe Mesić, a drugi udovica Josipa Reihl Kira u to vrijeme policijskog zapovjednika. Kad sam postavio pitanje našem Stipi otkud mu saznanje da je Vukojević sa Šuškom i Glavašem pucao po Borovom selu, on je odgovorio da zna jer mu je to rekao – Josip Boljkovac!!! Udovica Kira je po uzoru na zagorsku “pokojni Štef je živi svedok“ iskazala da je to čula od svog pokjnog supruga. I stari partizanski humanitarac Joža Boljkovac je bio oslobođen. I to pravomoćno. Zaključak je očit. Djeca ili čak unuci komunizma su na djelu.
Predsjednik Hrvatske udruge sudaca Đuro Sessa će dobit mlade ako ovo slučajno pročita. Opet novinari, odvjetnici i laici komentiraju sudske presude. Na svaku presudu postoji pravo žalbe na višu sudski instancu itd. itd. No postoji i poslovica da čovjek ne mora biti kokoš da bi znao da je jaje mućak. Sudovi su premreženi bivšim partijskim kadrovima ili njihovom djecom. Današnji sudac Vrhovnog suda Hrvatske svojevremeno je osudio mog nekadašnjeg klijenta Dobroslava Paragu jer je dao intervju ljubljanskoj ”Mladini“ da su ga na odsluženju kazne u Staroj gradišci stražari fizički i psihički maltretirali. Naravno, sudac je mislio kako je takvo što potpuno nemoguće. Di bi drugovi…, ma hajte molim vas, i osudio Paragu. Dobro se neki dan čudio Ministar pravosuđa zašto se suci u RH biraju doživotno i zašto mogu raditi, za razliku od ostalih smrtnika, u državnoj službi do sedamdesete godine. Ministar kaže da nema ni jedne državne institucije gdje zaposlenici biraju sami svoje predsjednike, šefove i direktore. Osim u sudstvu. Sudac koji je osudio Paragu ne bi ni teoretski mogao biti sudac u današnjoj Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj. I to ni seoski sudac, a kamoli sudac Vrhovnog suda. Moje klijente upozoravam da će moj rejting u pravosuđu nakon ove kolumne naglo pasti sa sadašnjih 0,001% još niže i dublje pa neka to imaju na umu i vode računa da u Zagrebu ima jako puno dobrih odvjetnika. Koji ne pišu ovakove kolumne niti iznose stavove o nepodopštinama našeg pravosuđa.
Možda sam se trebao, pišući ovu kolumnu, sjetiti onoga što je rekao Plaut: “Illae rei sum parvulus“ – Malen sam i nisam tome dorastao.
Subotnji Večernji. Karizmatični ljevak Marko Špoljar piše o “Osobi tjedna“ Anti Čačiću. Klasična novinarska musaka. Svi znaju sve. O atomskoj fizici, nogometu, crnim rupama u svemiru itd. Naslov: “Zantlija bez karizme uspio otići na Euro“. Stručnjak za nogomet s dvije lijeve noge najprije navodi sve klubove koje je nekarizmatični Ante vodio. Naravno zaboravio je Slaven Belupo kojeg je u par mjeseci od glavnog kandidata za ispadanje skoro doveo do Europe. On je zanatlija koji, po Špoljaru, nikada neće voditi ni jedan značajniji europski klub. Ljevičarska vidovitost… Naravno, Čačić je Mamićev čovjek. Možda i je. A tko je instalirao za izbornike Bilića, Štimca i Kovača? Ni jedan od njih nije, prije nego je postao izbornik, ni s jednim klubom osvojio prvenstvo i kup te taj isti klub uveo u Ligu prvaka, a drugi klub u Sloveniji u Europsku ligu. Njih je, naravno, instalirao Mamić, ali mu to nitko nije zamjerio. Dobro, Čačić i Mamić su nerazdvojni prijatelji. K’o prst i nokat. Kad je Čačić s Dinamom osvojio prvenstvo i kup, uveo ga u Ligu prvaka, pa kad nije postao Europski prvak, nerazdvojni prijatelj opalio mu je šimecki u tur tako da naš nokat nije tri i pol godine imao ni za kruh ni mlijeko. Naš ljevonogi stručnjak misli da ne bi Ante vidio Pariz da Talijani nisu u samoj završnici utakmice zabili Norvežanima. Međutim, da Talijani nisu zabili pobjedonosni gol i da je u Rimu ostalo neodlučno, tko bi otišao u Francusku? Iz teksta se vidi da onda naši ne bi vidjeli Europsko prvenstvo. Naš Marko je nogometni i matematički genije. U slučaju neriješenog rezultata u Rimu, u Francusku bi išla, dragi Marko, Hrvatska. Zato jer bi imala isti broj bodova kao i Norveška, ali bolji međusobni omjer golova u dva odigrana susreta. Umjesto što neuspješno gađa korektnog, pristojnog i uspješnog Čačića Marko bi se trebao okreniti disciplini gađanja glinenih golubova. Tu bi se, ako ništa drugo, naučio barem računati.
Rusi su imali Oktobarsku revoluciju čiju obljetnicu slave veličanstvenom paradom. Što slave Nijemci svojim veselim i razuzdanim Octoberfestom ? Oni slave to što nisu imali Oktobarsku revoluciju!
U predizborno vrijeme stranke se poltronski ponašaju samo da budu zapažene. Tako Stranka “U ime obitelji – projekt Domovina“ nebulozno predlaže da se oko 1,5 milijardi kuna namjenjenih nevladinim udrugama, preusmjeri za potporu obiteljima kojima treba pomoć. Otkud će onda nevladine udruge dobivati lovu ako ne od Vlade. Krešimir Planinić, odvjetnik i predsjednik stranke, tim prijedlogom je pokazao pravu svirepost bez presedana. Što će Documenta i Teršelička bez love? Morat će se preusmjeriti na financiranje iz inozemstva. Kako će Centar za mirovne studije bez naše love? K’o će onda htjeti studirati mirovanje? Ako Gordan Bosanac počne iznosit istinu o stranci “U ime obitelji…“ vidjet će oni tada kako će proći… Do sada je uglavnom iznosio neistine. A što je s lovom za LGBT grupe Iskorak? Bez love će koračati svake godine na mjestu pa mogu promjeniti ime u LGBT grupa – Kornjača. Dobro “Građanski odbor za ljudska prava“ Zorana Pusića nekako će preživjeti dok je sestra tamo gdje je. U pravu su nevladine udruge. Ako im se ne da lova iz proračuna kako će bez love pomagati obiteljima koje trebaju pomoć. Gladnima je oduvjek bila najpotrebnija psihološka pomoć. Novac inače kvari ljude, zato ih udruge zadržavaju pretežno za svoje potrebe jer zašto kvariti ljude. Siromašnim obiteljima potrebna je ideološko-psihološka pomoć, a ne ih kvariti ustašoidnim kunama.
Nedavno je kod eshumacija dokazano da su Srbi bili i civilne žrtve rata. Kad su im odmotali redenike, u koje su bili k’o mumije umotani, pokazala se civilna odjeća.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
